Umjetnost kao razgovor i riznica nadahnuća

Okvir vječnosti uramljuje

Nevidljivo lice prisutnosti.

Svijet iščezava

U tajni postojanja

Da bi se potvrdio slikom

Vlastite vječne neprolaznosti.

*

U pjesmi Slika iz zbirke Orfejeva sjenka akademski slikar europskog renomea Dimitrije Popović poezijom otvara prostor slici. Izražava simbiozu slike i riječi, likovnog i književnog, koja snažno obilježava njegovo cjelokupno stvaralaštvo – priredio je sedamdesetak samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, objavio devetnaest knjiga, a o njegovu radu objavljeno je trinaest monografija i snimljeno petnaest dokumentarnih filmova. Tom se simbiozom bavila tribina Metamorfoze slike i riječi održana 17. travnja u Knjižnici Božidara Adžije u Zagrebu. Na tribini su uz Popovića sudjelovali književna i kazališna kritičarka Večernjeg lista Bojana Radović i akademik Krešimir Nemec, a razgovor je moderirala Ivana Sabljak.

Krešimir Nemec, Dimitrije Popović, Bojana Radović i Ivana Sabljak / Izvor Knjižnica Božidara Adžije

Za najavni plakat tribine izabran je portret Franza Kafke, kao svojevrsna posveta velikom književniku u povodu 140. obljetnice njegova rođenja, koja se obilježava ove godine. Kafka je trajna Popovićeva inspiracija – napisao je pripovijetku Proces Kafkinoga Preobražaja, a posljednja je njegova retrospektivna izložba u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori, na kojoj je bio prikazan i dio radova iz ciklusa Kafka iz 2009, nosila naslov Misterij metamorfoza.

Krešimir Nemec kazao je da se Popovićeva imaginacija kreće od riječi prema slici, te nadahnut različitim književnicima teži oblikovanju po načelima ekspresije, traži suglasje. Za njegov likovni senzibilitet bio je posebno formativan i Comte de Lautréamont.  Njegovo intelektualno provokativno djelo Maldororova pjevanja poslužilo je Popoviću kao izvor brojnih kompozicija, a neke je rečenice iz Pjevanja nazvao „evanđeljem onirizma“. Neobični sudari metafora poput „lijep kao sposobnost skupljanja kandži ptica grabljivica“ ili „lijep kao slučajan susret kišobrana i šivaće mašine na operacijskom stolu“ oslobodili su one slojeve Popovićeva kreativnoga bića koji su poslije našli prirodni izraz u nadrealističkoj poetici, kazao je Nemec.

Franz Kafka trajna je inspiracija Dimitriju Popoviću  / Iz postava izložbe u Knjižnici Božidara Adžije

 Svaki susret s književnicima potaknuo je jedan Popovićev likovni ciklus, a među onima koji su ga nadahnjivali Nemec je istaknuo i Dantea Alighierija,  sv. Tereziju Avilsku, markiza De Sadea, Arthura Rimbauda, Gérarda de Nervala, Petra Petrovića Njegoša, Danila Kiša, Ranka Marinkovića. Popović je slikar intelektualnih sklonosti koji shvaća cjelokupno umjetničko blago kao riznicu, umjetnost, i u riječi i u slici, za njega je razgovor s velikanima. Srodne je duše pronašao posebno u književnicima koji progovaraju  o mračnim ljudskim strastima, ekscesima, osamljenosti, egzistencijalnoj tjeskobi, a povezuje ih melankolija u pisanoj riječi. „Melankoliju karakterizira paradoks da može baciti u očaj, ali može i izvući stvaralačku energiju, umjetničku strast  i pobuditi kreativni potencijal“, istaknuo je Nemec dodavši da „pritom proizvodi paradoksalnu ljepotu  praćenu sviješću da u svima nama raste smrt kako ju spominje A. B. Šimić“.

Na Popovića je snažno utjecao i Émil Cioran, koji promovira skepsu, nihilizam, anarhiju, apsurd, posebno njegova knjiga Kratki pregled raspadanja. U središtu je Cioranove filozofije ideja ljudskoga pada odnosno zla kao pokretačke snage misaonosti, pojasnio je Nemec, a praznina bića o kojoj govori dovela ga je do spoznaje da se zemaljska i nebeska pustinja sjedinjuju u jedno carstvo.

Bojana Radović govorila je o tome da je najprije upoznala Dimitrija Popovića slikara, a potom i kao književnika.  S njegovim se kratkim pričama susrela kada ih je prijavio na natječaju za kratku priču Večernjeg lista Ranko Marinković. Priče su mu više puta nagrađene. Naglasivši da je svim Popovićevim pričama zajednički element začudnosti, Radovićeva je preporučila onima koji ubuduće odluče posjetiti njegovu izložbu da pročitaju zbirku poezije Orfejeva sjenka, koja će poslužiti kao vodič kroz slikarove glavne motive:  smrt, eros, život, ljubav  i zlo, ali i dočarati prožimanje književne riječi i vrhunskog slikarstva.