Sljeme je jedan od najslušanijih radija

-

U povodu 70. godišnjice Radija Sljeme, koja je nedavno obilježena programski i na Zrinjevcu te premijerom filma Abeceda Zagreba autora Voje Šiljka i redatelja Danka Volarića, razgovaramo s urednicom Sljemena Tanjom Baran, uglednom hrvatskom kroatisticom, novinarkom i radijskom voditeljicom.

Snimio RENATO BRANĐOLICA / HRT

Što 70 godina Radija Sljeme danas znači za Zagreb i Zagrepčane, a što za hrvatsku medijsku scenu?

Radio Sljeme mnogi zovu najzagrebačkijim radijem. Zato što je Zagreb Radiju Sljeme brend, a Radio Sljeme je brend grada Zagreba. U toj simbiozi Grad Zagreb je Radio Sljeme, uz 70. rođendan u znak poštovanja i zahvalnosti za sve što činimo, upravo i okitio Nagradom Grada Zagreba. Zahvaljujemo na tom priznanju.

Radio je najstariji elektronički medij na svijetu. Kad mu se dogodila konkurencija u mlađoj sestri televiziji, a u Hrvatskoj je to bilo sredinom 1950-ih, radijski se program redefinirao. Pošlo se ususret konkretnom čovjeku u određenoj sredini, radio se snažnije okrenuo lokalnim temama. U takvoj su atmosferi nicali lokalni programi Hrvatskoga radija, pa i Radio Sljeme. Danas je to program koji je u cijelosti na usluzi građanima, i u vođenom dijelu programa, i u našim redovitim reporterskim javljanjima iz grada, i u našim informativnim emisijama. Kako smo dio javnoga servisa HRT-a, dužni smo poštivati odredbe ugovora između Vlade i HRT-a pa javnu funkciju ispunjavamo u zadanim okvirima. A to znači da se u 24 sata programa dnevno, koji gotovo u cijelosti emitiramo uživo, ne bavimo samo gradskom društveno-političkom ili komunalnom problematikom, već redovito pratimo i gradsku kulturu, zabavu, obrazovanje i znanost, zdravstvo, religiju, sport...

I sljemenska je glazba prepoznatljiva.

Istina, prevladava glazba evergrinskoga tipa. Na društvenim mrežama također nam dobro ide. Radio je danas interaktivni medij pa se prilagođavamo svemu što suvremenost nosi. Nekada se radio samo slušao, a danas se sve više i gleda. Iz svega je ovoga jasno da Radio Sljeme ima veoma sposobne i kreativne multimedijalno obrazovane novinare i voditelje koji su stalno dostupni programu jer se nikada ne zna što će se u našoj metropoli dogoditi. A kada se dogodi nešto krupno, na svojim radijskim aparatima Zagrepčani redovito najprije traže Radio Sljeme. Jer znaju da će uz nas brzo dobiti točne i provjerene informacije. Jedan smo od najviše slušanih radija u Zagrebu, u samom smo vrhu slušanosti i među nacionalnim radijskim postajama, premda nemamo nacionalnu koncesiju. Prema statistikama tri četvrtine našega slušateljstva je u gradu Zagrebu, a četvrtina je u okolici. Iz svega se može zaključiti da Radio Sljeme ima uspješnu programsku formulu koju treba i čuvati i unapređivati istovremeno darovitim i obrazovanim novinarima i voditeljima te u praćenju modernih tehnologija.

Jedna od prepoznatljivih emisija već je nekoliko godina Purgeraj, koji vi uređujete i vodite. Upravo je nagrađen i Večernjakovom ružom. Koliko ste purgera dosad ugostili? Jesu li vam se neke epizode posebno urezale u pamćenje?

Purgeraj se emitira tri godine redovito utorkom u 15.30. Kraći je to format, ne dulji od pola sata, podijeljen u šest rubrika uz dvije pjesme koje odsviramo prema želji gosta emisije. Najprije definiramo identitet osobe koja gostuje, poslušamo što joj je aktualno u životu ili karijeri, a onda govorimo o zagrebačkim ljepotama, o zagrebačkom kulturnom identitetu, o domicilnom stanovništvu i o dotepencima, zamišljamo si Zagreb u budućnosti. Jezik je ključ identiteta svakoga naroda, svakoga kraja. Posebno zato raspravljamo o stanju zagrebačke kajkavštine uz neizostavnu uvertiru u kojoj pitam gosta „razme li kaj znači riječ kušlec“. Znali smo se od srca nasmijati odgovorima koje smo čuli, a do danas je, u vez s Purgerajem, već uglazbljeno i nekoliko pjesama o kušlecima. Do mene je došlo da ima i Dalmatinaca koji su se, nakon osvojene Večernjakove ruže, počeli pozdravljati s: Kušlec! Sve to skupa znači da se u emisiji i dobro zabavimo. A zabave u hrvatskom javnom prostoru kronično nedostaje. Formula uspjeha te emisije po mome je sudu uključivost na kojoj ustrajem jer u Purgeraju ne ugošćujem samo javne ljude koji su rođeni Zagrepčani, već i one koji su se u Zagreb doselili, a žive u metropoli lijepo vrijeme i djelovanjem Zagreb obogaćuju. Istina je da zato primam i prigovore jer bi nerijetki htjeli slušati samo autohtone Zagrepčane. A da ne govorim da od sama početka traju rasprave o tome tko ima točno i po kojem kriteriju pravo na status purgera. Oko toga se nismo dogovorili već tri godine, što znači da emisija treba ići dalje. Jer još golica.

Primajući 24. travnja plaketu Grada Križevaca kao zaslužna predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana Dr. Stjepan Kranjčić i počasna predsjednica Društva za očuvanje križevačke baštine Križevački štatuti te autorica triju kapitalnih knjiga posvećenih Križevcima i njihovoj baštini rekli ste da imate dvije želje: da od Križevaca stvorimo hrvatski Lourdes i grad hrvatske vinske kulture. Kako to postići?

Prilagoditi darove koje u Križevcima baštinimo od naših predaka današnjem vremenu. Križevci već u imenu nose križ, to nije slučajno. Križ asocira na patnju, ali je i izazov. U tom malom gradu koji je danas, zahvaljujući brzoj cesti, zagrebačka periferija, osam je crkvenih tornjeva, među njima i rimokatolička konkatedrala Sv. Križa i grkokatolička katedrala Presvete Trojice. Bogata je križevačka materijalna duhovna baština, prebogata. A tek duhovna, nematerijalna! Najpoznatiji je Križevčanin na svijetu treći kanonizirani hrvatski svetac Marko, ponosimo se i župnikom na glasu svetosti Stjepanom Kranjčićem. Mi smo iz Udruge Dr. Stjepan Kranjčić osmislili i već petnaestak godina vodimo tri nacionalne manifestacije iz kršćanske kulture: Dane hrvatskih svetaca i blaženika i dva nacionalna natječaja i susreta za književnost protkanu kršćanskim vrednotama, tzv. Književni Kranjčić za odrasle i Dječji Kranjčić za osnovnoškolce. Na svim tim temeljima važno je stvoriti nacionalno svetište sv. Marka Križevčanina s pastoralnim prostorom, a voljeli bismo stvoriti i interpretacijski centar hrvatske kršćanske kulture. Uz popratne sadržaje eto nas u hrvatskom Lourdesu. Moje se riječi već sada mogu potvrditi u osobnom susretu s Križevcima.

Križevci su i grad najpoznatijih hrvatskih vinsko-pajdaških regula, Križevačkih štatuta, koji uče o tome kako se zabavljati uz čašu vina u dobru društvu po točno određenim pravilima i ulogama. Zato i imaju pravo na status grada hrvatske vinske kulture. Regule su zapisane u 19. stoljeću, nažalost su u suvremenosti izgubile izvedbeni kontekst. Vrijeme je za revitalizaciju. Za početak sam uredila novo izdanje Štatuta s pripadnim Hižnim protokolom i Pajdaškom legitimacijom. Planova je mnogo. Hrvati još nisu ni sebi ni svijetu ispričali svoju priču o vinu. Sve je više vinarija, dobrih vina i lijepih etiketa. No naši su nam stari u nasljeđe ostavili mnoga blaga, koja upravo uobličujem u knjigu Hrvatska vinska kultura. Vjerovali ili ne, uz Križevce ima još gradova u Hrvatskoj koji imaju svoje vinsko-pajdaške regule, ali ne znaju za njih. Jer su zapisi ostali zaboravljeni u prošlosti.

„U Hrvatskoj nemamo ljudi u čije se promicanje vrijedi uložiti cijeli život kao što se isplati u hrvatske svece i blaženike“, istaknuli ste na korizmenoj tribini najavivši jubilarne 15. Dane hrvatskih svetaca i blaženika od 25. do 28. svibnja u Križevcima. Koji su plodovi dosadašnjih manifestacija i što izdvajate iz ovogodišnjeg programa?

Vidimo kako ide svijet u kojem živimo. Svaki dan gledamo u prolazne i neprolazne vrijednosti. Hrvatski su se duhovni velikani svojim životom potvrdili, njihov je život vrednovan i ljudskim i ponajprije Božjim kriterijima. Svetost im je priznata u dugim procesima provjere, mučeništvom ili dokazanim čudima. Zato su beatificirani, neki i kanonizirani. Nažalost u Hrvatskoj imamo samo tri proglašena sveca, desetak blaženika i četrdesetak kauza koje su u tijeku. Uvjerena sam da u Hrvatskoj imamo daleko više svetih ljudi premda si, budimo iskreni, svetost teško priznajemo. Radije upiremo u ono što nije dobro. No i tu malu šačicu hrvatskih ljudi kojima je svetost priznata slabo poznajemo, slabo štujemo. Danima hrvatskih svetaca i blaženika svake se godine trudimo nadoknaditi te manjkavosti. Ove godine misom i kulturnim dijelom programa: likovnom izložbom, premijerom dramsko-scenske igre, okruglim stolom, dokumentarnim filmom, glazbom, poseban obol dajemo najstarijem hrvatskom blaženiku Augustinu Kažotiću uz 700 godina njegove smrti, prvom beatificiranom vjerniku laiku u Hrvata Ivanu Merzu uz 20 godina beatifikacije te drugom proglašenom hrvatskom svecu Leopoldu Mandiću uz 40 godina kanonizacije (www.sveci.kranjcic.hr).

Dvanaesti Susret hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva Stjepan Kranjčić zaključen je u Križevcima 29. travnja. Kakav je interes učenika za duhovno stvaralaštvo?

Interes je jako dobar. Odazvali su se učenici i mentori iz 70 hrvatskih škola. Stvarali su u žanrovima poezije, proze i igrokaza, a iskazali su se i u likovnom stvaralaštvu. Ove smo godine natječaj posvetili domoljublju. Na završnoj smo svečanosti nagradili najbolje, a za budućnost ostaje knjiga najuspjelijih radova (može se preuzeti na  www.djecji.kranjcic.hr). Dječji Kranjčić zovemo dječjom duhovnom Hrvatskom. U poremećenom sustavu vrijednosti kojim smo okruženi držimo da je ovaj natječaj i susret oaza najboljega što nam djeca u Hrvatskoj daruju iz svojih nutrina. Određenu potporu imamo, no imperativ hrvatskoga društva trebao bi biti daleko snažnije ulaganje u odgoj za vrijednosti, što Dječjim Kranjčićem svojim volonterskim radom redovito činimo.

Kakva je po vama sadašnjost i budućnost radija kao medija u vremenu novih medija i platformi? Što mislite hoćemo li i za 30 godina slušati Radio Sljeme i slaviti 100. rođendan?

Mnogo se toga u medijskom svijetu u posljednje vrijeme promijenilo, neki su izgubili, neki dobili na praćenju i popularnosti. Radio je ostao postojan, ne gubi na slušanosti. Zato što je lako dostupan, ljudi mu najviše vjeruju, ne stvara ovisnost i ne krade vrijeme, informira, formira, zabavlja, svira. Osim toga, ništa nas toliko ne dotiče kao snaga ljudskoga glasa i govora. Radio se lako prilagođava, zato mu neće biti problem krenuti ususret svim modernitetima koje će budućnost donijeti. Naravno da ćemo zato slaviti i stoti rođendan Radija Sljeme, no prije toga 2026. godine 100. rođendan Hrvatskoga radija, kojemu Radio Sljeme pripada. Današnji Hrvatski radio započeo je kao Radio Zagreb s redovitim programom 15. svibnja 1926. kao prva radiopostaja u jugoistočnoj Europi. Činjenica je to koja obvezuje, ali je i izazov za sadašnjost i budućnost HRT-a i publike zbog koje postojimo.