Prvi Oktavijan za filmsku glazbu

Hrvatsko društvo filmskih kritičara početkom svibnja objavilo je da je dobitnik nagrade Zlatni Oktavijan za životni doprinos filmskoj umjetnosti skladatelj, aranžer, pijanist i libretist Alfi Kabiljo. Nagrada mu je dodijeljena u specijalnom izdanju emisije Posebni dodaci emitiranoj na 3. programu Hrvatske radiotelevizije 6. svibnja, a u povodu toga i cijela je večer bila posvećena laureatu:  započela je koncertom Alfi Kabiljo – Moji mjuzikli, slijedila je emisija Posebni dodaci, potom film Rajka Grlića Neka ostane među nama za kojeg je Kabiljo skladao glazbu, a na kraju je  prikazan koncert Hrvatska filmska glazba u izvedbi Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem Aleksandra Markovića.

Alfiju Kabilju dodijeljena nagrada za životno djelo

 / Snimio Matej Grgić

„Teško je pobrojati naslove skladbi, potom i lovorike koje potpisuje Alfi Kabiljo, a pritom se ne očešati o klišeje kada je riječ o znatiželjniku poput njega. Kabiljo doista jest polimat, renesansni i univerzalni čovjek: arhitekt po struci, glazbenik po obrazovanju, skladatelj, dirigent, aranžer, pijanist, tekstopisac, libretist i producent po užoj i široj specijalizaciji“, ustvrdio je u tekstu o laureatu objavljenu na stranici Zona filma Igor Jurilj zaključivši da je taj otac hrvatskog mjuzikla istodobno  rekorder i po broju nagrada na festivalima zabavne glazbe i po uspješnosti filmskih partitura.

Filmsko-skladateljski put Alfija Kabilja započeo nakon usavršavanja kompozicije u Parizu, kada sklada za tada mladoga Lordana Zafranovića, a tragična iskustva iz vremena diktatura prenijet će u skladbe u Zafranovićevim povijesnopolitičkim dugometražnim igranim filmovima Okupacija u 26 slika (1978) ili Pad Italije (1981). Rad s redateljem, ali i onaj na filmu započet proljećarske 1971. na filmu Ave Marija (Moje prvo pijanstvo) (1971) Kabilja usmjerava prema velikim simfonijskim orkestrima, odredivši mu tako i način skladanja u cjelokupnoj karijeri. U historijsko-materijalističkom antispektaklu Seljačka buna (1975) i njegovoj televizijskoj adaptaciji Anno Domini 1573 (1979) Vatroslava Mimice Kabiljo je sljubio glazbu suvremenog 20. stoljeća s jezikom ranonovovjekovlja, zaključuje Jurilj i ustvrđuje da „upravo u filmskom mediju odnosno kinematografiji Kabiljo pronalazi plodonosno tlo za potpunu manifestaciju svijesti izvan uma: žanrovska fleksibilnost medija potražuje erudiciju kada je riječ o glazbi, gdje se ovaj skladatelj sklon mnogobrojnim stilovima i brzom skladanju, izražava s lakoćom.“

Muzikoloiginja Irena Paulus istaknula je da „Kabiljo vlada najrazličitijim glazbenim žanrovima: od dječjih pjesmica do velikog simfonijskog orkestra i komorne glazbe, do elektronike ... jednostavno mu nema kraja.“

Predsjednik Hrvatskog društva filmskih kritičara Hrvoje Pukšec i filmolog Željko Luketić  istaknuli su da je to i prvi Oktavijan za filmsku glazbu.

Alfi Kabiljo kazao je da je od djetinjstva bio zaluđen filmovima i filmskom glazbom, a tajnu svog uspjeha opisao je ovako: „Tajna je u mojoj znatiželji, izvrsnom školovanju, ogromnom slušanju, fantastičnoj kolekciji gramofonskih ploča mojih roditelja… Pokupovao sam Šostakoviča, Prokofjeva, da ne spominjem Ravela i Stravinskog, koji su na neki način moji roditelji.“