Umjetnost je slobodna

Klimatski aktivisti u muzejima zalijevaju juhom, bojom i uljem obvezno najskuplje slike, recimo Klimta, Vermeera ili Moneta, ali samo ako su zaštićene staklom. Ali 7. svibnja jedan je postariji posjetitelj Palais de Tokyo u Parizu, najveće europske galerije suvremene umjetnosti, ljubičastim sprejom gadno oštetio izložak. Ime mu je Jebena apstrakcija, iako uopće nije apstraktna: na njoj goli muškarac oralno siluje dijete zavezanih ruku, a autorica, 73-godišnja švicarska slikarica Miriam Cahn, specijalizirana je za prikaze golih tijela i nasilja. U ožujku je udruga Juristes pour l’enfance (Odvjetnici za djetinjstvo) podnijela tužbu protiv galerije jer da je prekršen zakon protiv izlaganja pornografskih prikaza maloljetnika, no sud je prihvatio umjetničino obrazloženje da je riječ o prikazu ruskog zločina nad civilima u Buči te da je to legitimna umjetnička tema; i drugostupanjska je presuda to potvrdila, nakon čega je nepoznati gospodin uzeo zakon, to jest boju, u svoje ruke. Veliku raspravu koja je oko te slike izbila u Francuskoj zaključio je predsjednik Emmanuel Macron. „Napasti djelo znači napasti naše vrijednosti. U Francuskoj je umjetnost uvijek slobodna, a poštovanje kulturnog stvaralaštva zajamčeno“, napisao je na Twitteru on ili netko u njegovo ime.

Snimio Wiktor Dabkowski / PIXSELL

Na drugom kraju svijeta u isto vrijeme komedija: bananu zalijepljenu za zid ljepljivom trakom, sprdnju samoukoga talijanskog vizualnog umjetnika Maurizija Cattelana, kojoj je cijena sa 120.000 dolara od prvog predstavljanja već skočila na 150.000, južnokorejski student Noh Huyn-soo jednostavno je pojeo, dok ga je kolega snimao. I njihov je prosvjed iz moralnih razloga: „Milijuni umiru od gladi. Onda on stavi tri banane na zid za pola milijuna dolara?“, zgroženo su komentirali svoju akciju, koja, recimo usput, nije prva; bananu je već 2019. pojeo u Baselu David Datuna, također umjetnik, ali iz poštovanja: „Cijenim Cattelana kao genija. Ne može baš svatko zgrnuti gomilu novca na običnoj banani“, rekao je nakon muzejskog doručka.

Pa dok kod Cattelanovih banana nema štete, jer ih ionako u muzeju mijenjaju svaka dva-tri dana, nepoznata gospođa u Palm Beachu treba se nadati da ima dobro osiguranje. Svojim Rolls-Royceom prošlog je mjeseca skrenula s ceste, preorala park skulptura viletine Canterbury Lane gdje su kolekcionari Steven i Lisa Tananbaum udomili dvjestotinjak djela, srušila s postolja tri milijuna dolara vrijednu Sfingu Damiena Hirsta i završila na pješčanoj plaži. Iskreno, sfinge nije šteta, meni je više žao auta. Naime, Hirst je 2017. natrpao mletačke palače Palazzo Grassi i Punta della Dogana nečim što je nazvao Blago s olupine Nevjerojatnog, imaginarnim teretom nađenim na dnu mora nakon fantastičnog brodoloma, figurama znanstvenofantastičnih bića prekrivenih lažnim školjkama i koraljima, koje su za njega, naravno, napravili drugi – ukratko, kičem prikladnim samo za urede ruskih oligarha; odatle i ta sfinga.

Još je jedna američka gospođa imala nedavno lošu sreću s umjetninama. Galerija Bel-Air Fine Art izložila je u veljači porculansku skulpturu Jeffa Koonsa, vrijednu 40.000 dolara, na Art Wynwoodu, prodajnoj smotri suvremene umjetnosti u Miamiju. Dok su se kolekcionari gurkali oko umjetnina s koktelima u ruci, postarija ljubiteljica umjetnosti trknula je labavo postavljeno postolje, a nepričvršćeni rad Pas od balona, unatoč imenu, nije poletio u zrak nego se razbio u stotine komadića. Gospođa je htjela propasti u zemlju od srama, ali upravitelj galerije, Cédric Boero, nije uzrujan: „Srce mi se para kad vidim da je uništeno takvo ikoničko djelo“, rekao je za CNN, „ali pokriveno je osiguranjem.“

Što raditi s nespretnjakovićima? U Franklinovu institutu u Pennsylvaniji bio je u prosincu 2017. održan tulum nazvan Večer ružnih džempera, a u siječnju iduće godine kustosi su primijetili da jednom od kineskih ratnika od terakote, izloženih ondje na posudbu, nedostaje palac. U panici je izložba promptno zatvorena, Kinezi su poludjeli, a kad su pregledali snimke sigurnosnih kamera, uočili su urokanog 24-godišnjeg Michaela Rohanu kako snima selfieje s ratnicima; u kuću mu je upao FBI i našao palac u ladici radnog stola. Dali su ga na sud, ali je bio oslobođen jer nije bilo jasno po kojem ga zakonu osuditi: nije bio kradljivac umjetnina, palac nije prodao, a nije bilo ni neke štete jer su prst našli i zalijepili. Ni kod Koonsova Psa nema štete jer će osiguranje platiti, a moglo bi se čak i zaraditi – već se javio kolekcionar koji bi kupio krhotine. Pa da, tih malih pasa ima točno stotinu, posve jednakih, ali nitko nema krhotine; moguće je da bi razbijeni pas vrijedio više od cijelog jer je jedinstven i ima priču. Kao i u slučaju Banksyjeve slike koju je izvorno Sotheby’s prodao za 1,4 milijuna dolara, ali nakon što je spektakularno spašena iz rezača papira, napola izrezana, cijena joj je skočila, pa je preprodana za 25,4 milijuna. Ni Hirstu ni onima u Palm Beachu neće škoditi malo reklame. Slika Miriam Cahn zalivena bojom ostat će visjeti u pariškoj galeriji takva kakva jest, kao svjedok vremena. Da se mene pita, ne bih je restaurirao – ovako sigurno vrijedi više. A nepoznati gospodin, uvrijeđen njezinim sadržajem, mogao bi se braniti na sudu kao i Noh Huyn-soo, da je to bila umjetnička intervencija, a umjetnost je slobodna. Uostalom, zar nije i on radio bojom?