Tvrđava-kulisa

Nemaju samo knjige i ljudi sudbinu. Imaju je i stvari – i slično i drukčije nego i ljudi i knjige. Imaju svoju sudbinu i mjesta, doline, ravnice, planine i hridi, kao kulise na velikoj pozornici svijeta na kojoj se čin po čin, prizor po prizor, izvodi predstava kojoj nema kraja i zastor se, čim padne, odmah opet diže. ,,Sav svijet pozornica je“, pisao je Shakespeare, ,,i svi muškarci i žene samo su glumci, s nje izlaze i ulaze na nju, i mnogo uloga igra čovjek u svoje vrijeme“.

Lovrjenac nije zaboravio da je nastao kao kulisa na pozornici teatra svijeta pa je svoje kamene daske pružio i Hamletu / Izvor Dubrovačke ljetne igre

Veliku je ulogu svojedobno odigrala jedna dubrovačka hrid i tvrđava na njoj. Nastala je kao kulisa i tu svoju ulogu nije ni poslije nekoliko stoljeća zaboravila pa je postala dom, pozornica najvažnijega Shakespeareova junaka koji, jednako kao i Grad što ga ta tvrđava čuva, ponavlja krucijalno pitanje: Biti ili ne biti? Bila je to, isprva, samo gola hrid. Ali treba početi od početka.

Na zapadnoj strani grada Dubrovnika, ,,pred morskom pučinom pruža se golema hrid u podobi lavove glavurine, nad kojom se uzdiže starinska tvrđava, pravi jadranski Gibraltar – Lovrjenac“, piše Vicko Adamović. Veliki elegični rapsod pada Dubrovačke Republike, Lujo Vojnović, brat slavnijega Iva, vidi je pak drukčije. ,,Kao ratni ovan kojijem se rušahu nekada gradovi, stoji klisura okupana morem, plaha zelenila, pružena na pučini. Lovrjenac sjedi na njoj mirnijem crtama ozbiljne tvrđave. Tri esplanade vladaju morem. Na najgornjoj se ne vidi nego pučina ispod, okolo, a nad glavom nebo. Taka je imala biti Hamletova esplanada u Elzeneru. Tamo vojnici Sv. Vlaha, koji blagosivlja tu kamenu silnu hrid, čitahu danomice govor valova i na beskrajnom horizontu iskahu neprijateljske galije.“

Zašto je i kako nastala? Mletački dužd Domenico Contarini, koji je uspješno osvojio Zadar, krenuo je prema Dubrovniku vidjevši mogućnost da na toj hridi podigne utvrdu s koje će moći napadati taj grad, koji je mala ali moćna Eccellentissima repubblica di Ragusa, tada vrlo moćnoj, velikoj Serenissimi, Veneciji, trnje u oku i peti, a dva sveca zaštitnika, Vlaho i Marko, diplomatski su odmjeravali svoje nebeske i zemaljske mišiće. Opasna mletačka namjera doprla je do ušiju Vlade dubrovačke, koja je odmah naredila da se na toj hridi podigne tvrđava od greda i vapnom obojenih dasaka, kao kulisa koja će s mora, iz daljine, izgledati kao prava utvrda. Bila je postavljena, kažu, za tri dana, 1032. godine.

Veslačima na galijama, koje su tjerali da forsirano veslaju dan i noć, Mlečani su obećali veće plaće. Kada su stigli nadomak Dubrovniku, Mlečani su bili zbunjeni i osupnuti. Ugledali su na hridi veliku tvrđavu na kojoj se vijorila zastava svetoga Vlaha, gnjevno su proslijedili dalje. Zbog neuspješno obavljena posla galeotima nisu dali obećanu plaću, nego su im i onu uobičajenu za kaznu smanjili. Galeoti su od tada svaki put, prolazeći ispod Lovrjenca, gledajući sada moćno kameno zdanje, s gorčinom uzvikivali: Mala paga! (Zla / loša plaća!).

Iznad malih vrata kroz koja se ulazi u Lovrjenac uklesan je glasoviti natpis: Non bene pro toto libertas venditur auro (Za sve zlato ne valja prodavati slobodu). Rijetki znaju da je te iste riječi Miguel Cervantes Saavedra unio u proslov slavnoga romana Bistri vitez Don Quijote od Manche, preuzevši tu misao iz Ezopove basne o psu i vuku. Nećemo ovdje ulaziti u značenje te podudarnosti koja kao da sugerira (po)misao da je borba za slobodu uvijek donkihotski posao.

Bilo kako bilo, Lovrjenac nije zaboravio da je nastao kao kulisa na velikoj pozornici teatra svijeta pa je u naše doba, kad je prestala njegova fortifikacijska uloga, svoje kamene daske pružio Hamletu da može, idući za likom i glasom Duha svoga oca, ne mareći za Horacijevu opomenu da ga taj Duh želi dovesti na sam vrh ,,one strahotne hridi što nagnula se stršeći u more“, gdje će spoznati „da netko može smiješiti se i smiješiti, i biti hulja“.

Pod Lovrjencom više se ne čuju glasovi ozlojeđenih galeota: Mala paga! Mala paga! Čuju se na nekim drugim mjestima.