Jezična, kulturna i nacionalna diskriminacija Crnogoraca u vlastitoj državi

-

U suvremenoj Europi, onom dijelu koji je pripadao komunističkom svijetu, tri su nacije kojima se brutalno negira pravo na vlastitu književnost, jezik i kulturu. Riječ je o imperijalnoj ideologiji moćnijih nacionalna država koju provode prema manjim, nedovoljno konsolidiranim, takozvanim podijeljenim jezičnim, kulturnim i političkim entitetima: ukrajinskoj, bjeloruskoj, crnogorskoj naciji. Ukrajinsko i bjelorusko pitanje, za razliku od crnogorskog, ponajprije zbog brutalne agresije Rusije na Ukrajinu i značenja Moskve u geopolitičkom, vojnom i ekonomskom smislu, u žarištu je globalne pozornosti.

Nasilno preoblikovanje kulturnog i nacionalnog karaktera Crne Gore

Pokušaj državnog udara u Crnoj Gori 2016, u režiji ruske vojne obavještajne službe GRU, i kontinuirane velikosrpske pretenzije na suverenost i nezavisnost Crne Gore, kao i eksplicitno negiranje crnogorske nacije, dosad nisu bili u fokusu europskoga javnog mnijenja. Moćne rusko-srpske propagandne mreže u velikoj su mjeri naime uspjele uvjeriti čelnike i medije demokratskih zemalja – kojima je Crna Gora od perifernog značenja zbog skromnih teritorijalnih dimenzija i malobrojnosti stanovništva – da je aktualni režim u Podgorici, koji je došao na vlast uz financijsku, propagandnu i diplomatsku potporu Beograda i Moskve, zapravo reformski, demokratski i proeuropski opredijeljen.

Milorad Popović, predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika / Izvor YT

S obzirom na Povelju međunarodnog PEN-a, koja je u prvom redu određena zaštitom jezika, pisaca i novinara, neću ulaziti u širu elaboraciju društvenih i političkih prilika u Crnoj Gori. Ipak, nužno je ukazati na nedemokratsku prirodu marionetske vlasti u Podgorici, kojoj je zadaća nasilno preoblikovanje kulturnog i nacionalnog karaktera Crne Gore. Pretvaranje crnogorskog društva i države u zemlju „srpsko-ruskog sveta“ provodi se u represivnoj i propagandističkoj kampanji, kriminaliziranjem suverenističke proeuropske opozicije i sustavnim razaranjem posebnoga povijesnog, političkog, religijskog i kulturnog identiteta, multikulturalnosti i sekularizma. Ta mračna ideologija osobito naglašava diskriminaciju pisaca, novinara, izdavača, strukovnih organizacija, medija koji promoviraju crnogorski jezik i književnost, slobodu izražavanja, multikulturalnost  i građanske vrijednosti. U prilog svojim tezama navest ću nekoliko zornih primjera.

Dritan Abazović, predsjednik Vlade Crne Gore, u državnom je parlamentu mahao mojom fotografijom, kao tjeralicom, ne spominjući mi ime: na mafijaški način pokušavajući da me zastraši, kompromitira i dodatno izloži prijetnjama svojih sigurnosnih službi, paravojnih i kriminalnih struktura bliskih režimu.

Abazović je tražio da se Andreju Nikolaidisu, najpoznatijem crnogorskom piscu srednje generacije, oduzme status istaknutoga kulturnog stvaraoca, koji je dobio na osnovi kriterija propisanih Zakonom o kulturi. Nije suvišno podsjetiti da su stečena prava piscima i intelektualcima oduzimana jedino u nacifašističkim i komunističkim režimima.

Sudjelovanje Sretena Vujovića, potpredsjednika crnogorskog PEN-a, u mirnim građanskim demonstracijama, režim je inkriminirao kao kazneno djelo, koje se prema crnogorskim zakonima kažnjava s do tri godine zatvora.

Predsjednik Vlade je, u staljinističkom duhu, prijetio i urednicima nezavisnih medija, Darku Šukoviću, Drašku Đuranoviću, Ljubi Filipoviću, da će otkriti javnosti: tko im financira medije, kreditira stanove, o kome se pogrdno izražavaju u privatnim razgovorima!

Vlasti prijete gašenjem Fakulteta za crnogorski jezik i književnost

Crnogorski PEN-centar i Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, čiji sam predsjednik, u posljednje tri godine iz državnog budžeta nisu dobili ni jedan euro!

Zbog izostanka državne potpore izdavači koji su na meti velikosrpskih vlasti, kao i časopis Ars, dio mreže srednjoeuropskih časopisa Revija u reviji, uskoro će prestati s radom.

Vlasti prijete gašenjem Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, jedine visokoškolske ustanove koja se oduprla procesu marginalizacije i negiranja crnogorskog jezika i književnosti.

U više od dvije trećine općina u Crnoj Gori, gdje su na vlasti stranke pod patronatom Beograda i Moskve, nisu dopuštena predstavljanja pisaca i knjiga koji se ne uklapaju u velikosrpski kulturno-ideološki koncept.

Na Radio televiziji Crne Gore, koja je nominalno javni servis građana, nije moguće promovirati djela nepodobnih književnika, umjetnika i znanstvenika. (Direktor RTCG zabranio je novinarima da se u svojim prilozima služe jotovanom varijantom crnogorskog jezika, koja je službeno kodificirana.) Pisci i umjetnici crnogorske nacionalnosti, osim dvoje-troje koji su iz egzistencijalnih razloga pristali na kolaboraciju s režimom, smijenjeni su s rukovodećih funkcija u resorima kulture i prosvjete bez valjana obrazloženja, iako imaju stručne referencije i profesionalne uspjehe.

Nacionalni Crnogorci u vlastitoj državi imaju manja prava od bilo koje manjinske nacionalne zajednice u Europi

Na sličan način proganjaju se profesionalni novinari: s nacionalnoga javnog servisa smijenjeni su najbolji i najiskusniji urednici, profesionalno i materijalno degradirani, jer nisu pristali biti dio kleronacionalističke propagande. Također se najavljuje smjena uredništva podgoričke Gradske televizije, lokalnoga javnog servisa, trenutno jedine televizije gdje još imaju pristup oporbeni političari i intelektualci.

Bezbrojni su primjeri govora mržnje, koji se katkad koristi i vokabularom tipičnim za nacifašističke režime. Bliski suradnik novoizabranog predsjednika Crne Gore nedavno je rekao da Cetinje, grad prepoznat kao simbol multikulture i tolerancije, te glavni centar otpora velikosrpskoj asimilaciji Crnogoraca, treba „dekontaminirati“. Pojam „dekontaminacija“ svojevremeno je upotrebljavao Hermann Göring u instrukcijama za tzv. konačno rješenje židovskog pitanja. Izjava režimskog ideologa ima dodatno značenje, zato što je Cetinje devedesetih godina prošlog stoljeća bilo grad s najmasovnijim antiratnim pokretom na prostoru bivše Jugoslavije. I danas taj grad nastavlja vjekovnu tradiciju otpora nasilju, ratnim zločinima i okupacijama, i više od dvjesto dana, duže od bilo kojega drugog grada u Europi, organizira prosvjedne šetnje protiv ruske agresije na Ukrajinu.

Dakle, u Crnoj Gori nije u pitanju eminentno geopolitika: hoće li nadvladati i trajno se stabilizirati prokremaljska velikosrpska vlast, već je ponajprije riječ o ljudskim pravima pripadnika europske kulture i nacije kojoj prijeti asimilacija i nestanak. Primjeri koje sam naveo o sustavnoj diskriminaciji i asimilaciji nacionalnih Crnogoraca i diskriminacije ostalih građana koji se odupiru velikosrpskom nacionalizmu nastavak su iste ideologije što je pokrenula četiri rata prije tridesetak godina, u kojima je počinjen urbicid i genocid, ubijeno više od sto pedeset tisuća i protjerano nekoliko milijuna ljudi.

Dakle, proces konačnog rješenja crnogorskog pitanja u režiji velikosrpskih imperijalista u nekim je segmentima u završnoj fazi, što potvrđuje činjenica da se od kraja osamdesetih godina do danas – za tri i pol desetljeća – broj nacionalnih Crnogoraca u Srbiji smanjio više od sedamsto posto – sa sto četrdeset sedam na dvadeset tisuća. Nedavno je Vlada Crne Gore, mimo propisa, najavila da će se u jesen tekuće godine provesti popis stanovništva, mimo utvrđenih propisa, koji zabranjuju da se u istoj kalendarskoj godini održavaju državni izbori i popis stanovništva. Zbog toga treba očekivati da će režim svim sredstvima, prema instrukcijama Beograda, raznim manipulacijama i ucjenama, sve učiniti da broj nacionalnih Srba bude veći od broja Crnogoraca. Jer je to jedan od uvjeta da se promijeni Ustav, da bi Crna Gora postala još jedna država srpskog naroda.

Da zaključim, u Crnoj Gori danas se masovno krše ljudska prava, proganjaju i diskriminiraju pisci i novinari, u kontekstu zločinačkog plana asimilacije i uništenja jedne europske kulture i nacije. Nacionalni Crnogorci, u vlastitoj državi, u kojoj su prema posljednjem popisu stanovništva relativna većina, imaju manja prava u području jezika, kulture, slobode izražavanja, od bilo koje manjinske nacionalne zajednice u Europi.

Stoga pozivam međunarodni PEN-centar da u skladu sa svojom poveljom osudi sve oblike kršenja individualnih i kolektivnih prava u Crnoj Gori, posebno pisaca, novinara, medija, izdavača, strukovnih književnih društava.