Proslave prepune emocija

Mnoštvo emotivnih trenutaka i sjećanja pobudila su dva umjetnička jubileja u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Najprije je, 17. svibnja, 30. obljetnicu umjetničkog rada obilježila prvakinja Opere sopranistica Tamara Franetović Felbinger, ulogom Eve u Zajčevu Nikoli Šubiću Zrinjskom. A nacionalna prvakinja Ivanka Boljkovac oprostila se od publike i scene, 20. svibnja, ulogom Dome u Gotovčevu Eri s onoga svijeta. Dirigirao je Josip Šego, partneri su joj bili odlični Stjepan Franetović u naslovnoj ulozi, Valentina Fijačko Kobić kao Đula, Davor Radić kao Sima i Siniša Štork kao Marko. Bila su to dva jubileja u dvije opere hrvatskoga nacionalnog repertoara (obje u režiji Krešimira Dolenčića), najomiljenije i najviše izvođene, već s debelo više od 700 izvedbi.

Ivanka Boljkovac kao Doma u operi Ero s onoga svijeta

Proslave umjetničkih jubileja uvijek prizivaju sjećanja na najbolje nastupe umjetnikâ, a visoke obljetnice obuhvaćaju dugo razdoblje i velik repertoar koji je kroz to vrijeme izveden. Tamara Franetović Felbinger došla je u Zagrebačku operu 1993. kao članica Zbora. Od 2002. je solistica, a od 2013. prvakinja Opere. Gostovala je u Splitu, Mariboru i Osijeku no svoj je svekoliki radni angažman i mogućnosti lijepoga i čvrstog, u osnovi liričnog ali i prodornoga glasa posvetila pozornici Zagrebačke opere na kojoj je ostvarila više od 40 sopranskih uloga raznovrsnog repertoara. Posebno se pamte Jelena u Zrinjskom, Papagena u Čarobnoj fruli, Sophie u Wertheru, Mimi u La bohème, Marija u Mazepi, Jenufa te Elza u Lohengrinu, a i Marianne u Pričama iz Bečke šume Mire Belamarića. Sada je, okružena kolegama iz ansambla još jednom otpjevala Evu i dostojanstveno je scenski odigrala, u glazbeno poletnoj izvedbi Zrinjskog pod ravnanjem Ive Lipanovića. Uz također odlične nastupe Siniše Hapača u naslovnoj ulozi, Adele Golac Rilović u ulozi Jelene, Stjepana Franetovića kao Juranića te Sinišu Štorka u ulozi Sulejmana i Maria Bokuna u ulozi Sokolovića.

Tamara Franetović Felbinger kao Eva i Adela Golac Rilović kao Jelena  / Snimila Mara Bratoš

Sjećanja su pohranjena i ništa ih neće izbrisati. Nevjerojatno je da je svojom ličnošću Ivanka Boljkovac obilježila pune 43 godine djelovanja Zagrebačke opere, od debija 1980, ali i 48 godina svojega umjetničkog rada kada se pridodaju koncertni nastupi. Nažalost ona nije bila optimalno iskorištena u najzrelijem razdoblju karijere, što je trebalo prevladati i biti strpljiv. Ravnatelji su došli i prošli, a umjetnica je opstala i stalno se razvijala. Sada je emocijama ispunila prepuno gledalište HNK-a, koje joj je, stojeći, dugo klicalo.

Koja li su sjećanja navirala na toplinu njezinih nastupa, na njezina ostvarenja sedam Verdijevih uloga, pet Zajčevih, Straussovu Elektru, Sieglindu u Valkiri, Santuzzu u Cavalleria rusticana, ukupno 34 uloge najtežega repertoara za dramski sopran i nekoliko mezzosopranskih u zadnjem dijelu karijere, kada je, između ostaloga, bila i beskrajno zabavna Vještica u Ivici i Marici.

Domu u Eri s onoga svijeta prvi je put pjevala prije dva desetljeća i otpjevala je tridesetak puta. Iako joj ona pjevački nije spretna (ipak je to mezzosopranska uloga) ostvaruje ju scenski šarmantno i decentno, nepogrešivo osjećajući komične impulse Begovićeva libreta i njima sljubljene Gotovčeve glazbene poticaje. Uz urođenu muzikalnost i izražajnost, što se iskazuje u trenutku glazbena protoka kada neposredno obuzima publiku, Ivanku Boljkovac krasi i nenadmašna profesionalnost u pristupu radu i pripremljenost. Ipak nekoliko godina, zbog korone, nije bila na sceni, a u međuvremenu je otišla u mirovinu, što bi u 68. godini obeshrabrilo za nastup mnoge scenske umjetnike. No naša Ivanka (kako je naslov monografije Marije Barbieri o njoj, objavljene prije godinu dana) drugačijeg je kova. I ovaj je put bila sigurna i za sebe i za partnere pa je uspješno prevladala partnerovu memorijsku grešku u drugom činu i spasila situaciju.

Završno kolo u Eri plesali su stariji članovi Zagrebačkog baleta na čelu s prvacima Ervinom Sulejmanovom i Andrejem Izmestjevom, koji svi odlaze u mirovinu pa je i to pridonijelo emotivnom naboju. Kao i sudjelovanje nekadašnjih Era Janeza Lotriča i Damira Fatovića koji su se, kao dragi partneri Ivanke Boljkovac, na njezin poziv pridružili Stjepanu Franetoviću u završnoj Erinoj pjesmi u trećem činu tako da se doista sve orilo od trojice tenora. Doista, bila je to izuzetna i neponovljiva operna večer.