Vijenac 763

Kolumne

Nastavnici fizike u CERN-u

Mirko Planinić – Znanstveni zor

Ozarena lica nastavnika nakon što su sastavili sami svoj prvi detektor elementarnih čestica jasno pokazuju da se tu događa nešto posebno. Tražimo inovativne metode podučavanja koje daju mjerljive rezultate

-

Nedavno je održan peti posjet nastavnika fizike CERN-u u organizaciji CERN-a, FESB-a, IRB-a i zagrebačkog PMF-a. Četrdesetak nastavnika fizike iz cijele Hrvatske, jedna nastavnica iz Tuzle i trojica profesora i znanstvenika s navedenih fakulteta i našega najvećeg znanstvenog instituta skupili su se jedne nedjelje u travnju ove godine i autobusom otputovali prema Ženevi.

CERN je najveći znanstveni institut na svijetu za proučavanje elementarnih čestica i nuklearne fizike i jako dobro razumije važnost nastavnika fizike u osnovnim i srednjim školama. Ti nastavnici svojim zaraznim entuzijazmom potiču znatiželju i ohrabruju mlade za bavljenje istraživanjima, znanošću i inovacijama. Zbog toga svake godine CERN-ov nastavnički program pohađa nekoliko tisuća nastavnika iz Europe, ali i drugih dijelova svijeta. Program se sastoji od tri do četiri radna dana ispunjena predavanjima iz fizike elementarnih čestica i astrofizike na materinskom jeziku nastavnika, posjete raznim zanimljivim eksperimentima u pratnji vrhunskih svjetskih znanstvenika i umrežavanju samih nastavnika. Nastavnici su tretirani, kako se i pristoji, kao vrlo važne osobe (VIP), što se ogleda u svakom detalju programa. Dio posjeta je i odlazak u restoran u Ženevi gdje se svi sudionici (o trošku CERN-a) druže uz fondue i lokalnu narodnu glazbu.

Možda je najzanimljiviji dio programa kad sudionici u grupama od po četvero izrađuju maglene komore. To je detektor čestica koji svatko može sam izraditi uz minimalnu investiciju (alkohol, plastična kutija, suhi led i led-lampa). Nakon što nauče principe detekcije čestica i naprave samostalno prvi detektor, polaznici programa opažaju i kategoriziraju tragove čestica i diskutiraju svoja opažanja s ostatkom grupe i znanstvenikom s CERN-a.

Maglenu komoru je 1911. konstruirao britanski fizičar i meteorolog Charles Wilson, koji je za to otkriće dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1927. Wilsonova komora prvi je mjerni instrument kojim se mogla zabilježiti (registrirati) staza električki nabijenih čestica, posebno alfa-čestica i elektrona emitiranih iz radioaktivnih materijala.

Taj detektor imao je istaknutu ulogu u eksperimentalnoj fizici čestica od 1920-ih do 1950-ih. Fizičar Carl Anderson uporabom maglene komore otkrio je pozitron 1932. i mion 1936, te je 1936. dobio Nobelovu nagradu.


Peti posjet nastavnika fizike iz Hrvatske CERN-u / Snimila Branka Bartulović

Važan je dio programa umrežavanje i veseli da je skupina nastavnika od potpunih neznanaca na početku putovanja napredovala do povezane ekipe koja osim zajedničkog pjevanja na povratku dijeli i materijale i iskustva iz svojih škola.

I na putu prema Ženevi i natrag prema Zagrebu u autobusu je bio organiziran pab / bus-kviz s pitanjima iz fizike, poznavanja zemalja kroz koje smo prolazili i pitanja procjene dobrog reda veličine. Tako nam putovanje od dvanaest sati i nije bilo odveć dugo.

Putovanje je bilo protkano pristupom nerazumna gostoprimstva (engl. unreasonable hospitality). Pokušajte se prisjetiti događaja iz vlastitog života koji su vam se urezali u sjećanje. Osim nekih šokantnih (potres, napad na nebodere blizance itd.) vjerojatno se možete sjetiti i nekih događaja u kojima je netko bio jako dobar prema vama, a nije trebao biti. Kao ono kad nekoga zamolite ne bi li pošao s vama jednu milju, a on vam veselo pravi društvo dvije milje. Tako su na kraju svi sudionici programa dobili darove i savjete kako sve što su čuli i vidjeli mogu prenijeti u školu. Taj pristup nerazumna gostoprimstva i u poslovnim odnosima donosi odlične rezultate. Kupci se vraćaju u dućane i restorane u kojima su dobili piće na račun kuće ili dodatni besplatni proizvod uz osnovni plaćen.

Ideja ovog posjeta nastavnika fizike CERN-u jest pokazati im da su cijenjeni i da tu cijenjenost uzvrate tako da budu još kreativniji u razredu i oduševe djecu za znanost. Odlično je i da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja prepoznalo važnost programa i financiralo smještaj sudionika na CERN-u, dok su ravnatelji škola ili u nekim slučajevima i sami polaznici financirali prijevoz autobusom. U pet posjeta od 2015. godine (za vrijeme pandemije nije bilo programa) oko deset posto svih nastavnika fizike iz RH sudjelovalo je u programu.

Nastavnici STEM-predmeta deficitarni su pa tako postoje neke tendencije i u samim radnim skupinama Ministarstva znanosti i obrazovanja prema smanjenju broja sati prirodoslovnih predmeta u strukovnim srednjim školama, u kojima ima više đaka nego u gimnazijama. To sigurno nije dobar put za rješavanje problema nedostatka nastavnika jer će na kraju djeca biti zakinuta za obrazovanje iz predmeta koji su temelj za sve tehničke, biomedicinske i prirodoslovne studije. Npr. zagrebački FER upisuje dvadeset posto studenata iz strukovnih tehničkih škola. U svijetu je poznato da najbolje rezultate postižu motivirani nastavnici pa mnogo možemo naučiti iz odnosa CERN-a prema nastavnicima. To su pristupi temeljeni na mjerljivim rezultatima, a naše reforme najčešće završe zaključkom da je eksperimentalni kurikulum bio uspješan dok nam istovremeno učenici postižu prosječne ili ispodprosječne rezultate na međunarodnim testiranjima.

Ozarena lica nastavnika nakon što su sastavili sami svoj prvi detektor elementarnih čestica jasno pokazuju da se tu događa nešto posebno. Budimo i mi svi posebni u pristupu obrazovanju djece. Tražimo inovativne metode podučavanja koje daju mjerljive rezultate.

Vijenac 763

763 - 1. lipnja 2023. | Arhiva

Klikni za povratak