Kanadski kralj klavira

Nedavno je u posve negledljivu noćnom terminu u programu Hrvatske radiotelevizije prikazan dokumentarni prilog o slavnom pijanistu i skladatelju jazza Oscaru Petersonu. Taj je reprizirani romansirani film po izboru Mire Vočinkić trebao ispuniti vrijeme emitiranja drugog programa naše nacionalne televizije, kojoj svi plaćamo pretplatu. Za džeziste, istini za volju uglavnom noćobdije, termin je te emisije s obzirom na opću važnost teme mogao ipak biti prihvatljiviji.

Oscar Peterson / Izvor Pixabay

Romansirani je film o Oscaru Petersonu očekivano kanadske proizvodnje. Svjetsku slavu glazbenik je stekao zahvaljujući američkim jazz-entuzijastima, a poslije i profesionalnim producentima jazza, ali Peterson je ostao Kanađanin, sin zemlje u kojoj je rođen (Montreal, 1925). Spomenimo usput još neke kanadske glazbenike koji su obogatili svjetsku jazz-scenu: trubači Maynard Ferguson i Sam Noto, bandleader i trombonist Rob McConnell, pijanistica i vokalistica Diana Krall, avangardni jazz-pijanist Paull Bley, pjevač naše gore list Michael Buble.

Oscar Emmanuel Peterson rođen je kao jedno od petero djece u braku potomka doseljenika iz Zapadne Indije, glazbenika amatera, i lokalne djevojke.

U prvo je vrijeme Oscar Peterson želio postati trubač da bi s dvanaest godina, kad je počeo raditi s profesorom glasovira Louisom Hooperom, promijenio mišljenje. U četrnaestoj godini nastavio je studij glasovira kod profesora mađarskog podrijetla Paula de Markyja. Prvi je angažman kao pijanist dobio u big bandu brata trubača Maynarda Fergusona, Percyja Fergusona. Oscara Petersona je kao izvrsna jazz-pijanista prvi američkoj publici otkrio 1948. producent i pokretač nekad vrlo važne serije koncerata Jazz at the Philharmonic Norman Granz, i to svega godinu dana nakon što je Peterson osnovao svoj prvi klavirski trio. Američka je jazz-publika ubrzo otkrila izvanredne pijanističke mogućnosti i dosege Oscara Petersona, potvrđene u početku i nastupima u legendarnoj njujorškoj dvorani Carnegie Hall, a potom i u čitavom svijetu jazza. Nije Peterson nikad prešućivao svoje američke jazz-uzore, legendarnoga tehnički dotjerana i dotad nenadmašena tehničara jazz-glasovira Arta Tatuma, ali i slavnoga pijanista i vokalista Nata Kinga Colea, pod utjecajem kojeg će i sam u svojem kasnijem djelovanju i propjevati. Oscar Peterson dvaput je nastupio u Zagrebu. Prvi put s triom u dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda s Rayom Brownom na kontrabasu i Tonyjem Inzalacom na bubnjevima. Uz izvrsno sviranje trija koncert će ostati zapamćen i po nestanku struje tijekom nastupa te nastavka koncerta nakon kraće stanke pod svjetlom svijeća. U svom se drugom nastupu u zagrebačkoj dvorani Lisinski Peterson predstavio kao solo pijanist, prigovorivši organizatorima jedino veliki razmak između glasovira postavljena na sredinu pozornice i prvoga publikom ispunjena reda dvorane.

U jednom trenutku svoje blistave karijere, u kojoj će svaki njegov korus improvizacije uvijek biti pravo malo remek-djelo, Peterson je doživio moždani udar koji je mu je gotovo oduzeo osjećaj u lijevoj ruci. No Petersonov je pijanizam bio toliko izvrstan da mnogi taj hendikep nisu u početku ni zapažali. Čak je i veliki Arthur Rubinstein prilikom jednog intervjua zapitao novinara da li je čuo za Oscara Petersona. Novinar mu je odgovorio da nije (!?).

U višegodišnjem je djelovanju Oscar Peterson ostvario više od dvije tisuće snimaka za gotovo sve vodeće svjetske etikete i osam je puta bio nagrađen američkom nagradom Grammy. Kao skladatelj bio je najpoznatiji po temama Blues For Big Scotia i Hymn To Freedom. Ženio se četiri puta i bio otac sedmero djece. Oscar Emmanuel Peterson umro je u kanadskom gradu Massassagui 23. prosinca 2007.