Slavni kuhar, odlični sastojci, bljutavo jelo

Noarovski krimić Detektiv Marlowe na papiru ima sve što ljubitelj filmova s nemilosrdnim momcima, zavodljivim damama dvojbena morala, nepresušnim cinizmom i oblacima cigaretnog dima može poželjeti. Tu je glasoviti detektiv Philip Marlowe, osebujan antijunak nastao u mašti i pod perom Raymonda Chandlera, koji je sve samo ne tipičan privatni dekster. On je ljubitelj klasične glazbe koji sam sa sobom igra šah, složena i ponekad sentimentalna osoba s malo prijatelja te izraziti moralist koji nikad radi honorara ne gazi vlastita načela. Osim znamenitoga Dashiella Hammetta, koji je na njega itekako utjecao, Chandler se smatra rodonačelnikom američke škole tvrdokuhanog iliti hardboiled krimića, čija su temeljna obilježja grubi i cinični protagonisti, kobne i prevrtljive ljepotice, sočni i životni dijalozi te nerijetko složeni zapleti smješteni u obitelji iz više i visoke američke srednje klase, koje se pokazuju kao legla licemjerja, zavisti, pohlepe, nemorala i svakovrsnog kriminala. Chandlerov uglađen spisateljski stil odlikuju ekonomična naracija i precizna dramaturgija, neobične lirske poredbe, slikoviti i efektno profilirani sporedni likovi, izvrsni životni dijalozi te markantan protagonist. Stoga nimalo ne čudi što su se filmaši često odlučivali na ekranizacije Chandlerove proze, a među najbolje od njih ubrajaju se remek-djela Veliki san Howarda Hawksa, Dugi oproštaj Roberta Altmana i Zbogom, ljepotice Edwarda Dmytryka.

Neesonov Marlowe je skup konvencija arhetipskog noarovskog protagonista, i ništa više od toga / Izvor Blitz film i video distribucija

Premda film Detektiv Marlowe nije adaptacija Chandlerove proze, nego 2014. objavljena romana Crnooka plavuša (The Black-Eyed Blonde) irskog prozaika, dramatičara i scenarista Johna Banvillea, u tom se smislu djelu za koje je scenarij supotpisao oskarovac William Monahan (Pokojni Martina Scorseseja, Kraljevstvo nebesko Ridleyja Scotta) ne može ništa prigovoriti.

Naslovni lik uvjerljivo i raspoloženo tumači markantni Irac Liam Neeson, unatoč svemu pouzdan karakterni glumac, koji se unatrag petnaestak godina prometnuo u akcijskog junaka, no u svakoj ulozi posjeduje sigurnost, mirnoću i karizmu zahvaljujući kojima može tumačiti i slojevitije osobnosti. Ona Philipa Marlowea nažalost ipak nije takva, jer se u Neesonovoj izvedbi lik svodi na duge zamišljene poglede te sugerirani umor, rezignaciju i razočaranost zbog svega što je u životu doživio i kroz što je prošao, a ponajviše zbog beskrajna i neiskorjenjiva licemjerja, kriminala i nemorala kojima je okružen. Ukratko, Neesonov Marlowe je skup konvencija arhetipskog noarovskog protagonista, i ništa više od toga. To se može reći i za film u cjelini, koji formalno barata svim prethodno navedenim potrebnim sastojcima, no to čini suhoparno i nemaštovito. Dramska konstrukcija beživotna je i mehanička, svedena na profiliranje stereotipnih likova i nizanje istih takvih situacija, unatoč efektnoj vizualnoj estetiziranosti, za koju je zaslužan ugledni španjolski snimatelj Xavi Giménez (Agora Alejandra Amenábara, serija Penny Dreadful), kao da nitko od uključenih, počevši od redatelja i suscenarista Neila Jordana, nije s entuzijazmom pristupio projektu.

Dobitnik Oscara za izvorni scenarij filma Plačljiva igra, za koji je bio nominiran i kao redatelj, osvajač Zlatnog lava za režiju epske biografske drame Michael Collins, Srebrnog medvjeda za režiju Malog mesara te nagrade BAFTA za najbolji adaptirani scenarij ekranizacije romana Kraj ljubavne priče Grahama Greenea, Neil Jordan se još tijekom 80-ih s nekoliko sjajnih filmova, među kojima je prednjačila romantična krimi-drama Mona Lisa, predstavio kao vrlo vješt u profiliranju karakterno i psihološki kompleksnih protagonista, te u analizi rubnih i tjeskobnih aspekata njihovih osobnosti. Jordana privlače provokativne i kontroverzne priče i zapleti, majstor je u kreiranju provokativnih storija o nedokučivim putovima ljudskog srca (Plačljiva igra, Intervju s vampirom) i bezuvjetnim ljubavima (Kraj ljubavne priče i Plačljiva igra). Prilično je spretan u adaptiranju zahtjevnih proznih predložaka kakvi su Mali mesar i spomenuti Greeneov roman, ali i u stiliziranim adaptacijama popularne proze poput Intervjua s vampirom Anne Rice ili primjerice kratke priče Angele Carter iz zbirke The Bloody Chamber u njegovu drugom filmu Vučja družina. Još otkad je 2007. snimio triler-dramu Neustrašiva s Jodie Foster, dosta solidnu parafrazu filma Posmrtna želja Michaela Winnera s Charlesom Bronsonom, Jordan je u određenoj mjeri nestao s radara, u međuvremenu snimivši svega tri filma, bizarnu romantičnu melodramu Ondine, neujednačenu i također pomaknutu fantastičnu horor-dramu Byzantium i čudnu psihološku triler-dramu Greta. Nažalost, ni recentni Detektiv Marlowe ne znači njegov povratak u nekadašnju formu.