Migracije su oduvijek aktualne

U Arheološkom muzeju u Zagrebu do 27. svibnja otvorena je izložba Finds Stories: Addressing Mobility through People and Object Biographies, koja prati mobilnost zajednica jugoistočne Europe tijekom proteklih sedam tisuća godina i to kroz biografije ljudi i predmete te je ulaz, za posjetitelje, besplatan.

Kako kažu autori izložbe, kretanjem postajemo mobilni – bilo da idemo na tržnicu ili emigriramo u stranu državu, svoja tijela pomičemo kroz prostor i vrijeme. Tijekom tog kretanja razvijamo interakciju s nebrojenim predmetima koji za nas imaju različite vrijednosti. Ta kretanja i interakcije, koje arheolozi mogu pratiti kroz znanstveni rad i biografije predmeta, ostavljaju tragove ne samo na predmetima nego i na našim tijelima i kostima. Projekt Finds Stories tako istražuje tragove koje ostavljaju mobilnosti te stvara priču o kretanju i utjecaju koje je ono imalo na ljude i društva.

Izložba, kao dio šireg projekta, istražuje različite vrste mobilnosti u raznim povijesnim razdobljima i krajolicima, od manjih cikličkih pastoralnih kretanja sve do dalekosežnih mreža trgovine i razmjene klasičnog razdoblja antike te modernog svijeta sporta. Raznolikošću ovdje izloženih predmeta nastoji se prikazati složenost tih mobilnosti i načina na koji osoba može biti uključena u različite vrste mobilnosti tijekom svoga života.

Izložba prati migracije u jugoistočnoj Europi od početka povijesti do danas / Snimio Igor Krajcar / Arheološki Muzej u Zagrebu

Interdisciplinarna izložba

,,Ideja je bila da napravimo nešto drukčije, a ne klasičnu arheološku izložbu, pa je tako unutar ove utkano više različitih znanstvenih disciplina – od arheologije, pa do etnologije i antropologije. Migracije su oduvijek aktualne i zapravo su karakteristika ljudske vrste od samih početaka. Ako se osvrnete na naše najranije pretke, lovce sakupljače, oni su u konstantnim migratornim ciklusima. Zajednice su, naravno, bile mnogo manje, ali to kretanje oduvijek je sastavni dio načina preživljavanja kako lovaca sakupljača, tako i ekonomskih migranata u 19. i 20. stoljeću. Naravno, ekonomski i kontekstni okviri su drukčiji, ali čovjek uvijek pokušava ići tamo gdje mu je bolje“, ispričao je jedan od autora izložbe Ivan Drnić, koji na ovom projektu surađuje, osim s kolegama iz Hrvatske, i s kolegama iz Ujedinjenog Kraljevstva i Grčke, a uskoro će izdati i katalog izložbe. Izložba ujedno predstavlja i malo putovanje kroz vrijeme i prostor.

Posjetitelji će moći putovati iz špilje na udaljenom otoku Lastovu, gdje su pronađeni tragovi trgovine i razmjene iz vremena neolitika i eneolitika te helenističkih i rimskih vremena, u željeznodobno naselje Segestiku i kasnije rimsko naselje Sisciju, gdje će istražiti trgovinu i mobilnost kasnih faza Rimskog Carstva. Zatim nas putovanje odvodi na istok, do ravnica Baranje, te nas upoznaje s germanskim populacijama iz vremena kasne antike. Putovanje se poslije Baranje nastavlja prema jugu sve do Grčke, gdje možemo posjetiti Kiteru, otok koji je tijekom 20. stoljeća doživio velike valove emigracija u Australiju, kao i valove useljavanja iz Albanije 1990-ih godina. Zatim odlazimo na sjever do Grčke i Makedonije, gdje se upoznajemo s biografijama predmeta iz vlasništva pastoralnih skupina koje sezonski sele iz nizina u visinske krajeve. Posljednje je odredište putovanja grad Solun, gdje se mogu istražiti predmeti koji prikazuju suvremene sportske mobilnosti i mreže razmjene na Balkanu, ali i šire.

Sisak – najvažniji arheološki lokalitet na kontinentu

,,Iza svih predmeta uvijek stoje ljudi i ljudske sudbine, a ponekad je, u arheologiji, malo teže ispričati priču, no mi smo ipak pokušali dati širu sliku predmeta koji su izloženi – kakvu sloju društva su pripadali, gdje su proizvedeni, kako su došli do vlasnika i tako dalje. Mi danas nerijetko uzimamo stvari zdravo za gotovo, ali ako ste nekoć htjeli kvalitetniji kamen, morali ste sjesti u čamac i odveslati, primjerice, u Italiju ili imati dobre kontakte kako bi vam kamen bio dostavljen jer, u doba lokaliteta Ričine, nije još bilo jedrenja, te su uvjeti tjerali ljude na suradnju“, prepričava arheolog Drnić, koji na projektu radi već dvije i pol godine i u sklopu kojeg je, s kolegama, istraživao i lastovsku špilju Račina, lokalitet koji je posljednji put istraživan 1953. Siskom se Drnić bavi više od deset godina i, reći će, na Sisku je i doktorirao, a sam se lokalitet prirodno uklopio u projekt. ,,Sisak je izniman arheološki lokalitet, već ga pokušavam promovirati kao najvažniji arheološki lokalitet na kontinentu. Nevjerojatno je da, od svog osnutka u kasnom brončanom dobu, kontinuirano funkcionira. Još jedan izniman, ali manje poznat, arheološki lokalitet čini i Baranja. Tamo se počelo iskopavati 2015. Iskopano je groblje s desetak grobova i pripadnim naseljem te imamo dosta zanimljivih predmeta iz doba seobe naroda.“

Priče koje nam pričaju kosti

O važnosti kretanja možda najviše govori činjenica da su i, dok mirujemo, naša tijela zapravo u „kretanju“ – nebrojene molekule i atomi naših organizama u neprestanom su gibanju. Najzanimljiviji dio izložbe koja se prostire u samo četiri sobe, ali nudi pregršt zanimljiva sadržaja, bila je antropološka analiza kostura. Osim dobi, spola i visine, spomenuta analiza nudi i opći profil, pa tako možemo saznati od koliko se stresa, napora ili traume sastojao život pokojnika, od kojih je bolesti bolovao ili koje su bile liječene. Ako posjetite izložbu, saznat ćete i koje nam priče pričaju kosti. Zubi tako govore o vrsti prehrane, kretanju, pothranjenosti ili stresu, goljenična kost i nadlaktična kost o učestalim radnjama i fizičkim zadacima, rebro od čega se sastojala prehrana prije smrti, a DNK otkud pokojnik potječe.

Kada je riječ o predmetima, izložba nam otkriva način na koji su izrađivani, korišteni ili dobivani različiti predmeti od kojih mnoge i dandanas koristimo. Tako se uporaba češljeva u svakodnevnom životu može pratiti od prapovijesti do danas. Izrađivani su od različitih materijala, uključujući životinjske kosti, rogove i drvo. Češljevi su primarno povezivani s češljanjem i šišanjem kose, a za uljepšavanje su ih koristili muškarci i žene.

Tu su i interaktivni dijelovi izložbe, pa nas autori motiviraju da zamislimo da smo, nakon duge prekooceanske plovidbe s malog grčkog otoka, prispjeli u daleku Australiju. ,,Proveo/la si skoro mjesec dana u maloj kabini broda Patris okružen/a samo beskrajnim plavetnilom. Članovi tvoje obitelji nestrpljivo iščekuju tvoje prvo pismo – što ćeš im napisati?“ pitaju nas autori, angažirajući nas tako da promislimo i s kakvim su se osjećajima susretali naši preci koji su, kao i stanovnici grčke Kitere, masovno odlazili trbuhom za kruhom iz Hrvatske u Sjevernu i Južnu Ameriku, kao i u Australiju.

Migracije nikada
ne prestaju

Dio izložbe koji se tiče Kitere i koja donosi otočnu perspektivu migracija na velike udaljenosti i unutar područja Balkana vrlo je aktualna jer je riječ o seobama koje su se događale od konca 19. stoljeća pa do kraja Drugoga svjetskog rata te nam nudi uvid u manje poznate kontekste drugih naroda Balkanskog poluotoka. Procjenjuje se tako da više od pedeset tisuća stanovnika Sydneyja potječe s Kitere, dok na otoku trenutno živi tri i pol tisuće stanovnika. Kako je krajem 20. stoljeća došlo do pada iseljavanja s otoka i Grčke u cjelini, Kitera je, uz povratak znatnog broja iseljenika, doživjela priljev imigranata iz Albanije. U početku su albanski imigranti pristizali na Kiteru kao neoženjeni muški radnici, nakon čega je uslijedila i migracija čitavih obitelji. Unatoč neuspjehu službene grčke migracijske politike da olakša njihovu društvenu i političku uključenost, ubrzo su postali sastavni dio lokalne radne snage, sačinjavajući otprilike deset posto ukupnog stalnog stanovništva tog otoka. Pet predmeta odabranih za prikaz materijalnog aspekta grčko-australske i albanske mobilnosti na Kiteri predstavljaju raznolikost iskustva suvremenih migranata i migranata povratnika.

Izložba donosi i priču o Vlasima Samarine, odnosno transhumantnom pastoralizmu – ekonomskoj aktivnosti koja uključuje sezonsko preseljenje stada između različitih i komplementarnih pašnjaka. Povijesno govoreći, transhumantni pastoralizam bio je i ostao velik dio ekonomije na Mediteranu i Balkanu, a Vlasi Samarine jedna su od najvećih vlaških zajednica moderne grčke Makedonije i Tesalije, dok vlaška povijest općenito nadilazi onu Bizantskog i Otomanskog Carstva, ali mišljenja stručnjaka znatno se razlikuju s obzirom na fragmentaciju koju nameću moderne političke granice. U suvremenom globalnom kontekstu, kada se sve više neeuropskih građana doseljava u Europu, kada ekonomski motivirani Hrvati napuštaju Lijepu Našu, a Ukrajinci, natjerani ratom, svoju domovinu – vidljivo je kako se migracijski procesi nisu nikada zaustavili, a vjerojatno nikada i neće te je i moderni čovjek itekako njihov svjedok. Autori izložbe Ivan Drnić, Konstantinos Prokopios Trimmis i Kristina Brkić Drnić našli su načina kako da integriraju materijalne, biološke i umjetničke priče o mobilnosti na dijalektički način. Dok „posjećujemo“ određeno mjesto na ovom muzejskom putovanju, istovremeno razmišljamo o svom kretanju i predmetima kojima se koristimo te kako oni utječu na nas, ali i na ljude u našoj okolini. Posjetite li izložbu, saznat ćete i kakve veze košarkaški dres našega Dražena Petrovića ima u čitavoj priči o migracijama.