Vijenac 759

Kolumne

Paradoksi kulture 

Svijet lud ko struja

Boris Beck

O prodavanju ničega kao nečega: opstanak ili zabava?



Ovo sam pročitao kao šalu još kao dijete, ali oduvijek je zvučalo kao replika iz nekog filma braće Marx: gospođa u robnoj kući pita prodavača imaju li nevidljive mrežice za kosu, a on ih spremno izvadi ispod pulta i počne pakirati u škarnicl. „A jesu li zbilja nevidljive?“, zanimalo je gospođu, na što prodavač bezbrižno odgovori: „Naravno. Nestalo nam ih je još prije tjedan dana, a i dalje se prodaju kao lude!“ Sjetio sam se toga kad sam pročitao poučnu priču iz Norveške: jedna od najvećih europskih tvornica streljiva, Nammo, ima goleme narudžbe za Ukrajinu, ali ne može povećati proizvodnju jer im je svu struju u okolini rezervirao TikTok za svoje servere. Sukob interesa tipičan za naše čudno postmoderno razdoblje – TikTok, čiji je vlasnik kineska tvrtka ByteDance, nedavno je protjeran sa službenih telefona službenika Europske komisije i Europskog parlamenta, a prijeti mu i potpuna zabrana rada u SAD-u zbog sumnje da kineska vlada prikuplja podatke s njega i koristi ih za uhođenje novinara. Da popravi imidž, društvena mreža seli svoje servere u Europu, gdje opet treba goleme količine energije za napajanje i hlađenje poslužitelja na kojima su pohranjene slike, videozapisi i oblaci s podacima korisnika.


Izvor Pixabay

Europska komisija procjenjuje da će do 2030. podatkovni centri trošiti 3,2 posto električne energije u EU, što je skok od 18,5 posto u odnosu na 2018. Istovremeno se Ukrajina bori za opstanak, ispaljujući 6000 do 7000 topničkih projektila dnevno, i stalno tražeći još, zbog čega je potražnja za granatama petnaest puta veća od predratne, a proizvođači planiraju uložiti dvije milijarde eura da udovolje zahtjevima sukoba; dakako, ne bude li društvena mreža imala prednost. „Zabrinuti smo jer vidimo da je naš rast doveden u pitanje zbog pohranjivanja videozapisa s mačkama“, rekao je za Financial Times Morten Brandtzæg, izvršni predsjednik Nammoa. Opstanak ili zabava? Oružje za obranu ili slatke male mace? Skeč s nevidljivim mrežicama pokazuje nam ne samo da prodaja ničega ide bolje od prodaje nečega, nego da ide dobro baš zato što se prodaje ništa.

A toga ničega ima na našem internetu obilje. Recimo, nedavni hrvatski naslov glasi Pique odgovorio na kritike zbog preljuba: Kada umrem, osvrnut ću se unatrag… Pa valjda će se osvrnuti prije toga, pomislio sam ja. Ili, slično bizaran: Probudio sam se na psihijatriji, zavezan za krevet, bez svijesti. Mislio sam da ću umrijeti. Zamagljena razlika između života i smrti, i između sna i budnosti, odražava zamagljivanje razlike između istine i laži, između smisla i besmisla. Primjerice, neki dan je objavljen na jednom hrvatskom portalu članak naslova Pentagon izdao službeno upozorenje: Veliki vanzemaljski brod je možda u našem Sunčevom sustavu i šalje sonde na Zemlju. Mala pretraga interneta uvjerava nas da je to potpuna izmišljotina (iako smo to znali i bez pretrage): Pentagon jest izdao priopćenje o brojnim prijavljenim čudnim stvarima u zraku, od kojih je većina protumačena kao atmosferski fenomen ili ljudska letjelica, a baš nijedan kao izvanzemaljski posjet; dapače, znanstvenici koji se u tekstu spominju kao autori senzacionalnog upozorenja nemaju nikakve veze s Pentagonom, nego su autori nekog astrofizičkog znanstvenog teksta.

Naravno, da bi se to ustanovilo, treba vremena i truda, za što korisnici interneta obično nemaju ni volje ni vremena, pa takve ludosti slobodno kolaju. Kao i kod nevidljivih mrežica, nestvarne vijesti prodaju se bolje od stvarnih. Dok pišem ovaj članak, glavna je vijest na svim hrvatskim portalima nečija fotomontaža pape Franje u nekoj smiješnoj bijeloj pernatoj zimskoj jakni; čak i da je papa odjenuo tu smiješnu jaknu (a nije), ne vidim zašto bi to bila neka važna informacija. Još je blesaviji slučaj bio izbio tjedan prije, kad je predsjednik Županijske skupštine Primorsko-goranske županije na svojem Facebooku objavio slike vaganja talijanskog i hrvatskog WC-papira. „Kako nas kradu“, piše on i nastavlja: „Lijevo je toaletni papir kupljen u Italiji, desno je toaletni papir kupljen u Hrvatskoj. Cijena im je podjednaka, talijanski je malo jeftiniji ali neznatno. Na prvi pogled ista cijena cca 4€ za 10 rola. Ali … nije baš tako. Rola talijanskog papira je puno kompaktnija i teži 147 g a hrvatska rola teži tek 69 g! Više od duplo manje! I onda kad idete ‘raspakirati’ proizvod do kraja dolazite do još jedne zanimljivosti. Kod naše role na raspolaganju imate točno 120 papirića a kod talijanske role točno 352 papirića istih dimenzija!“ Ispričavam se što vas gnjavim s toliko detalja te beznačajnosti, ali ta je vijest na hrvatskim portalima bila najčitanija tih dana, sa čak 100.000 klikova, koliko je, recimo, imao i onaj strašan međimurski slučaj iz crne kronike, kada su mrtvu sestru držali godinama u škrinji za zamrzavanje.

Prodavanje ničega kao nečega doživjelo je vrhunac sinoć u članku pod pompoznim naslovom Nekoć sirotinjska marenda, danas kombinacija koju nutricionisti dižu u nebesa: ovaj duo treba jesti čak i za doručak! Da vas poštedim tog remek-djela kretenizma, nakon dva pasusa prenemaganja shvatit ćete da je riječ o običnom kruhu koji se tunka u maslinovo ulje, a ima i uputa: „Kruh s maslinovim uljem toliko je jednostavno pripremiti da je o tome pomalo smiješno uopće pričati, ali evo ipak, za svaki slučaj: narežite kruh i poslužite ga uz 2–3 žlice ulja i malo soli. Močite kruh u ulje i uživajte.“ I kad umrem, osvrtat ću se na taj članak, osim ako se ne probudim bez svijesti. Stvarno šteta struje.

Vijenac 759

759 - 6. travnja 2023. | Arhiva

Klikni za povratak