Odlazak iskonske umjetnice

Prva, a možda i najvažnija televizijska lica koja je autor ovog nekrologa ugledao i smjesta zavolio u životu, ona su članova obitelji Matić iz legendarne domaće serije za djecu Veliki i mali. Svakako, bili su tu poslije i jedinstveni Špiro Guberina u liku Špire Špule iz antologijske serije Zlatna nit Zvonimira Baloga i Višnje Laste, u dobroj mjeri i njegov sidekick kojeg je utjelovio Boris Festini, i time se također trajno urezao u memoriju pisca ovog teksta, a u repriznim prikazivanjima neizbježno i šarmantni Mendo Mendović i Slavica Fila iz sjajnog serijala emisija Mendo i Slavica autora Bože Milačića. No upravo je serija Veliki i mali Milana Grgića, Berislava Makarovića i Eduarda Galića potpisanoga kritičara osvojila na prvi pogled i trajno ostala pohranjena u pretincu u kojem se čuvaju najljepše uspomene iz djetinjstva. Zatravljenost je bila tolika da je onaj šibenski klinac star svega dvije ili tri godine u kolijevci pridržavajući se za ogradu nespretno pokušavao plesati svaki put kad bi se začula špica serije s pjesmom Dani Zdenke Vučković, koju su vrlo raspoloženo interpretirali Boris Buzančić, njegov sinčić Ivan i Sanda Langerholz. Ta pjesma nižepotpisanom godinama nije silazila s usana, toliko da je prilično izluđivao ukućane, kako to već djeca rade kad im je nešto iznimno drago i važno.

Sanda Langerholz Miladinov preminula je u Zagrebu 23. svibnja 2023.  / Snimio Davorin Višnjić / PIXSELL

Dakako da su i glumci već na prvo gledanje stekli trajnu naklonost onog klinca. I Boris Buzančić, koji je u urbanom glumačkom izrazu uvijek posjedovao određenu razinu otmjenosti i gospodstva, u znatno manjoj mjeri i njegov sin, kojeg je mali gledatelj u kolijevci doživljavao kao nekakav odraz sama sebe, pa mu nije bio toliko zanimljiv, a zacijelo ponajviše Sanda Langerholz, koja je lik supruge i majke Maje Matić interpretirala elegantno, meko i senzibilno. Toliko emotivno i brižno, s naglašenim osjećajima za detalje i nijanse, da je u pamćenju malog gledatelja istog trena postala istoznačnica za televizijsku majku. Na način usporediv s onim na koji je nekoliko godina poslije Renata Ulmanski u liku Bose iz TV-serije Vaga za točno mjerenje postala sinonim za televizijsku baku. A kad se uz nekoga vežete kao dijete, makar to bio i fiktivan lik, ostajete mu trajno odani. Potkraj iste godine kad i serija Veliki i mali premijeru je doživio i maestralni mjuzikl Jalta, Jalta libretista Milana Grgića, skladatelja Alfija Kabilja i redatelja Vlade Štefančića, još jedan slobodno se može reći međaš domaće kulture, mjuzikl koji ambicijama, kakvoćom i popularnošću, a osobito značenjem ne samo u kazališnim i glazbenim nego i šire kulturnim okvirima, do danas nije dobio dostojna nasljednika. U neosporno najvažnijem domaćem mjuziklu svih vremena Sanda Langerholz je tumačila Ninu Filipovnu, domarku vile Aramovski koja se skrbi o tome da Staljinovu, Churchillovu i Rooseveltovu sobaru tijekom boravka bude ugodno i u znaku prijateljstva i sloge. Ta fantastično odglumljena i otpjevana uloga Sandi Langerholz je donijela golemu popularnost, a onaj klinac i danas se naježi kad čuje njezinu neponovljivu izvedbu pjesme Neka cijeli ovaj svijet, koja se pretvorila u svojevrsnu neformalnu himnu miru, toleranciji i suživotu.

Diva ponajprije domaćeg teatra i izvrsna mezzosopranistica nizala je izvanredne uloge na daskama koje život znače, a svi njezini likovi bili su temeljito promišljeni, nijansirani, zaokruženi i životni. Od diplomske role Izabele u Shakespeareovoj drami Mjera za mjeru u režiji Vlade Habuneka, ili još ranije od uloge Abigail Williams u Millerovim Vješticama iz Salema, zahvaljujući kojima će po preporuci Branka Gavelle nakon diplome postati članica varaždinskog Narodnog kazališta August Cesarec, preko angažmana u Zagrebačkom kazalištu lutaka i u zagrebačkom HNK-u te sudjelovanja u hrvatskoj praizvedbi mjuzikla Poljubi me, Kato Colea Portera, za ulogu Katarine-Lilly u kojem je 1961. osvojila Nagradu grada Zagreba, do niza impresivnih interpretacija koje će tijekom sljedećih desetljeća ostvariti u kazalištu Komedija kao svom matičnom teatru. Osobito se afirmirala nastupima u mjuziklima, u kojima je redom tumačila glavne uloge, od Ljubimice Divljeg zapada preko Guslača na krovu do Gričke vještice, te u glazbenim predstavama poput Lucrezije Borgije i Čovjeka iz Manche, za ulogu u kojoj je 1980. ovjenčana nagradom Hrvatskog društva dramskih umjetnika.

Podjednako je izvrsna bila i u dramskim komadima, u kojima je s komičnim odmacima tumačila karakterno slojevite likove, među kojima se izdvajaju oni u Brechtovim djelima Dobri čovjek iz Sečuana, Uspon i pad grada Mahagonnyja i Opera za tri groša. Iako se s teatrom službeno oprostila 1992, ostala je trajno aktivna, pa ju je pisac ovog nekrologa 2002. gledao u Kvartetu Ronalda Harwooda u Teatru u gostima, a u riječkom Gradskom kazalištu lutaka 2001. režirala je mjuzikl Ježeva kućica prema basni Branka Ćopića i uz glazbu Hrvoja Hegedušića. Više sjajnih uloga ostvarila je i na televiziji, povremeno je bivala angažirana i kao voditeljica, a uvijek i svagdje imponirala je smirenošću, elokventnošću, neposrednošću i otmjenošću.

Naposljetku, kad ju je onaj nekadašnji klinac prije desetak godina susreo u tramvaju br. 13 pored dvorane Lisinski, nije se mogao suzdržati te joj je pristupio, pozdravio ju i zahvalio joj na svim sjajnim ulogama i lijepim trenucima, i u djetinjstvu i poslije. Sasvim logično, njezin odgovor bio je osmijeh i tiho hvala...