Uvučeni u priču

Nakon što je 2022. o 500. obljetnici prvotiska slavnog epa Marka Marulića Katarina Livljanić s ansamblom Dialogos priredila glazbenu Juditu, odbor Hrvatskog doma izabrao ju je kao dobitnicu nagrade Ivo Tijardović za najbolje umjetničko ostvarenje te je tako postala rezidentna umjetnica za koncertnu sezonu 2022/23. Prvi koncert koji je rezidentna umjetnica odabrala bio je u suradnji s pijanistom Danijelom Detonijem La belle époque... médiévale – osim klavirskih skladbi Debussyja i Satieja, koje je svirao Detoni, na programu su bile i pjesme nadahnute tekstovima i melodijama iz srednjeg vijeka, osobito iz trubadurske baštine. Drugi odabrani koncert u Split je doveo vokalni ansambl A Filetta – vodeću grupu korzikanske tradicijske glazbe koja se često spominje kao srodna klapskom pjevanju. Baštinski zvuci velikoga tjedna te otočki repertoar proširen glazbom drugih područja i umjetnika bio je izvrstan izbor za splitsku sredinu kojoj je u uskom interesu vokalna tradicijska glazba uslijed nabujala klapskog pokreta.

Naposljetku, nakon svjetske premijere na Glazbenim večerima u Sv. Donatu, u baštinskom se ciklusu u povodu Dana hrvatske knjige djelo Hekuba prvi put predstavilo i drugoj publici. Priča o trojanskoj kraljici Hekubi izvedena je iz dvaju renesansnih izvora: u 16. stoljeću Lodovico Dolce preveo je na talijanski latinsku verziju Euripidove antičke Hekube, a taj je prijevod utjecao na Marina Držića da u Dubrovniku preradi Dolceov tekst i napiše vlastitu dramu na hrvatskom jeziku. Glazba Hekube nastala je nad prepletom Dolceova i Držićeva teksta, a nadahnuta je dubrovačkim i venecijanskim izvorima 16. stoljeća te tradicijskom dalmatinskom glazbom.

Scena iz Hekube ansambla Dialogos / Snimio Željko Karavida

Djelu za solo pjevače, instrumentaliste i malu skupinu tradicijskih pjevača iz Dalmacije koji komentiraju radnju poput kora gotovo je nemoguće izbrojati i popisati sve glazbene izvore. „Dialogosov laboratorij“ bio je aktivan sedam godina kako bi došlo do te glazbene predstave. U nju su osim detaljnih proučavanja relevantnih izvora utkana i iskustva dugogodišnjeg rada uglednih znanstvenika, koji su na sceni i kao izvođači. Publika je tako dobila čarobnu i genijalnu večer koje nije samo dvojaki prozor u prošlost, već ukazuje na skrovitosti čovjekove naravi te progovara nama, suvremenim ljudima. Stari talijanski i hrvatski dijalekti u izvedbi fantastičnih umjetnika obgrlili su Hrvatski dom u Splitu.

Nakon popriličnog broja slušanih i gledanih programa u Hrvatskom domu u Splitu Sanda Hržić, koja u projektu potpisuje režiju, scenografiju, kostime i titlove, zasigurno je najdomišljatije iskoristila jednostavan, prazni prostor pozornice s ulazom i izlazom te akustičnim panelima na zidu. Naizgled nezahvalnu scenu diskretna režija u potpunosti je oplemenila, a tome je na najbolji način pridonijela rasvjeta Srećka Damjanovića. Kada su svi izvođači zaslužni i za glazbenu rekonstrukciju, teško je dobiti lošu izvedbu. Norbert Rodenkirchen na flauti i dvojnicama te Albrecht Maurer na vieli i lijerici izvodili su i Juditu i čine okosnicu ansambla Dialogos. Precizna izvedba koja je u svim detaljima pratila pjevače nije bila ometena činjenicom da su Maurer i Rodenkirchen sjedili na dvije poprilično udaljene strane pozornice. Čileanski tenor Francisco Mañalich bio je ujedno duh Polidora, Poliksena i Polinesto te se pratio na violi. Transformacije iz lika u lik prošle su neometano, štoviše uzbudljivo, a njegov mekani baršunasti ton bio je istinski dragulj večeri. Članovi vokalnog ansambla Kantaduri na čelu s Joškom Ćaletom bili su i nositelji manjih uloga poput onih Ulise, Agamemnona i sluge. Opori tradicijski zvuk ponekad je bio manje, a ponekad više opor, ponekad je dolazio s poznatim tradicijskim melodijama, ali uvijek uvjerljivo pridonoseći radnji i razumijevanju teksta. Najveći obujam izvedbe iznijela je Hekuba Katarine Livljanić, koja je sugestivno predstavila čitavu paletu osjećaja i duševnih stanja plijeneći savršenom intonacijom i dikcijom.

Čitavi projekt nije zamišljen samo da impresionira slušatelje i magično ih uvuče u svijet kraljice Hekube, već je riječ o izvedbi koja graniči s primijenjenim znanstvenim radom, s obzirom na to koliko je izvora konzultirano i koliko je stručnjaka uključeno. Ipak, izvedba je složena tako dobro i uvjerljivo da se činilo da je svaki njezin detalj usmjeren upravo na to da nas u potpunosti uvuče u priču, odvoji od prostora i vremena u kojem se nalazimo i uvede u srž priče o Hekubi.