Izvanredno svjedočanstvo

-

U veljači ove godine znamenita likovna umjetnica i strip-autorica Helena Klakočar objelodanila je novu grafičku novelu El Shatt / fragmenti, koja kroz prizmu njezine majke Tekle, ujaka Gojka te djelatnice izbjegličkoga kampa Phyllis Mackenzie pripovijeda o životu u Podgori tijekom Drugoga svjetskog rata, kapitulaciji Italije i sve izraženijoj ofenzivi Nijemaca, migraciji prema Hvaru, Visu, talijanskom gradu Bariju te naposljetku egzistenciji u izbjegličkom kampu El Shatt smještenu u egipatskoj pustinji. Zanimljiva je to grafička novela koja obogaćuje sliku o tom izbjegličkom kampu što je u razdoblju od 1944. do 1946. – dakle, čak i nakon svršetka Drugoga svjetskog rata – okupio brojne izbjeglice iz ratom zahvaćenih područja. Dakako, najviše je književnih i teoretskih radova o tome poznatome zbjegu, od El Shatta Danice Nole do Djece zbjega Ante Božanić-Milića, pridružujemo im dokumentarne filmove Pustinjska priča – El Shatt Ninoslava Lovčevića koju je za HRT snimio 2009. ili El Shatt – nacrt za utopiju Ivana Ramljaka završen prošle godine. No najzanimljivije su nam svakako usmene predaje autoričinih predaka, sjećanja posljednjih živih sudionika zbjega.

Tabla iz grafičke novele Helene Klakočar

Zrelost stvaralaštva

Autorica sama naglašava da svoj rad doživljava kao neku vrstu vizualnog novinarstva, baveći se ponajviše temom izbjeglištva. Potvrđuju to i njezine grafičke novele Nemirno more, pripovijest o autorici, mužu i maloljetnoj kćeri što su se godine 1991. našli na putovanju katamaranom tijekom burnog raspada Jugoslavije. Iznimno djelo ovjenčano je 2000. na festivalu stripa u Angouelemeu. Druga po važnosti nagrada Alph-Art označila je najbolji strip godine stranog autora objavljena na francuskom jeziku, otponac tog dokumentarnog, ali i autobiografskog stripa bio je takav da je djelo objavljeno na nekoliko jezika, ali je tek 2015. objavljeno i pod nakladnikom Vedis u Hrvatskoj. Isti je nakladnik 2019. objavio grafičku novelu Zid Mediteran, svjedočanstvo o preživljavanju migranata na Sredozemlju pod budnim okom broda BŠ-75 Andrija Mohorovičić i posade zadužene za njihovo spašavanje. Zanimljivo, ali ne i dokraja cjelovito djelo, označilo je novu fazu djelovanja te autorice. Pridružimo li tom manjem nizu i knjige Vlaga, mraz i sol i drugi rani stripovi 1982–1992. te Revolt – Vlaga, mraz i sol koje je Vedis objavio 2016, odnosno 2020, jasno je da je riječ o izrazito zanimljivoj autorici koja je djelovala još početkom 1980-ih u okviru skupine ZZOT da bi upravo u El Shattu / fragmentima dosegnula možda i punu zrelost stvaralaštva, zasad najbolje djelo karijere.

Zanimljiva struktura

Brižljivo oblikovanje ove grafičke novele uočavamo već na naslovnoj stranici, kao i na njezinih oko 150 stranica. Svako od poglavlja naslovljenih Gojko, Tekla, Bila, Gojko i Phyllis predočava dio priče. Zanimljivo je da se prvi dio većinom ne tiče puta ka zbjegu ili sama zbjega, već govori o izgubljenom talijanskom pištolju tijekom okupacije koji je otuđio dječak Gojko. Izuzetno je to otvaranje ove grafičke novele, sadrži ne samo opasnost zbog izgubljenog pištolja nego i dječačke maštarije, što pak nalikuju pustolovnom filmu. Tekla pripovijeda o putovanju na Hvar i Vis, gdje je bila partizanska i saveznička baza, te u južnu Italiju, sve iz vizure djevojčice Tekle. A u sam puta što sadrži i Tekline povijesne opaske inkorporirano je gledanje Chaplinova Velikog diktatora, čime jezik filma postaje univerzalni znak razumijevanja. Multikulturalnost je vidljiva u susretu s brodskim kuharom crne boje kože. Bila je poput cezure u građi stripa, ne samo što je najkraća nego pripovijeda o migraciji iz motrišta ostavljene koze. Gojko nam predočava tegobni put od Italije do Egipta te tjeskoban početak boravka u pustinji, kada su stanovnici primorskog mjesta u potpunosti morali mijenjati svoju egzistenciju. U posljednjem dijelu Phyllis autorica začudno mijenja diskurs fokalizacije. O samom izbjegličkom kampu i njegovu funkcioniranju pripovijeda naime njegova administratorica Phyllis Mackenzie, podrijetlom iz Škotske – a autorica se poslužila i zapisima iz njezina dnevnika. Možda i namjerno o često tegobnu životu u zbjegu pripovijeda se objektivno. Takav postupak navodi nas na autoričin stav o predočenom, njezin pristup povijesnim zbivanjima. Uporaba dnevnika i informacija s fotografija fundusa američkog ureda za ratno informiranje postaje sve izraženija, a podaci o kampu detaljni i u skladu s povijesnim tumačenjima. Podjednako, uporaba povijesnih zemljovida provlači se kroz čitavu grafičku novelu, čime Helena Klakočar slijedi postavke stripa i filma. Završetak je grafičke novele, posljednji tablo, odraz lakoće povratka u domovinu.

Izd. Umjetnička organizacija Javni prostor, Sesvete, 2023.

Bogatstvo evokativnosti i atmosfere

Ovakav šturi pregled same strukture grafičke novele ne može a zasigurno i ne treba odražavati raskoš prosedea Helene Klakočar. Prožimajući subjektivno i objektivno autorica tka pripovijest zavidne kvalitete. Preklapajući izvanprizorne subjektivne komentare s crtežom i unutarprizornim stripovskim dijalozima, privlači čitatelja u samu građu grafičke novele. Njezin je crtež pitak, stilizacije primjerene, a s malo poteza može prikazati više, dosežući u pojedinim kadrovima iznimno bogatstvo evokativnosti i atmosfere. Tako uz kadrove nužne za stripovsko praćenje priče bilježimo i niz ugođajnih kadrova što svjedoče o tegobnom, a često i tjeskobnom putu u Egipat i egzistenciji u kampu El Shatt. Pristup Helene Klakočar razvidan kroz čitavu karijeru jasan je i u zrelom razdoblju pa tako i u El Shattu / fragmentima. „Koristim priče bazirane na stvarnim događajima; razgovaram s ljudima, zapisujem i skiciram, a kasnije crteže crtane rukom na papiru obrađujem digitalno. Takav pristup zahtijeva istraživački rad pa se pripremam čitanjem knjiga o temi kojom se želim baviti, istražujem na internetu, pogledam dokumentarni film ako postoji, tragam za sudionicima.“ Sve je to vidljivo u grafičkoj noveli El Shatt / fragmenti, čak i više – jer je nadograđeno stavom i izvedbom same autorice.

Subjektivna vizura
zatečenih u ratu

Tako je grafička novela El Shatt iznimno djelo. Više nego sjajan rad zrele strip-autorice, izvanredno svjedočanstvo o zbivanjima druge polovice Drugoga svjetskog rata, o subjektivnoj vizuri zatečenih u ratu i putu prema zbjegu u egipatskoj pustinji, s objektivnom vizurom samog El Shatta. Usudio bih se ustvrditi da je riječ o ponajboljem radu Helene Klakočar, ali i o jednoj od ponajboljih grafičkih novela posljednjih nekoliko godina. Užitak kojim se čita i percipira El Shatt / fragmenti ne iscrpljuje se u samo jednom čitanju. I tako iznimna grafička novela kao što je Nemirno more blijedi pred El Shattom / fragmentima, ponajviše po bogatstvu stila. Prikaz važnih zbivanja u Drugom svjetskom ratu, sjajno djelo koje obogaćuje ostvarenja o tom zbjegu u egipatskoj pustinji, El Shatt / fragmenti istodobno je autorski rad i povijesni izvor.