Hrvatska i Europa: prošlost, sadašnjost i budućnost

-

O političkoj organizaciji Europe i hrvatskim iskustvima tijekom protekloga desetljeća, ali i o povijesnim temeljima na kojima se zasniva jedinstvo europske kulture, bez čega ne bi bilo osjećaja zajedničke sudbine koju dijelimo s drugim europskim narodima raspravljalo se na tribini Hrvatska i Europa: prošlost, sadašnjost i budućnost, koju je 9. svibnja, u povodu Dana Europe u središnjici u Zagrebu organizirala Matica hrvatska otvarajući time i dijalog uz skorašnju desetu obljetnicu pristupanja RH Uniji (1. srpnja 2013).

„U zadnje vrijeme Matica hrvatska se trudi biti mjesto živa dijaloga, na našim tribinama se raspravljaju važna pitanja iz društvenog i gospodarskog života naše domovine, a pitanje Hrvatske u Europskoj Uniji bitno je za svakoga našeg građanina. Znajući da imamo lucidne i upućene sudionike i vješta moderatora, ne sumnjam da ćemo govoriti o tome što smo dobili, a što izgubili ulaskom u EU, nego vjerujem da ćemo progovoriti o tome kakvu EU i kakvu Hrvatsku vidimo i priželjkujemo u desetljeću koje je pred nama. Grof Janko Drašković utemeljio je Maticu hrvatsku prije 181 godinu sa svrhom da se skrbi o našem jeziku, književnosti, identitetu, ali i o gospodarskom i političkom probitku. Ovom tribinom nastojimo nasljedovati svoga utemeljitelja i na stručan i razborit način promišljati svoju političku budućnost“, rekao je pozdravljajući nazočne predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran.

Luka Šeput, Zvonimir Frka-Petešić, Darko Polšek i Dino Milinović / Snimio MIRKO CVJETKO

Na tribini su uz moderatora, glavnog urednika nakladništva Matice hrvatske Luku Šeputa, sudjelovali predstojnik Ureda predsjednika Vlade RH, dugogodišnji diplomat Zvonimir Frka-Petešić, redoviti profesor sociologije na Studiju antropologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu i član Odjela za sociologiju Matice hrvatske Darko Polšek te redoviti profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i pročelnik Odjela za likovne umjetnosti Matice hrvatske Dino Milinović.

Otvarajući tribinu Šeput je podsjetio na ideju utemeljitelja Europske zajednice Roberta Schumana, koji je Deklaracijom iz 1950. predložio da se „francusko-njemačka proizvodnja ugljena i čelika u cjelini stavi pod kontrolu zajedničkoga visokog tijela, u okviru organizacije otvorene pridruživanju drugih zemalja Europe“. Namjera je bila okončanje ratova u Europi i uklanjanje dugogodišnjeg suparništva između njezinih država, prije svega Francuske i Njemačke. Podsjetio je i na Ugovor iz Maastrichta iz 1992, s kojim je i nastala današnja Europska Unija, te na izazove s kojima se EU suočava od Brexita, migrantske krize, pandemije, ruske agresije na Ukrajinu te kritičke tonove koji su dolazili iz pojedinih država članica. Osvrćući se na članstvo u EU istaknuo je da deset godina nije vrijeme za podvlačenje crte, ali jest za raspravu koliko se promijenilo naše društvo, napomenuvši da ekonomski stručnjaci kažu da je Hrvatska od ulaska u EU imala samo koristi, no da ima i onih koji smatraju da je taj ulazak imao samo simboličnu vrijednost s obzirom da se Hrvatska tijekom svoje stoljetne povijesti uvijek osjećala dijelom Europe.

Zamah razvoju
hrvatskog društva

Frka-Petešić naveo je da je u deset godina članstva bilo mnogo pozitivnoga, ne samo u gospodarskom smislu nego znatno šire, u političkom i pravno-upravnom, u čitavom spektru u kojemu je Hrvatska napredovala, odnosno poboljšala svoju poziciju. Prosjek razvijenosti Hrvatske u odnosu na prosjek EU u 2013. iznosio je 61 posto, a danas je 73 posto. Broj zaposlenih povećao se za 18 posto, plaće za 50 posto, strana su ulaganja povećana četiri puta, dok je prihod od turizma udvostručen. Dakle, niz gospodarskih parametara pokazuje da je u ekonomskom smislu situacija danas mnogo bolja nego je bila 2013. „Što se tiče sektorskih politika, držim da je taj dio nedovoljno percipiran, a u njemu je najveći pomak“, rekao je podsjetivši da je Hrvatska u procesu pregovora o pristupanju EU prihvatila i u svoje zakonodavstvo implementirala pravnu tečevinu, odnosno europski standard, što je dalo golem zamah razvoju hrvatskog društva.

 „Taj se zajednički pravni korpus širi i to je najveća vrijednost, ta intelektualno-pravna produkcija zemalja članica koja se stvarala šest desetljeća“, rekao je i podvukao da je Hrvatska danas za stolom gdje se odlučuje, subjekt, a ne objekt u čekaonici. Govoreći o hrvatskom suverenitetu naveo je da je djelomično proširen zato što se strateške odluke za budućnost europskog kontinenta ne mogu donositi bez hrvatskoga glasa u onim stvarima gdje se odlučuje jednoglasno. To je golemi kvantni skok što se tiče hrvatskog utjecaja na budućnost Europe, naglasio je Frka-Petešić.

U kulturno-identitetskom smislu članstvo u EU afirmiralo je Hrvatsku ne samo kao subjekt nego i kao naciju, kulturu, kao poseban identitet, a činjenica da je hrvatski jezik postao 24. službeni jezik EU najveća je stvar koja se dogodila u njegovoj afirmaciji, dodao je. Pozdravio je i inicijativu Matice hrvatske u donošenju zakona o zaštiti hrvatskog jezika kao nematerijalnog dobra.

Govoreći o negativnom odrazu članstva u EU istaknuo je iseljavanje stanovništva, što se, podsjetio je, dogodilo i drugim državama koje su prije Hrvatske postale članice. No sada je i taj trend zaustavljen i gotovo na nuli zbog useljavanja strane radne snage. „Kada dosegnemo 80 posto razvijenosti Unije, za što nam treba još nekoliko godina, i interes za iseljavanje će splasnuti“, rekao je Frka-Petešić.

Simbol kulture i civilizacije

Ono što Europu čini velikom jest geografska blizina, koncentracija i raznolikost, što je dovelo do onoga što je ona danas – simbol kulture i civilizacije, rekao je Polšek napominjući da je ta koncentracija dovela i do intelektualne blizine, pa su oni koji se nisu slagali s poretkom u svojoj zemlji mogli prijeći u drugu i time se njihov glas nije izgubio. Mnoštvo je primjera takva disidentstva.

Blizina je izrodila i konkurenciju i pridonijela progresu i u znanosti, umjetnosti. Europu, odnosno čitavi kontinent, nikada nisu uspjeli dugoročno osvojiti ni jedna satrapija, ni jedan diktator. Mnogo se toga tijekom povijesti poklopilo i omogućilo Europi da napreduje čak i u trenucima kada se činilo da je ona na koljenima. Bila je i jest podložna raznim šokovima, financijskim krizama, pandemijama, no ona se brzo vraća u normalu, kao i nakon ratova.

Hrvatska je oduvijek bila dio Europe, tog uređenog parka, i relativno je dobro poznajemo. Treba nas stoga činiti ponosnima činjenica što smo sada i formalno njezin dio. „Sada plovimo na dobroj konjunkturi i s ponosom možemo reći ‘to je i moje’“, ustvrdio je. Govoreći o antieuropskim sentimentima, koji su, smatra, proizašli i iz iseljavanja velikog broja stanovnika iz istočnih europskih država nakon ulaska u EU, ocijenio je da nisu locirani geografski već intelektualno. Još od marksizma imamo ideje koje predviđaju propast Europe, no ona se nakon svake krize i ugroze trgne, rekao je Polšek, a Frka-Petešić nadodao da se definicija što je Europa najbolje percipira izvan Europe, a to su „civis i polis“, što je udarilo temelje uglađenoga društva.

Priča o Europi fascinantna je, ustvrdio je Dino Milinović, jer je ona silno raznolika. No u toj raznolikosti nekoliko je ideja koje su iznikle još u staroj Grčkoj, zatim u Rimskom Carstvu, na kršćanstvu, prosvjetiteljstvu. Milinović drži da sve počiva u Grčkoj, jer dok govorimo o politici mi ćemo se spominjati grčkoga grada Polisa. Imamo niz vrijednosti koje su tamo nastale – jednakost, sloboda, diskusija, zakoni, parlament. Kada su stari Grci počeli upotrebljavati naziv Europa, oni su ga shvaćali kao kontinent, ali nisu imali spoznaju o pripadnosti tom kontinentu. Ipak, malo-pomalo kroz Grčku i poslije Rimsko Carstvo u 7. stoljeću već se govori: barbari su nas napali i uništili Europu. Već se dakle, formira ideja Europe, a onda stoljeće poslije neki kroničar kaže da su „Franci zaustavili Arape kod Poitiersa i da je Europa pobijedila“.

Između bijega i potrebe za ujedinjavanjem

I naš Bernardin Frankopan 1522. zbog prodora Turskog Carstva poziva Europu na obranu „predziđa kršćanstva“. Dakle, malo-pomalo stvara se ideja Europe, da bismo došli do moralne ideje Erazma Roterdamskog, zagovaratelj svijeta koji on možda uvijek ne naziva Europom, ali kaže christianitatis. Za njegova života Europa se podijelila na protestantski sjever i (katolički) jug, što nas podsjeća da je povijest Europe stalna dijalektika između bijega od ujedinjavanja i potrebe za ujedinjavanjem, rekao je Milinović ustvrdivši da je pitanje Europe pitanje znanja. Kršćanstvo je dominantna ideja, no bez kulturnog jedinstva i tog „cementa“ koji nas spaja nema trajne političke formacije.

Na tribini se raspravljalo i o tezama da je EU gospodarski div, ali da u vanjskoj i sigurnosnoj politici i nema utjecaja, pogotovo u odnosu na SAD, s najvećom participacijom u NATO-u. Frka-Petešić naveo je da Kina ima 20 posto svjetskog bruto proizvoda, EU 18 posto, a SAD 27 posto. Činjenica jest da u EU ne postoji zajednička vanjska politika jer je to ostavljeno svakoj državi članici, ali postoji zajednička vanjska i unutarnja sigurnosna politika. Podsjetio je i na Junckerov plan (Jean-Claude Juncker, bivši predsjednik Europske komisije) da se o vanjsko-političkim pitanjima odlučuje svojevrsnom kvalificiranom većinom zemalja članica, no taj prijedlog nije prošao, pa se i danas na području vanjske politike, ni jedna odluka ne može donijeti nego jednoglasno, a to znači ni bez hrvatskog glasa. U tom kontekstu osvrnuo se i na bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, čiji je mandat obilježen pod motom „America first“ te na nekakvu ad hoc vojnu suradnju SAD-a, Australije i Ujedinjenog Kraljevstva, što je, kako je kazao, „probudilo Europljane“. Iako sadašnji američki predsjednik Joe Biden takvu politiku ne provodi, Europljani moraju biti na oprezu, a pogotovo danas u svjetlu ruske agresije na Ukrajinu, odnosno moraju biti pripravni i jačati svoju vojnu komponentu, poglavito zemlje članice NATO-a kako bi se u obrambeno-sigurnosnom smislu mogle brinuti same za sebe.

Razgovaralo se i o hrvatskoj kulturi, književnosti, umjetnosti u EU, koja, istaknuli su sudionici, ne može parirati velikim književnostima i umjetnostima jedne Francuske, Italije, Njemačke. Ali, ocijenili su, ona je danas i formalno dio te cjeline, a tijekom stoljeća preplavljivali su je europski kulturni valovi.

„Da smo u nekom trenutku prihvatili nečiji jezik, naša bi kultura bila poznatija. Da je Krleža pisao na njemačkom, sigurno bi dobio Nobel, ali Hrvatska je razvijanjem svog jezika dala golem doprinos europskoj kulturi“, rekao je Milinović, dok je Frka-Petešić za Hrvatsku u EU ponudio definiciju koja glasi: „mediteranska vrata srednje Europe. To nije samo geografska definicija, već nosi u sebi i kulturnu definiciju i asocira na niz povijesnih događaja. Ona nas definira ekonomski, gastronomski, turistički, arhitektonski i u mnogim drugim područjima“, poručio je Frka-Petešić.