Zrelo i dokumentaristički uvjerljivo djelo

Drama Tori i Lokita dvanaesti je dugometražni igrani film braće Jean-Pierrea i Luca Dardennea, dvostrukih dobitnika Zlatne palme i miljenika festivala u Cannesu. I to je djelo prikazano u konkurenciji kanskog festivala, gdje je ovjenčano posebnom nagradom u povodu 75. godišnjice festivala. To je zapravo nepravedno, jer je primjerice njihovo prethodno ostvarenje Mladi Ahmed nagrađeno za režiju, iako je riječ o osjetno slabijem filmu. Nakon nekoliko godina, uvjetno rečeno, kreativnog lutanja u filmovima Nepoznata djevojka i Mladi Ahmed, u djelima koja jesu bila i vrlo dobra i intrigantna i angažirana, ali nisu ponudila ono što od braće Dardenne očekujemo, oni su se filmom Tori i Lokita vratili u vrhunsku formu. U formu koju su dosegnuli sjajnom socijalnom egzistencijalnom dramom Dva dana, jedna noć i prije toga dramom Dječak s biciklom.

Tori i Lokita film je uronjen u dokumentaristički vjerodostojan i dojmljiv realistični kontekst / Izvor MCF

Jean-Pierre i Luc Dardenne su i prije snimali odlične i vrlo intrigantne filmove, od Obećanja i Rosette do Djeteta i Lornine šutnje, ali su tek u Dječaku s biciklom i posebno u filmu Dva dana, jedna noć dosegnuli punu autorsku zrelost. Već u njihovu drugom filmu dugog metra, Mislim na vas, te u trećem, Obećanju, bila su vidljiva osnovna obilježja autorskog rukopisa braće Dardenne. To je u prvom redu naglašeni realizam, koji u najboljim slučajevima graniči s dokumentarnim. Tako se i Tori i Lokita povremeno doima poput dokumentarnog filma, posjeduje snagu i autentičnost dokumentarca. Vrline su njihovih filmova usto minimalizam u izvedbi, kao i snimanje na zadanim i nepripremljenim lokacijama. I to zatječemo u filmu Tori i Lokita, a i to snažno pridonosi autentičnosti, neposrednosti i ugođaju dokumentarizma. Važna su obilježja filmova braće Dardenne i korištenje prirodnog svjetla i zatečenog zvuka, uz minimalno oslanjanje na tehnička pomagala. Sve to intenzivno obilježava i njihov recentni film, i dodatno pridonosi uvjerljivosti i realističnosti priče. U tematskom smislu braća Dardenne okrenuta su pričama iz svakodnevnog života, a te se priče odigravaju u suvremenoj okolini. U njihovim filmovima prilično je intenzivna uporaba pokretne i nemirne kamere, a kadrovi i sekvence često su dosta dugi. Kao i ostala uspjela djela braće Dardenne, i Tori i Lokita film je uronjen u dokumentaristički vjerodostojan i dojmljivo oslikan realistični kontekst, odnosno u jasno zadanu socijalnu sredinu.

Svi filmovi braće koncipirani su i oblikovani s uravnoteženim omjerima egzistencijalnih i socijalnih tema i motiva. Pritom su te teme i motivi čvrsto isprepleteni, neraskidivo su povezani i snažno međusobno uvjetovani. U ishodištima filmova braće Dardenne uvijek su intimne ljudske sudbine koje su zadane i definirane dijelom osobnim, a dijelom i društvenim okolnostima. Na širem planu oslikavaju se te društvene okolnosti, uz napomenu da je praktički stalno izražen svjetonazorski pesimizam autora i njihovo generalno nepovjerenje u ljudski rod. Braća Dardenne vjeruju u pojedinca, a ne u ljude općenito. Oni vjeruju u pojedinca koji postaje aktivan i spreman na promjenu, i to pod djelovanjem socijalne nepravde ili pak nepravde neke druge vrste. Braća Dardenne generalno vjeruju u snagu, sposobnost i moć pojedinca da opstane ipak i unatoč svemu. Da opstane unatoč pa i u inat vlastitim slabostima i nedostacima, kao i širim društvenim otegotnim okolnostima i nevoljama te opresiji i opasnostima kojima je izložen. Sve navedeno zatječemo u filmu Tori i Lokita, u kojem su protagonisti dvoje djece iz naslova. Tori je jedanaestogodišnji klinac a Lokita šesnaestogodišnja djevojka, i oboje su emigrirali iz afričke države Benin. Na kraju ćemo doznati da su se upoznali na brodu koji je prevozio migrante, a na početku ih zatječemo u belgijskom gradu Seraingu, pored Liègea, rodnom mjestu braće Dardenne i gradu u kojem se odigravaju priče svih njihovih filmova. Tori i Lokita svima tvrde da su brat i sestra, na različite se načine snalaze da bi preživjeli i prehranili se, a u međuvremenu stalno traže azil. Za lokalnog dilera Betima, koji inače peče pizze, dilaju drogu, dio novca Lokita šalje obitelji u Beninu, ili pak pokušava poslati, a dužna je i ljudima koji su je prebacili u Europu. Ona je u većim nevoljama, jer Tori kao dječak koji je u Belgiju stigao sam ima više šanse za azil.

Nju k tome Betim povremeno prisiljava na oralni seks za 50 eura. Tori i Lokita nerazdvojni su, ne mogu jedno bez drugog, a povezuje ih nešto što je čvrsto barem kao bratska i sestrinska ljubav, a možda i čvršće. Sve će se dodatno zakomplicirati kad Betim i njegov suradnik Lokiti ponude da tri mjeseca čuva ilegalnu plantažu kanabisa, uz obećanje da će joj osigurati sve potrebne dokumente. No svi koji poznaju opus braće Dardenne znaju da tako ne može i neće biti, odnosno da će prevladati pesimizam i tragika. Ukratko, Tori i Lokita odličan je film, opor i tjeskoban, ali nudi autentične i snažne emocije.