Oživljavanje riječi i utjecaja velikana slavenske filologije

U Maloj dvorani Matice hrvatske 16. svibnja održano je predstavljanje knjige Alojza Jembriha Korespondencija iz Jagićeve ostavštine (Fakultet hrvatskih studija u Zagrebu, 2022). O knjizi su uz autora govorili pročelnik Odjela za jezikoslovlje MH Igor Marko Gligorić i urednica Ivana Kresnik. Predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran pozdravio je prisutne i izrazio poštovanje prema temi, Jagiću, urednici i autoru.

Miro Gavran, Igor Marko Gligorić, Ivana Kresnik i Alojz Jembrih / Snimio Mirko Cvjetko

Pročelnik Gligorić pozdravio je sve intelektualce koji rade na oživljavanju pisane riječi kako bi je učinili dostupnom javnosti.

Jagićeve korake i temelje nastavio je pratiti profesor emeritus Alojz Jembrih. Svoj je profesionalni život posvetio proučavanju kajkavske sredine i njezine povezanosti sa zapadnoslavenskim kulturnim krugom. Uže mu je područje interesa starokajkavsko jezično i kulturno nasljeđe, ali dao je doprinos i drugim temama kao što su kulturnopovijesne teme glagoljice i književnopovijesna protestantistika. Sveukupni Jembrihov znanstvenoistraživački rad broji sedamnaest zasebnih knjiga i dvjestotinjak znanstvenih radova. Utemeljitelj je dviju znanstvenih edicija: Gradišćanskohrvatske studije u Znanstvenom institutu Gradišćanskih Hrvatov u Željeznom i Folio protestantica croatica na Teološkom fakultetu Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu. Jembrih je vrlo rano uočio da će se pisana riječ sačuvati faksimilnim izdanjima, transkripcijama i uređivanjem tekstova. Iz tog je razloga i počeo s oživljavanjem riječi i utjecaja velikana slavenske filologije Vatroslava Jagića, čija se stota godišnjica smrti obilježava ove godine.

Urednica Ivana Kresnik istaknula je da nam je uvid u Jagićevu korespondenciju bitan jer se odvijala na prijelazu iz 19. stoljeća u 20, u razdoblju ključnu za razumijevanje nastanka standardne norme koju poznajemo danas. Korespondencija predočava vrijeme pošiljatelja, a i primatelja pisma; čitatelju daje uvid u neke zakutke stvaralaštva tih pojedinaca, koje sam možda na terenu ne bi pronašao. Ili kako je Jagić napisao u jednom od svojih pisama: „stotine pisama što su se još veće od mene sačuvala, govori mi još danas vječito o našem prijateljstvu, našoj duševnoj srodnosti.“

U izbor su uključena samo ona pisma koja su sačuvana u Jagićevoj ostavštini u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Riječ je o šesnaest korespondenata, sve odreda važnih hrvatskih filologa. Neki su od njih: Petar Preradović, Dragutin Prohaska, Ivan Kukuljević Sakcinski, Ivan Trnski, Julije Benešić, Branko Vodnik, Rudolf Strohal. Poglavlja su kronološki poredana prema korespondentima. Takav kronološki slijed najbliže uprizoruje konkretan povijesni odsječak. Svako poglavlje počinje uvidom, obrazloženjem autora, a znamenit doprinos knjizi jesu bilješke pod tekstom koje čitatelja vode objašnjavajući mu širi kontekst, kako je istaknula urednica.

Zahvaljući svojem profesoru Hammu koji je 1960. dao sustavni popis sačuvanih pisama, Jembrih se počeo baviti tim zakopanim biserima. Podcrtava kako su predočena pisma posebna riznica znanja. Jagić je u to vrijeme razmijenio više od 13.000 pisama, što je u ovo vrijeme dragocjeno rukopisno gradivo svakom filologu. Pisali su mu bivši studenti, prijatelji i suradnici. Dio je pisama Milivoja Šrepela Vatroslavu Jagiću objavljen u časopisu Svjetlo (Karlovac).

Na promociji je profesor publiku odlučio prošetati pismima kako bi se upoznali s Jagićem i njegovim suradnicima te im odali počast. U jednom od pisama upućenih Petru Preradoviću stoji da u književni svijet ne ulazi ništa novo, knjige nam gotovo nitko i ne čita, mladež nam malo valja, a još joj manje valjaju profesori. Nekima je Jagić slao pisma u znak brige nakon stradanja u potresu, nekima kao odgovore na suradnju. Sve nam to osvjetljuje Jagićeve interese, koliko je bio zabrinut za stanje u Hrvatskoj iako u njoj nije živio, koliko se zalagao za stvaranje nacionalnih slavistika, ali i ocrtava njegovu ličnost zbog koje su ga vrlo često nepravedno optuživali. No takvi zaključci ostaju na svakom od nas, odnosno kako bi rekao autor: „Svaka knjiga ima svoju sudbinu, samo često zaboravljamo da sudbina knjige jest u glavi čitatelja.“