Iskustva s ukrajinske bojišnice

U okviru predavanja Odjela za sociologiju Matice hrvatske, Krajevi svijeta 9, 6. travnja održano je zanimljivo izlaganje Klare Vlahčević Lisinski, suradnice nevladinih udruga Geneva Call i Plain Compassion Crisis Response. U Ukrajini se bavi humanitarnim radom, projektnim menadžmentom i novinarstvom. Publici je dočarala na trenutke šokantno ukrajinsko ratno iskustvo.

Ukrajinska svakodnevica je svjedočenje ratnih zločina i razaranja

Neki dijelovi Ukrajine podsjetili su predavačicu na Hrvatsku. Lviv, primjerice, lijep je primjer srednjoeuropske arhitekture, pa ju njegove ulice podsjećaju na zagrebačku Ilicu. No Klara Vlahčević Lisinski nije bila samo u Lvivu. Tijekom rata prošla još mnogo mjesta u „crvenoj zoni“, svakodnevno riskirajući život da bi pomogla potrebitima. Svakodnevni život u Kijevu djeluje naoko normalno, što je izraz inata stanovnika prema agresoru. Ljudi slobodno posjećuju restorane, kafiće, kozmetičke salone, pa čak i operne predstave. Hrana u restoranima trenutno nije skupa, a u Kijevu čak postoji i noćni život, a atmosferu „normalnog života“ prekidaju napadi, sirene i pucnjevi pa ljudi bježe u skloništa.

Snimila  Klara Vlahčević Lisinski  / Klara Vlahčević Lisinski

Autorica predavanja doživjela je i podijeljenost među ljudima. Gradonačelnik Kijeva Kličko popularniji je od predsjednika Zelenskog. Neki Ukrajinci priznali su joj da su prije rata podupirali Putinovu politiku, ali sada prema njemu osjećaju samo bijes zbog silnih ratnih zločina. Najveće ratne zločine izvodi grupa Wagner, a u ratu na strani Rusije sudjeluju i čečenski borci, kojima su obećana velika rudna bogatstva ako ispune ratne ciljeve, kao i članovi postrojbe Azov, koji se koriste ultradesničarskom ikonografijom, te se ideološki zalažu za Ukrajinu bez nacionalnih i jezičnih manjina.

Ratni zločini gotovo su svakodnevica s kojom se Klara Vlahčević Lisinski susreće u „crvenoj zoni“. Civili pogibaju svakodnevno, razaraju se zgrade te imovina, prihvatne bolnice dostupne su samo vojnicima, a hrabra Hrvatica doživjela je i prizore koji su je podsjetili na zloglasne fotografije iz Auschwitza. Mnoga su polja minirana. Putujući od naselja do naselja, uz ceste, predavačica je prikazala niz ostataka razaranja. U ruskom napadu na kola hitne pomoći predavačica je izgubila prijatelja. Ruski vojnici ne dopuštaju pokapanje mrtvih te prijete smrću ljudima koji bi članove svojih obitelji željeli pokopati, pa prizori leševa nisu neuobičajeni. Uz cestu se mogu vidjeti i djeca koja prose slatkiše i hranu. Često se zahvale za pomoć uz pozdrav „Slava Ukraini! Heroiam Slava!“

S obzirom na niske temperature i nestašicu drva za ogrjev, u nekim selima stariji ljudi umiru od smrzavanja. Kada ponestane hrane, ljudi jedu golubove i kućne ljubimce kako ne bi umrli od gladi. Predavačici je djevojčica koja je ostala bez obitelji rekla da čuva svojeg psa jer je jedino što joj je ostalo od članova obitelji. Klara Vlahčević Lisinski u Ukrajini je doživjela brojne ratne prizore, kojih su civili obično pošteđeni. I dalje planira pomagati civilima dostavom humanitarne pomoći te prebacivanjem osoba u Europu. Stavlja vlastiti život na kocku kako bi pomogla „običnim ljudima“ koji prolaze kroz pakao i kojima se život urušava pred očima.