Za 80. rođendan meštra od svega

O plodnu piscu, pjesniku, izvrsnu prevoditelju, slikaru i glazbeniku, akademiku Luku Paljetku Matica hrvatska priredila je 18. travnja kolokvij u povodu njegove 80. obljetnice rođenja. U osam izlaganja književnici i sveučilišni profesori, Paljetkovi prijatelji i suradnici, predstavili su njegovo bogato književno, slikarsko i glazbeno stvaralaštvo.

Nagrađivani književnik Luko Paljetak ispisao je neke od najljepših stihova naše književnosti, preveo neke od najvećih pisaca svjetske literature, surađivao s eminentnim glazbenicima koji su u opere i kancone uglazbili njegove stihove pa se s pravom oslovljava – meštrom od svega, po istoimenom dokumentarcu koji je o njemu snimio Tonko Jović. Upravo je i taj naslov bio lajtmotiv kolokvija nakon kojega je sam Paljetak skromno zaključio: „Slušajući sve što je rečeno, učinilo mi se da ste govorili o nekom drugom.“

O akademiku Paljetku kao književnom znanstveniku i esejistu govorio je Krešimir Nemec, Kristina Grgić izlagala je o Novim esejima Luka Paljetka o svjetskoj književnosti: kroz strane stranice, dok je Božidar Petrač govorio o svojevrsnom molitveniku, izboru pjesama koje je kao urednik izabrao za ediciju Kršćanske sadašnjosti pod naslovom Nebeski parketar, pjesme koju je Luko posvetio ocu. Antun Pavešković govorio je o Paljetkovim romanima, a Helena Sablić Tomić o Paljetku i Večernjakovoj kratkoj priči. Helena Peričić objasnila je kako su gospar Luko i ona pisali o Trogirskom vojvodi, a Milan Bešlić osvrnuo se na meštrovo bogato likovno autorstvo. I na koncu Darko Matičević podsjetio je na njegovu iznimnu glazbenu potku i suradnju s mnogim glazbenicima, među kojima su eminentni hrvatski skladatelj Boris Papandopulo, Igor Kuljerić i Đelo Jusić.

U osam izlaganja književnici i sveučilišni profesori, Paljetkovi prijatelji i suradnici, predstavili su njegovo bogato književno, slikarsko i glazbeno stvaralaštvo / Snimio MIRKO CVJETKO

Paljetkovi književni pretinci

Na početku svečanog kolokvija nazočne je pozdravio predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran, istaknuvši kako je više nego prirodno da Luko Paljetak baš u središnjici Matice hrvatske obilježava svoju veliku obljetnicu. Njegova biografija pokazuje koliko je bio povezan s Maticom hrvatskom, i u Zagrebu i u Dubrovniku, ali i s brojnim Matičinim ograncima diljem Hrvatske, rekao je Gavran, pročitavši nakon toga nekoliko rečenica iz knjige Natalije Vorobjove (2020), koja pišući o prijateljstvu s Paljetkom među ostalim kaže: „Sve što je činio, činio je za čistu peticu. Vodeći intelektualac, najpoznatiji hrvatski pjesnik, prozaist i dramaturg, fantastičan slikar, kompozitor, esejist i kritičar, izvanredan književni prevoditelj s nekoliko stranih jezika, akademik. Da, on je znao i umio sve!“, pročitao je Gavran i poželio dobrodošlicu jednom od, kako je kazao, najstarijih matičara.

Kolokvij je moderirao Luka Šeput, glavni urednik Matičina nakladništva.

Govoreći o Paljetkovu bogatu književnom opusu akademik Krešimir Nemec predstavio ga je kao književnog znanstvenika i esejista. „Kad bi se gledali ti književni pretinci – na prvom mjestu bi bio Vojnović, Tin Ujević, Silvije Strahimir Kranjčević, Vladimir Nazor. Kad bi se gledao taj njegov opus, može se reći da je veći od mnogih profesora na sveučilištu“, naglasio je akademik Nemec. Ocijenivši da je riječ o iznimnom književnom talentu naveo je da je to u svoj svojoj širini pokazao stihom i ispisao neke od najljepših stranica hrvatske književnosti. Samo s osnova književne kroatistike Paljetak je objavio desetak knjiga i toliko znanstvenih radova da bi njima mogao baciti u sjenu brojne znanstvenike, pa čak i one s najvišim znanstvenim stupnjem. On nije samo veliki pjesnik, prevoditelj, slikar, nego i izvrstan književni znanstvenik. Književna djela tumačio je uvijek u skladu s izraženom estetikom, a to znači lucidno, razigrano, ali uvijek s ukusom i mjerom, istaknuo je Nemec.

„Uvijek se možemo sjetiti Frangešovih riječi – čega se god Luko Paljetak prihvati kao pjesnik, to može sročiti, što god on prihvatio kao motiv ili temu, to može biti sve – život sa svim svojim sastavnicama“, rekao je književnik Božidar Petrač. Paljetkove pjesme iz svojevrsnog molitvenika Nebeski parketar, koje je posvetio majci, ocu, gradu… pročitao je poznati dramski umjetnik Vedran Mlikota.

Paljetkova erudicija, svestranost i izvrsnost u svemu čime se bavi zadivljujuća je i rijetka pojava u našem kulturnom prostoru, bilo da piše poeziju, obraća se djeci, prevodi sa čak šest jezika, piše o drugima ili se bavi znanošću, istaknuto je na kolokviju. Lukova je poezija glazba, tu se samo treba prepustiti emociji koja iz tih stihova izvire. „Sretan sam da sam imao priliku i čast živjeti u ovo vrijeme, biti Lukov suradnik, prijatelj... Luko me časti sa – dvorski skladatelj moje duše“, rekao je skladatelj Darko Matičević.

Kultura treba trošiti potrošnju

I na kraju kolokvija, ne krijući zadovoljstvo, Paljetak je ustvrdio: „Mene je uvijek zanimalo ne samo književno djelo nego i okolnosti u kojima je djelo nastajalo. A to znači sve ljudske okolnosti, kako je pisac to radio, što je radio, zašto je radio, kako se osjećao, nikada ne zanemarujem njihove biografije.“ Posebno je zahvalio Matici hrvatskoj ustvrdivši da je stari matičar, jedan od vrlo starih matičara, ne samo po godinama nego i po članstvu. „Ušao sam u Maticu ‘68. i Maticu osjećam kao neku vrstu institucije koja je, s jedne strane, pomogla mome oformljavanju, a s druge strane mislim da je ona razvojna institucija u zemlji kada je kultura postala samo potrošnja. Matica se tu, čini mi se, još trudi, ne uvijek, ali trudi, da kultura ne bude samo potrošnja, nego da kultura troši potrošnju. U tom smislu je lijepo da su se sjetili ovog mog jubileja i objavili dvije moje knjige u posljednje vrijeme. Naime, zadnja Hamletova poruka svome prijatelju Horaciju jest – sjećaj me se. Ako te se nitko ne sjeća, onda je sve promašeno“, poručio je Luko Paljetak, književnik, glazbenik, likovni kritičar, slikar, riječju renesansni duh, koji je ostavio dubok trag u hrvatskom kulturnom prostoru i koji i u osmom desetljeću života s jednakom strašću, ljubavlju i posvećenošću govori o rodnom Dubrovniku, književnosti, poeziji, pisanju za djecu, jasno dajući do znanja da u svoj antologijski opus još itekako ima mnogo toga upisati.