KAZALIŠTE IZDVAJA

Odabrala sam dvije predstave koje bih preporučila čitateljima Vijenca. Moj osobni kriterij bio je pronaći predstave koje su hrabre, autentične i pokazuju važnost i snagu autorskih estetika. Izdvojila sam Braću Karamazove Olivera Frljića i Sad sam Matthäus Matije Ferlina.

OLIVER FRLJIĆ, BRAĆA KARAMAZOVI

Braća Karamazovi, kazališni diptih Olivera Frljića, izniman je umjetnički događaj na rasporedu ZKM-a 16, 17. i 18. svibnja. Riječ je o dvjema autentičnim i ambicioznim predstavama Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu i Svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način, odgovornima prema sebi samima i prema kazališnoj publici.

Ugo Korani u predstavi ZKM-a Braća Karamazovi / Kolokvij

Snimio Marko Ercegović

Frljić je kreirao slavenski svijet nasilja, grozničavosti i ludila sna. Nasilnost tijela u kontrapunktu je s glazbom, koja služi kao kontekstualni komentar i otvaranje prema suvremenosti. Frljić donosi Dostojevskog u kojemu vrlo hrabro izabire motive demontirajući stvarnosnu ideologiju te tako uspijeva stvoriti posvećeni poetski prostor izvedbe. Ova predstava je gladna, ona gura kazališni jezik dalje i dalje te kao ostatak sinergije glumaca, scene, glazbe, povijesnog trenutka ostavlja publici na čuvanje katarzički potencijal. Zaista sjajan Ugo Korani za ulogu u predstavi zasluženo je dobio nagradu Vladimir Nazor. I ostali glumci precizno i punokrvno nose predstavu, što se ne viđa često na našim pozornicama.

MATIJA FERLIN, SAD SAM MATTHÄUS

Predstava Sad sam Matthäus redatelja i koreografa Matije Ferlina posljednja je u ciklusu Sad Sam i vrhunac poetskog kazališta i specifične autorske estetike Matije Ferlina. Nastavak je Ferlinova istraživanja odnosa koreografije, teksta i osobne pripovijesti koju pokušava podignuti prema mitu. Predložak je za predstavu oratorij Johanna Sebastiana Bacha Muka po Mateju. Asistirajući kao mlada redateljica na predstavi naučila sam mnogo o poetskom teatru. Predstava je inspirativna i preporučila bih je svakomu.

„Poetsko“ se u Ferlina javlja jukstapozicijom njegova tijela naspram mitologije predloška.

Prizor iz predstave Sad Sam Matthaus / Snimila Jelena Janković

Ferlin izvršava svakodnevnicu radnih zadataka, a maska nadvladava ironiju i identitete, sakralizira ih u malim običnim uporabnim stvarima i akcijama: guli jabuku, jede pizzu, pali tamjan. Za svaki zadatak Ferlin troši vrijeme koje mu je stvarno potrebno, nema sažimanja. Stvarnost ulazi u kôd: Spasiteljeva Bachova muka je i Ferlinova muka. Poetski je učinak u tripartitnom čitanju jer je gledatelj stavljen u poziciju da očitava libreto paralelno s Bachovom glazbom, koja je stalno prisutna u pozadini, sluša heterogeni, fikcionalizirani narativ o Bachovu životu te čita i tumači složeni koreotekst izvedbe. Matija Ferlin stvorio je predstavu u kojoj su on sam i njegovo tijelo nositelji polifoničnosti priča jedne obitelji, ali i povijesnih priča koje izviru iz same glazbe. Uskoro Matija Ferlin u suradnji s Goranom Ferčecom ima premijeru novoga projekta Canti di Prigonia na festivalu Wiener Festwochen. Iako predstavu još nisam gledala, preporučila bih svim čitateljima izlet u Beč.