Oltar domovine vratiti u državni protokol

Skupina hrvatskih intelektualaca predvođena kiparom Kuzmom Kovačićem, autorom Oltara domovine, kritičarom Milanom Bešlićem, ravnateljem Hrvatskog državnog arhiva Dinkom Čuturom, književnikom Hrvojem Hitrecom i publicistom i diplomatom Đurom Vidmarovićem okupila se na Dan državnosti 30. svibnja pred Oltarom domovine na Medvedgradu. Položili su vijence i zapalili svijeće u spomen svim poginulim hrvatskim braniteljima.

Kipar Kuzma Kovačić kraj svog rada Oltar domovine na Medvedgradu 30. svibnja / Snimila LIDIJA DUJMENOVIĆ GALIĆ

„Ovaj naš prijateljski čin i gesta nadam se da će zaživjeti u godinama koje su pred nama“, rekao je uvodno Milan Bešlić, nakon čega je središnji govor održao Kuzma Kovačić.

„Čestitam Dan državnosti na ovom povijesnom mjestu pravoga slavlja. Sjećamo se s radošću onoga 30. svibnja 1994. kada je predsjednik Franjo Tuđman u nazočnosti kardinala Franje Kuharića svečano otkrio i za javnost otvorio spomenik i cijeli uređeni Medvedgrad. Prije toga u Hrvatskoj narodnoj banci pustio je svečano u optjecaj hrvatski novac – kune i lipe. Kako sam kao autor spomenika i hrvatskoga kovanog novca tim događajima svjedočio i zatim doživio ukinuće i jednoga i drugoga, veoma sam ganut ovim našim činom i zahvalan svima na sudjelovanju. Posebno hvala prijatelju Milanu Bešliću, savjetniku pri izradi i podizanju spomenika i autoru i izdavaču monografije i filma o spomeniku. Hvala mu na poticaju da se danas ovdje okupimo te svima koji su u tome pomogli. Kad sam u vrijeme natječaja 1993. pokazao prvu skicu  i model predsjedniku Tuđmanu i pokazao mu grumen plavoga stakla te spomenuo nebeski Jeruzalem kao simbol koji sam sugerirao svojim prijedlogom, sjećam se da me ohrabrio da nastavim na tome raditi. Moj je prijedlog izabran za izradu. Za nepunu godinu spomenik je napravljen“, rekao je Kuzma Kovačić i dodao da je Oltar domovine spomenik svima koji su se tijekom povijesti žrtvovali za hrvatsku slobodu. „Posebno našim braniteljima u Domovinskom ratu. Podignut je u vrijeme stvaranja i obrane samostalne i slobodne demokratske hrvatske države. Nezamjenjiv je identitetski simbol hrvatske suverenosti. Ovdje je predsjednik Tuđman, toliko zaslužan za podizanje spomenika, zadnjim snagama došao pokloniti se braniteljima, nekoliko mjeseci nakon njegova preminuća prevratnička družba koja je tada preuzela vlast ukinula je funkciju ovog spomenika u državnom protokolu kao mjesta davanja počasti hrvatskoj državi, a najistaknutiji u tome bio je Stjepan Mesić. I tako je to do danas. Politika kontinuiteta, odnosno svojevrsni kontinuitet politike iz 2000, htjelo se i sam spomenik u nekoliko navrata odavde maknuti, što kao autor nisam dopustio. Spomenici imaju svoj samostalni život i nije im moguće nametnuti zaborav, kako se često površno misli da se može. Obrnuto – spomenici svojom duhovnom snagom, istinom sadržanom u njihovoj oblikovnoj likovnoj stvarnosti i naravi, mogu utjecati na društvena zbivanja i tijek povijesti. Ovaj će spomenik živjeti u srcu hrvatskog naroda, u ime kojega smo i mi danas tu, u živoj nadi i po našem nastojanju, a prvo takvo nastojanje, neka bude, predlažem, zahtjev za proglašenje oltara hrvatske domovine nacionalnim kulturnim dobrom.“

Prisutnima se potom obratio Đuro Vidmarović: „Jedan sam od rijetkih koji je sudjelovao na današnji dan o konstituiranju Hrvatskoga državnog sabora, prvog demokratski legitimno izabrana sabora nakon stoljeća služenja okupatorima. Taj je dan s pravom proglašen danom državnosti. Sjećam se svih detalja i svih koji su bili u Saboru, koji su bili za i protiv. Sjećam se razmišljanja o međunarodnom priznanju i simbolima hrvatske države. Trebalo je stvoriti sve elemente na simboličkoj razini koji predstavljaju hrvatsku državu. Bili su veliki problemi s grbom. Kad smo postavljali zastavu pred Sabor, tek smo četiri policajca dobrovoljca jedva dobili i stavili im, prilijepili im gore na onu zvijezdu, hrvatski nacionalni grb bez oznaka. I taj spomenik, odnosno mjesto gdje će strani državljani moći po protokolu položiti vijenac i odati  počast zemlji koju su posjetili, njezinom narodu i njezinoj povijesti. Svaki civilizirani narod ima takovo svečano mjesto. Ja kao veleposlanik znam i sjećam se s koliko je pijeteta ministar Udovenko kada je došao ovamo bio ushićen ovim prostorom, koji je prekrasno ustrojen. Baš kako je Tuđman zamišljao, Kuzma je stvorio prošlost i budućnost s hrvatskom himnom. To nepobjedivo jedinstvo hrvatskog postojanja. Jer narod koji nema povijesti i nema prošlosti, nema ni budućnosti, a ovaj spomenik to je garantirao. On je na prekrasnom mjestu, geografski lociran kao kulturnopovijesni spomenik s pogledom na Lijepu našu i treba ga vratiti u protokol“, rekao je Đuro Vidmarović poentiravši da je Oltar domovine panhrvatski spomenik.

Dinko Čutura kazao je da je „ovo uzvišeno mjesto, ne samo zbog iznimnoga spomenika nego i zbog toga što je na ovo mjesto predsjednik Tuđman doista došao posljednji put, 1. studenog 1999, poklonio se domovini, hrvatskim braniteljima i otišao ravno s ovoga mjesta umrijeti.“

U povodu Dana državnosti RH, Oltar domovine na Medvedgradu posjetili su i predstavnici Saveza povijesnih postrojbi i devet njezinih članica u povijesnim postrojbama.