Neizvjesnost i nada u istoj večeri

Prostor je vrlo akustičan, te se na momente zvuk orkestra, kojim je energično ravnao maestro Valentin Egel, znao izjednačiti s voluminoznim glasom mezzosopranistice Dubravke Šeparović Mušović u ulozi Žene. Monooperu su režirali Dubravka Šeparović Mušović i Marin Blažević, dok je scenografiju u obliku piste od ogledala prekrivene kostimima iz riječkih opernih predstava osmislio Alan Vukelić. Kostimografkinja predstave je Sandra Dekanić. Erwartung  / Iščekivanje Arnolda Schönberga jedno je od njegovih najizrazitijih ekspresionističkih djela u kojem je potenciranje izraza ostvareno vrlo zbijenom dramskom radnjom oslonjenom na jednu jedinu osobu. Mlada žena traži u šumi svog dragog i otkrivajući uzbuđeno duševno stanje kroz nadu, očaj, neizvjesnost i strah, s užasom nailazi na mrtvo tijelo voljenog čovjeka.

Prikaz iz baleta Heroj je umoran

Glazba je dramatski u grču, i penje se do vrhunca asimetrijom ritmičkog, harmonijskog i melodijskog okvira, uz česte i nagle promjene dinamike i oštrih skokova glasovne dionice iz dubokog registra u viši i najviši, što zahtijeva veliko glasovno iskustvo solista te čvrstu tehničku spremnost i koncentraciju u pogledu ritma i intonacije. Sve je glazbene bravure vrlo zahtjevne partiture uživljeno i moćno izvela Dubravka Šeparović Mušović, uvevši publiku u novi svijet začudnoga glazbenog doživljaja.

Dubravka Šeparović Mušović kao Žena u monooperi Erwartung / Izvor HNK Ivan pl. Zajc Rijeka

Drugi dio večeri pripao je obnovljenom baletu Heroj je umoran, u manjem prostoru Exportdrva. Premijera, kao koprodukcija riječkog Baleta i Muzičkog biennala Zagreb, bila je u travnju 2019, sa skladbom Frana Đurovića i koreografijom Giuseppea Spote. Priča prati današnje vrijeme u kojem je sve podređeno tehnologiji, i u kojem su ljudi izgubljeni u potrazi za svojim identitetom dok žive virtualne živote na društvenim mrežama i pokušavaju imitirati trenutne zvijezde. Elektronska glazba sjajno podcrtava plesne pokrete, a koreograf nas u sadržaj uvodi emotivnim plesom para odjevena u crvene kostime ljubavi, kojima se suprotstavljaju grupne scene plesača u bijelim i srebrnkastim kostimima, robotiziranih pokreta, koji se stapaju u potrazi za brojnim lajkovima sa svojim selfijima na društvenim mrežama. Prostor Exportdrva sa svojom industrijskom arhitekturom i metalnim elementima po kojima se izvođači penju odličan je za taj suvremeni balet, u kojem je koreograf pratio glazbeni izričaj dinamičnim plesnim izrazom i zahtjevnim tjelesnim i emotivnim slikama. U scenografiji od svjetlucavih kocaka zrcala reflektira se isprazan život ljudi bez identiteta koji su sve više osamljeni u svojoj samozaljubljenosti.

Članovi baletnog ansambla uigrano su ocrtavali tugu, strast, ljutnju, razočaranje, ali i ljubav. Na kraju izvedbe, sa strane ostaju izgubljeni oni koji se nisu potrudili otkriti sebe u svojoj nutrini, ogledala su razbijena, a Ljubav pobjeđuje u liku crvenog para s početka izvedbe, dajući nadu u bogatije sutra. Oduševljenje publike dugo je trajalo.