Labinjani danas opet žive s Vlačićem i za Vlačića

-

U polivalentnoj dvorani Gradske knjižnice Labin 13. i 14. travnja održan je 5. međunarodni znanstveni skup o Matiji Vlačiću Iliriku, „koji je – kako je 1943. izjavio evangeličko-luteranski svećenik Hans Kropatscheck – sam sebi dao nadimak Ilirik i s tim imenom ušao u kulturnu povijest čovječanstva kao jedan od najplodnijih, najdubljih i najsamostalnijih pisaca svog doba, postao vodeći teolog Protestantske crkve, vodeći crkveni političar, najveći historijski istraživač XVI. vijeka, mislilac i filozof i sistematski naučan radnik.“

Luka Ilić, graditelj Vlačićeve prepoznatljivosti u Njemačkoj i Austriji

Grad Labin je prvi skup o Vlačiću organizirao u travnju 2001, a ove mu se godine u organizaciji pridružio Institut za filozofiju iz Zagreba na čelu s ravnateljem Lukom Boršićem, koji je u pozdravnom govoru na otvaranju skupa naglasio: „To je prirodna suradnja, koju imamo sa Gradom Labinom, jer je Institut za filozofiju posvećen njegovanju i istraživanju hrvatske filozofske baštine pa nam je u fokusu interesa i Matija Vlačić Ilirik. (…) Vlačić Ilirik jedan je od najpoznatijih Hrvata u povijesti, uz bok je Frani Petriću i Ruđeru Boškoviću. Jako je lijepo i nadasve korisno da se skupovi održavaju tamo gdje su filozofi boravili, na Cresu imamo skup o Petriću, a u Labinu o Vlačiću. Volio bih da tako ostane i u budućnosti.“ Sporazumom između Grada Labina i Instituta za filozofiju dogovorena je i dioba troškova pa su tako Labinjani preuzeli smještaj, prehranu i izlet, a Zagrepčani putne troškove sudionika.

Dvanaest znanstvenika

U Labin je doputovalo dvanaest znanstvenika, sedam iz Hrvatske i trojica iz Njemačke, i po jedan iz Mađarske i Slovačke, koji su na engleskom, hrvatskom i njemačkom referirali u četiri sekcije. Stručni voditelji bili su Marina Schumann iz Instituta za filozofiju i Luka Ilić, povjesničar reformacije, pastor u evangeličkoj župi u Balzheimu, gradiću na jugu Njemačke u kojem ne živi više od dvije tisuće stanovnika, rodom Karlovčanin. Ilić je je danas jedan od najboljih znalaca života i djela Matije Vlačića i to ne samo unutar Hrvatske nego i u širem europskom kontekstu, i graditelj Vlačićeve prepoznatljivosti u Njemačkoj i Austriji, počevši od organizacije znanstvenih simpozija pa do postavljanja spomen-ploča u gradovima u kojima je Vlačić živio i djelovao, u Wittenbergu, Magdeburgu, Regensburgu. Vlačić je rođen 3. ožujka 1520. u Labinu, a sa 55 godina umro je 11. ožujka 1575. u Frankfurtu na Majni.

Uvodni dio skupa otvorio je Daniel Mohorović s Lettera Flaciusu, stihovima koje je ekonomist, pisac i političar (SDP) napisao u jesen 2020. o 500. obljetnici Vlačićeva rođenja. Slijedila je prezentacija dvaju novinarskih putovanja Aleksandre Brnetić s opisom Vlačićeva povratka u Wittenberg i Magdeburg i nastup njemačke spisateljice povijesnih romana Jutte Weber-Bock, koja je pročitala prvi odlomak svog nedovršenog romana Božja savjest (Gottes Gewissen) – „triler zasnovan na motivima iz Vlačićeva života“.

U sekciji Poslovni i privatni odnosi o obiteljskom životu Matije Vlačića Ilirika govorio je Luka Ilić pod naslovom Svu brigu za familiju obično prepuštam ženi, a Marina Schumann opisala je i analizirala Vlačićeve strategije izbora tìskara nakon što je napustio Magdeburg. Vlačićevim je tìskārima bilo privlačno ali i rizično tiskati njegova djela.

U sekciji Katalog i proturimski spisi o temi Što je Vlačić mogao naučiti o proročicama iz antičkih izvora govorili su Ivana Skuhala Karasman i Luka Boršić, a Zoltán Rokay o svetoj Hildegardi iz Bingena kao „svjedokinji istine“ kod Matthiasa Flaciusa Illyricusa. Rad Maje Ćutić-Gorup i Sandre Vignjević bio je usredotočen na Vlačićeve napise o „katoličkoj reformi, bezbožnicima i Antikristu u Svetom Rimskom Carstvu“.

Prvi dan završio je razgledavanjem Memorijalne zbirke Matije Vlačića Ilirika, smještenoj na prvom katu nekadašnje palače Francovich, koja se nalazi unutar starogradske jezgre i do koje se kroči uskim i strmim uličicama od kamenih ploča. U prizemlju se nalazi lapidarij sa srednjovjekovnim natpisima i grbovima. Kroz postav, otvoren potkraj prosinca 1975. u organizaciji Narodnog muzeja Labin i Skupštine Općine Labin, angažirano je vodio Luka Ilić.

Memorijalni muzej Vlačića Ilirika u Palači Franković / Snimio Wolfgang Haenle

Razgledavajući fotografije i čitajući legende posjetitelj upoznaje Vlačićev životni put i njegovo teološko, znanstveno i ostalo djelovanje. Izložene su kopije najvažnijih radova – Clavis scripturae sacrae, Centuriae Magdeburgenses, Catalogus testium veritatis i Glosa. Vrijedni su izlošci kopija Vlačićeva portreta, koju je po izvorniku u Jeni izradio labinski slikar Eugen Kokot, kao i njegova zidna slika zemljovida Istre prema predlošku kartografa Pietra Coppa izrađenu oko 1525, sadrena poprsja Matije Vlačića i Balda Lupetine akademskog kipara Mate Čvrljka te Vlačićev reljefni portret u bronci, djelo medaljera Želimira Janeša.

Teologija i sporovi

Drugi dan skupa počeo je s temom Teologija i sporovi. „Potaknula me Vlačićeva tvrdnja da je istočni grijeh postao bivstvo paloga čovjeka, da je taj čovjekov grijeh izopačio Božju sliku u ljudima, zbog čega je on iz Božje slike izopačen u Sotoninu sliku“, rekao je Gunther Wenz, koji je govorio o sporu oko pojma istočni grijeh između Vlačića i njegovih protivnika. Teze iz Vlačićeva nauka o grijehu izazvale su senzaciju u kraju gdje je Martin Luther proveo dio djetinjstva i mladosti i dovele su do oštrih polemika u duhovnim i svjetovnim krugovima. Spor je žestoko bjesnio i među običnim pukom. O uzajamnim vezama i utjecajima labinskog franjevca Balda Lupetine i Matije Vlačića Ilirika izvijestio je Ljudevit Maračić. Tullio Vorano u referatu Mirkovićeve neutemeljene „istine“ o Flaciusu do u detalje je raspredao i opovrgavao činjenice koje je dr. Mijo Miho Mirković alias Mate Balota iznio u knjizi Matija Vlačić Ilirik.

O recepciji prvoga teološkog djela Matije Vlačića kod Primoža Trubara i Stipana Konzula govorio je Alojz Jembrih. „Trubar je u Vlačićevoj raspravi našao poticaj za pisanje svoje propovijedi, koju je Stipan Konzul, kasnije u hrvatskom prijevodu, uvrstio u glagoljično i latinično izdanje Katekizma“, naveo je Jembrih. Armin Wenz predstavio je svoja zapažanja o recepciji hermeneutike Flaciusa Illyricusa u djelu Philologia Sacra Salomona Glassiusa komparativno preispitujući veze između Vlačića i Glassiusa. Viliam Čičaj opisao je utjecaj Vlačićevih djela u ranonovovjekovnoj Kraljevini Ugarskoj. „Vlačićeva se produkcija po popularnosti i zastupljenosti nije mogla mjeriti s onom njegovih suvremenika u knjižnicama ranovjekovne Kraljevine Ugarske, ali je sama prisutnost njegovih spisa znak da su njegovi stavovi bili poznati“, navodi Čičaj.

Luka Ilić zatvorio je službeni 5. međunarodni znanstvenog skup o Matiji Vlačiću Iliriku predstavljajući četvrti zbornik o Matiji Vlačiću Iliriku, koji je pisan na njemačkom jeziku i naslov mu je Matthias Flacius Illyricus – Biographische Kontexte, theologische Wirkungen, historische Rezeption (biografski konteksti, teološka djelovanja, historijska recepcija). Zbornik od 378 stranica ima četiri težišta. Prva dva su Putnik između svjetova i Borac za istinu, a u trećem je fokus na Flaciusovim vezama, odnosno na korespondenciji sa znanstvenicima u Švicarskoj i Italiji, kao i o znanstvenoj korespondenciji s Poljskom i Istočnom Pruskom. U žarištu četvrtog pristupa učinci su Flaciusova formiranja timskoga rada s naglaskom na Austriju kao mjesto azila i progonstva, kamo su flacijaneri bježali nakon brojnih protjerivanja iz Svetog Rimskog Carstva Njemačke Nacije. No treba istaknuti i baštinu flacijanera u drugim europskim područjima, posebno u Sloveniji i Hrvatskoj. Knjiga košta 95 eura, a nakladnik joj je Vandenhoeck & Ruprecht iz Paderborna.

Vlačić je u Labinu
ponovno in

Labinjani danas opet žive s Vlačićem i za Vlačića. Djetinjstvo gradonačelnika Valtera Glavičića (IDS), rođena 1973, obilježio je Vlačić: „U školi se mnogo govorilo o Vlačiću. Nažalost, potkraj osamdesetih i početkom devedesetih sve manje. Grad se brinuo o prognanicima, a najviše ih je bilo iz Vukovara, gospodarstvo je stalo jer se zatvorilo nekoliko važnih tvornica. Nije bilo novaca praktički ni za život, a kamoli za kulturu. Mnogo je ljudi otišlo na rad u Italiju, a javni kulturni život praktički je zamro nekih pet, šest godina. U Labinu su katolici, nema protestanata, tako da je ljudima bilo malo teže shvatiti tko je Vlačić. Prvi međunarodni znanstveni skup o Iliriku održan je u travnju 2001, a velika podrška u tim nastojanjima bio je tadašnji ravnatelj Memorijalnog muzeja pa i njegovi nasljednici. Stvari se danas pomiču naprijed i mi se nadamo uz pomoć Ministarstva kulture i specijaliziranih fondova obogatiti uspomenu na Vlačića, obnoviti njegov muzej i palaču Franković, kao što bismo htjeli očuvati i rudarsku baštinu i staviti je pod zaštitu.“

Voditeljica Službe za promidžbu, protokol i suradnju Grada Labina Loredana Ružić Modrušan kaže da u susretima „s našim đacima, u osnovnim i srednjim školama, i našim studentima, koji studiraju u Hrvatskoj ili izvan Hrvatske, uvijek im kažemo da želimo da i u njima čuči jedan novi Vlačić. Netko tko će ponovno na fascinantan način proslaviti naš grad, naš kraj, naš narod i o kojemu će stoljeća nakon toga biti propitivanja, što je mislio, da li je bio u pravu ili ne.“

I kao što je to već uobičajeno, i to ne samo u Hrvatskoj, skup je završio lijepim i poučnim izletom. Pošlo se prvo u Barban, istarski gradić bogate ali i burne povijesti. Slaveni su tu zabilježeni već potkraj 6. stoljeća, a mletačka je vladavina stoljećima ostavljala krvave tragove po cijeloj Istri i dijelu Dalmacije, ali je u ovom dijelu Istre u puku budila pobunjenički duh. Posjećen je i Muzej Trke na prstenac, prvi put održane 1696. godine, a obnovljene 1976. Nakon Barbana  slijedili su Gržini nedaleko Žminja s „guštima za oblizat se“ u gostinjskoj dvorani jednog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Uz pucketanje vatre u kaminu dok je vani kišilo.