Jednostavno najbolja

„Ne bih nužno željela da me ljudi nazivaju ‘jakom’ osobom. Imala sam užasan život. Jednostavno sam kročila dalje. Išla sam naprijed nadajući se da će to uroditi nečim dobrim“, povjerila se prije četiri godine Tina Turner Amandi Hess iz New York Timesa. Iako je odavno zavrijedila ne baš maštovito sročenu titulu „kraljice rock and rolla“, njezin je put doista bio popločen nevoljama svake vrste – dovoljno je samo prisjetiti se činjenice da je ključne godine karijere provela pod zlostavljačkom čizmom Ikea Turnera. No kako podsjeća spomenuta novinarka, njezina ostavština u najširem je smislu – profesionalnom i „životnom“ – simbol životne i kreativne smjelosti, upornosti i, više od svega, pjevačkog talenta.

Kombinacija karizme, pjevačke sugestivnosti i otvorenoga seksepila
unijela je novu svježinu na ondašnju svjetsku rock-scenu / Izvor WALTER / BESTIMAGE / PIXSELL

Posljednje godine provela je uz drugog supruga, Nijemca Erwina Bacha (nekadašnjeg direktora u diskografskoj kompaniji EMI), u njihovu švicarskom domu, slaba zdravlja i u zasluženoj mirovini. No bez njezinih vokalnih stilizama nemoguće je i zamisliti kako bi izgledalo najvitalnije razdoblje rocka i soula: kombinacija nesvakidašnje karizme, pjevačke sugestivnosti i otvorenoga seksepila unijela je novu svježinu na ondašnju svjetsku rock-scenu i iz temelja prodrmala ustaljene obrasce o djevojci pred mikrofonom.

Neobuzdana energija na pozornici

Pravim imenom Anna Mae Bullock, rođena je 26. studenoga 1939, a odrasla u ruralnom ambijentu Tennesseeja. Poput većine (ako ne i svih) velikih američkih crnih pjevačica, početna iskustva stjecala je u zboru lokalne crkve, u gradiću Natbush, koji će je 1973. nadahnuti u skladanju odlične pjesme Natbush City Limits. Bavila se svim i svačim prije negoli je 1957. upoznala budućeg supruga, darovitog glazbenika, producenta, gitarista i skladatelja Ikea Turnera. Pod pseudonimom Little Ann u početku surađuje s Turnerovom postavom Kings of Rhythm, a potom nastupaju zajedno kao tandem Ike & Tina Turner, uglavnom u klubovima namijenjenima samo crnoj publici; brutalne okolnosti rasne segregacije tada su, prije punog zamaha borbe za ljudska prava, još diktirale pravila za crne izvođače.

Prvi uspjeh na top-ljestvicama bilježe pjesmom A Fool In Love, iz ljeta 1960; skladba je iduće godine uvrštena i na albumski debi The Soul of Ike & Tina Turner. No nije se teško složiti s konstatacijom da je pozornica (mnogo više od tonskih studija) bila savršeno mjesto na kojemu su Tinina ekstrovertnost i neobuzdana energija dolazile do punog izražaja. U prvoj polovici 60-ih duo je snimio nekoliko vrijednih radova, a kreativnu kulminaciju dosegnuli su 1966. albumom i istoimenim singlom River Deep – Mountain High, sjajnim primjerom produkcijske tehnike zvučnog zida Phila Spectora. Do tada je raskoš njezina talenta već bila nadaleko poznata. Rolling Stonesi su ih pozvali kao goste na njihovoj američkoj turneji 1969. (Jaggerovo scensko lukavstvo umnogome duguje Tini Turner), a početkom 70-ih Ike i Tina već su bili dio globalne rock-elite. To su potvrdili temeljitom Grammyjem nagrađenom „revizijom“ standarda Johna Fogertyja Proud Mary.

Bez njezinih vokalnih stilizama nemoguće je
zamisliti najvitalnije razdoblje rocka i soula / Izvor WALTER / BESTIMAGE / PIXSELL

Zlatne osamdesete
i devedesete

Žudnja za kreativnom slobodom i Ikeova nasilnička narav motivirali su je na jedini logičan korak: prema solo karijeri. Potragu za vlastitim umjetničkim identitetom počela je 1974. na prvijencu Tina Turns the Country On!, a prvi pravi rezultat čuje se već na albumu Acid Queen (1975), naslovljenu prema karakteristično dojmljivoj ulozi u Tommyju – bizarnoj i ekstravagantnoj filmskoj adaptaciji rock-opere grupe The Who u režiji Kena Russella. Iduće godine uspjela se osloboditi dugogodišnjeg tlačitelja. „Moj odnos s Ikeom bio je osuđen na propast istoga dana, kad je shvatio da bih mu mogla poslužiti kao zlatna koka, zapisala je u autobiografiji Ja, Tina. „Želio me podvrgnuti kontroli ekonomski i psihološki, kako mi ne bi palo na pamet napustiti ga.“

Srećom je smogla snage i za to, premda sloboda te vrste uvijek dolazi uz visoku cijenu. No legendarna ustrajnost po kojoj će zauvijek ostati upamćena višestruko se isplatila u njezinu najpopularnijem razdoblju, osamdesetih i devedesetih. Povratnički album Private Dancer bio je spektakularan više po svojemu komercijalnom učinku – i zbog činjenice da je uspio revitalizirati jednu posustalu karijeru – nego po glazbenim inovacijama. Od nekadašnjega nezadrživog ljudskog rhythm and blues-stroja Tina se sredinom 1980-ih najednom transformirala u svima prihvatljivu, vizualno dojmljivu i produkcijski dotjeranu pop-pjevačicu: hit-singl What’s Love Got to Do With It? dominirao je radijskim valovima s obiju strana Atlantika, a prema toj pjesmi naslovljen je ‘93. i uspješan biografski film (redatelja Briana Gibsona) s Angelom Bassett u naslovnoj ulozi. Njezina unikatna pojava privlačila je filmaše, pa je, primjerice, nastupila i u trećem nastavku distopijske sage o Pobješnjelom Maxu (Mad Max Beyond Thunderdome). Osim toga, tko bi mogao zaboraviti i pripadni hit We Don’t Need Another Hero?

Od provincije
do krova svijeta

Uspjesi iz tog razdoblja stvorili su joj solidnu osnovu za nastavak karijere i u poznijim godinama, ispunjenim ugodnom, melodioznom pop-rock-glazbom u stilu: Foreign Affair sadržavao je još nekoliko njezinih himni, poput The Best, ili pak energičnu Steamy Windows Tonyja Joea Whitea, pjesmu s kojom je uspjela djelomice povratiti senzualnost i dinamičnost iz davnih sedamdesetih. Okušala se i u izvedbi glazbene teme za film o Jamesu Bondu (GoldenEye), ali tada je već postalo jasno da se njezina karijera polako bliži svršetku. Početkom novoga stoljeća najavila je povlačenje sa scene, iako joj njezina energija nikada nije dopuštala potpuno mirovanje.

Ovjenčana je s dvanaest nagrada Grammy i dvaput uvedena u Kuću slavnih rock and rolla, kao solo umjetnica i dio tandema s Ikeom. No nikada nije dopustila da se njezino ime veže isključivo uz dobre stare hitove: ostala je u tijeku zbivanja i svojim primjerom poslužila kao uzor mnogima, osobito ženskom dijelu pop-scene. Prije pet godina surađivala je na mjuziklu Tina, koji je još jednom ispričao najneobičniju od svih poučnih priča: onu o tome kako se djevojka iz mjestašca u američkoj provinciji, svima i svemu unatoč, uzdignula na krov svijeta i ondje zasluženo ostala do zadnjega dana.