HAVC – uspješna kulturna priča

-

Čitav tekući svibanj u domaćem je filmu posvećen obilježavanju desetljeća i pol postojanja i djelovanja Hrvatskog audiovizualnog centra. Pod naslovom H15 – 15 godina u našem filmu u kinima diljem Hrvatske, ne samo u onima art-predznaka, dvoranama u sklopu Kino mreže i u neovisnim kinima, nego i u multipleksima CineStar, održava se bogat i ambiciozno zamišljen program obilježavanja „rođendana“ krovne institucije domaćeg filma. Svibanj je proglašen Mjesecom našeg filma, u kojem će u 56 gradova i manjih mjesta, abecednim redom od Belog Manastira, Bjelovara i Bola na Braču do Zaboka, Zadra i Zagreba, na čak 480 projekcija u 72 kina biti prikazano 60 filmova snimljenih tijekom posljednjih 15 godina. Pluralizam je pritom osiguran, jer će biti prikazana ostvarenja svih vrsta, rodova i žanrova, dugometražnih kao i onih kratkog metra. Ljubitelji hrvatskog filma kao i oni koji će, kako je glasio davni slogan jedne TV-emisije, „to tek postati“, imaju tako prigodu pogledati uistinu reprezentativan izbor igranih, dokumentarnih i animiranih filmova, među ostalim i nekoliko filmova za djecu te hvaljenih i nagrađivanih eksperimentalnih djela.

Ravnatelj HAVC-a Chris Marcich na obilježavanju 15 godina rada HAVC-a / Izvor HAVC

Uspjesi i izazovi

Cilj HAVC-a je da se tijekom slavljeničkog mjeseca gledatelji podsjete na neke od najuspješnijih i najgledanijih naslova koji su, svaki u svom segmentu, na određene načine obilježili domaći film tijekom posljednjeg desetljeća i pol. Podsjećanjem na uspjehe tuzemnog filma i onog što se, donekle možda i odveć ambiciozno, naziva filmskom industrijom, čelništvo HAVC-a želi publiku motivirati na praćenje domaćeg filma i u budućnosti. Kako je na predstavljanju projekta izjavio ravnatelj HAVC-a Chris Marcich, odziv i brojnost kina koja su se uključila u projekt itekako zadovoljava. Sam projekt pruža jedinstvenu priliku da se neka od kakvoćom barem solidnih, a često i iznadprosječno uspjelih ostvarenja prvi put gledaju na velikim ekranima, u najprimjerenijim kinodvoranama. Uz to što se publika želi podsjetiti na domaći film kao konačni produkt koji je središnji segment neke kinematografije, želja je HAVC-a ukazati na važnost rada filmske zajednice na međunarodnoj sceni. Jer stara je istina da je film uz glazbu najpopularnija umjetnost, i kao takav na specifičan način neku kulturu predstavlja u svjetskim okvirima.

Iako se dosadašnje djelovanje HAVC-a bez imalo dvojbi u cjelini može nazvati uspješnim, u tolikoj mjeri da su postulate na kojima je utemeljen s manje ili više uspjeha preuzele i neke druge države, držim da je ipak pretenciozno i nerealno domaću kinematografiju proglašavati industrijom. To dobro zvuči i ukazuje na iskrene i trajne ambicije da se hrvatski film maksimalno usustavi i profesionalizira, no unatoč dobrim željama i nakanama stvari na terenu i u konkretnoj filmskoj proizvodnji ipak još ne stoje toliko dobro.

Niz problema s kojima se ovdašnji filmaši svakodnevno susreću i dalje je brojan, makar valja priznati da je tijekom protekle tri godine na sve utjecala i velepošast koronavirusa, ne samo zbog dugotrajna zatvaranja kinodvorana i pratećih mijenjanja navika gledatelja, koje su se promijenile i pod agresivnim utjecajem streaming-servisa. Filmaši svih struka već dulje vrijeme drže da je potrebno pa i nužno povećati sredstva za financiranje pojedinačnih projekata, no koraci koji se poduzimaju spori su i neujednačeni, često realizirani tako da se „na drumu izgubi ono što se dobilo na cesti“. Posljednjih godina sve intenzivniji je i problem neodgovarajuće plaćenosti filmskih profesionalaca, i u inozemstvu i u projektima koje inozemni producenti snimaju u Hrvatskoj, primjerice filmovi i serije koje realiziraju Netflix i HBO. Filmski profesionalci tako izražavaju bojazan da bi se u ne tako dalekoj budućnosti moglo dogoditi da na domaćim filmskim produkcijama neće imati tko raditi, jer su angažmani u inozemstvu i na inozemnim produkcijama znatno bolje plaćeni.

Nasušna potreba izgradnje novoga filmskog studija

Do 2017. Hrvatska je u promišljenom ulaganju u filmsku „industriju“ i u vođenju te „industrije“ u određenoj mjeri predstavljala model i uzor, no u međuvremenu kao da su nas neki „učenici“ prestigli, dijelom zbog kašnjenja s osiguravanjem sredstava za isplatu poticaja i s imenovanjem povjerenstva za poticaje, pa unatrag dvije godine mi moramo sustizati njih.

No najveći je problem onaj s više godina najavljivanom izgradnjom novoga filmskog studija, za kojim odavno postoji nasušna potreba, jer lavovski dio angažmana pobiru mađarski Korda Studio, koji je smješten nedaleko Budimpešte, baš kao i glasoviti filmski studio Barandov u Češkoj, a velike i brze promjene u tom smislu odigravaju se i u Poljskoj, Srbiji, Estoniji, Litvi i Latviji.

Prije čak tri godine vrlo se ozbiljno raspravljalo o nužnosti i hitnosti izgradnje filmskog studija, čak je i gospodin Marcich poduzeo konkretne korake na stvaranju temelja za izgradnju studijskog kompleksa, iznijevši svoj program u dvjema studijama. U promišljanju domaće kinematografije on se vodio načelom da bi ona trebala biti strateška grana hrvatske industrije općenito, a Studiju izvedivosti projekta novog studijskog kompleksa u Hrvatskoj izradila je tvrtka Olsberg•SPI. U toj su studiji predviđeni konkretni rokovi i financijski trošak investicije (između 60 i 80 milijuna eura), podrazumijevala se i suradnja s resornim ministarstvima, a dok je na jednom od četiri moguća lokaliteta (u Velikoj Gorici, Bistri, Jastrebarskom i Ekoparku Kraš u Bratini) početak izgradnje bio planiran za početak 2021, kompleks je trebao biti dovršen do kraja prošle godine. Tri godine poslije sve je i dalje tek mrtvo slovo na papiru, a o izgradnji studija više se i ne govori. Moguće da se čitav projekt pokazao financijski neizvedivim, a možda i (dijelom) neisplativim, no u tom slučaju bio bi red da se tako i kaže.

Povratak hrvatskom filmu

Ipak, u slavljeničkom smo mjesecu za HAVC, i u tom kontekstu valja nazdraviti, jer za to itekako ima razloga. Domaći su filmovi opet na prestižnim inozemnim festivalima, s kojih se vraćaju s nagradama, novi se projekti realiziraju punom parom, pa bi skori pulski festival mogao biti rekordan po broju naslova, debitanti se uspješno afirmiraju, a mlađi naraštaji autorica i autora sve više preuzimaju vodeće pozicije. Na sve to, posljednjih mjeseci bilježimo i sve intenzivniji povratak publike domaćem filmu, pa su odlične rezultate u kinima ostvarili i komedija Marginalci (oko 54 tisuće gledatelja), animirani film Cvrčak i mravica (nepunih 70 tisuća) te zasad posljednji – ali i najbolji! – film za djecu Dnevnik Pauline P., koji je dosad gledalo 68 tisuća gledatelja. Aktualni Mjesec našeg filma zahvaljujući tomu lako bi se mogao prometnuti i u Godinu našeg filma.