Revolucija snažnija od svih ratova

Korejska književnost nastoji istražiti teme kao što su identitet, traume i povijest. Autori naglašavaju realističan pristup, koristeći se prozom dubokih emocija i introspekcije. Suvremena korejska književnost također naglašava individualnost i oslobađanje od društvenih normi, a sve je jača feministička struja koja se bavi specifičnim pitanjima položaja žena u Koreji. U korejskom književnom svijetu i dalje postoji nejednakost u tretmanu muških i ženskih autora. Žene se često marginaliziraju, manje su zastupljene na književnim festivalima i u književnim kritikama. Ipak, uspješne knjige korejskih spisateljica poput Han Kang i Shin Kyung-sook ukazuju na trend poboljšanja, a najveći iskorak učinila je autorica Cho Nam-joo romanom Kim Jiyoung, rođena 1982. izvorno objavljenim 2016, a u nas prevedena lani, zaslugom Aleksandre Barlović i Petrinih knjiga.

Izd. Petrine knjige, Zagreb, 2022.
Prevela Aleksandra Barlović

Knjiga je osnažila feministički pokret u Koreji, a njezin uspjeh potaknuo je i raspravu izvan granica zemlje. Neki konzervativni krugovi kritizirali su tekst kao „radikalnu feminističku propagandu“ koja narušava tradicionalne vrijednosti korejskog društva. No knjiga je naišla na veliku podršku ženskih skupina i aktivista koji su prepoznali važnost njezinih tema i pozdravili hrabrost u suočavanju s tabuima u korejskom društvu. Pripovijedanje u romanu vrlo je linearno, više nalik izvještaju nego prozi, a u posljednjem poglavlju čitatelju se otkriva da su posrijedi zapisi psihijatra koji pokušava objasniti što je dovelo do duševnog sloma Kim Jiyoung, koja je počela govoriti glasovima žena koje su živjele prije nje. Autorica Cho Nam-Joo koristi se jednostavnim rečenicama i izbjegava zamršene metafore, što olakšava čitanje i razumijevanje romana.

Roman je podijeljen po životnim razdobljima protagonistice, retrospektivnom metodom i korištenjem sjećanja Kim Jiyoung se prikazuje kao dijete, studentica, mlada majka, supruga… Narativ tematizira pitanja poput rodne neravnopravnosti, seksizma, patrijarhata, ekonomske nejednakosti i obiteljskog nasilja. Žene se u Koreji već u djetinjstvu suočavaju s patrijarhatom pa je tako Kim Jiyoung morala dijeliti sobu s mlađom sestrom i bakom, dok je njezin brat imao svoju sobu. Situacija smještanja ženske djece u manje pogodne uvjete u odnosu na mušku nije neobična – u tradicionalnom južnokorejskom društvu i dalje postoje rodne nejednakosti manifestirane u svakodnevnom životu, pa tako i u raspodjeli prostora unutar kuće. Kim promatra majčin težak život. Ona je domaćica, brine se za svekrvu i djecu, a uz to radi teške, slabo plaćene poslove, u čemu joj pomažu isključivo kćeri. Kroz opis Kimine majke koja je bila stalno zauzeta kućanskim poslovima, roman ukazuje na to kako su žene u Južnoj Koreji često izložene velikom pritisku da budu „savršene“ supruge i majke, bez obzira na njihove sposobnosti, želje ili ambicije. Gušenje ambicija prenose i na kćeri, u romanu zorno prikazano majčinim savjetom kćeri da, umjesto željenog studija produkcije, upiše pedagogiju, „žensko“ zanimanje.

Tematizira se i problematika obrazovnog sustava u kojemu se djevojke često tretira drukčije od dječaka te ih se potiče da se posvete „ženskim“ predmetima poput kuhanja, čišćenja i šivanja, a često se spominje i prihvaćeno, gotovo normalizirano, nasilje nad ženama. Diskriminacija na radnom mjestu jedna je od najvažnijih tema, opisuje se susretanje žena u Koreji s diskriminacijom i kako se od njih očekuje da odustanu od karijere nakon što zasnuju obitelj. Vrtići i dadilje su luksuz, stoga prosječna obitelj ne može imati dijete a da se jedan roditelj ne odrekne karijere. Kako su žene često slabije plaćene od muškaraca, čak i ako rade isti posao i imaju jednaku razinu obrazovanja, naposljetku one ostaju doma.

Patrijarhat i seksizam svakodnevna su problematika, društvo jednako pogrdnim nazivima osuđuje i majke i karijeristice, domaćice i aktivistkinje. Nakon svakog poglavlja nalaze se statistički podaci o nejednakosti spolova u različitim područjima kao što su obrazovanje, posao, plaće, brak i majčinstvo koji fikciju pretvaraju u stvarnost. Mentalno zdravlje je tabu-tema u Koreji, a psihijatar, muškarac, Kimin poremećaj olako pripisuje postporođajnoj depresiji.

Ipak, kroz njezinu priču počinje razmišljati o vlastitoj ženi, koja je bila bolja liječnica od njega, no morala je napustiti posao zbog sina. Prijevod knjige Kim Jiyoung, rođena 1982. na engleski jezik izazvao je brojne kontroverze u akademskoj zajednici, a najveći broj kritika usmjeren je prijevodu. Kritičari tvrde da neke rečenice u prijevodu ne prenose adekvatno značenje izvornog teksta. Također se navodi da je prevoditeljica zanemarila određene kulturne specifičnosti i društvene kontekste, što je dovelo do nesporazuma i nedostatka razumijevanja za zapadne čitatelje. Unatoč kritikama, knjiga je postigla veliki uspjeh u engleskom govornom području.

Roman Kim Jiyoung, rođena 1982. ne treba stavljati u kontekst zapadnjačke literature. On je prije svega povijesna prekretnica kojom se na stotinjak stranica objašnjava nejednakost spolova u svakom segmentu života svake žene u Koreji. Iako teško i mučno štivo, zaslužuje mjesto u prijevodnim književnostima diljem svijeta jer je tekst među tim koricama revolucija snažnija od svih ratova i veća od pojedinačnih života.