Studenti položili zahtjevan ispit

Težak ispit s uspjehom su položili studenti Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. Za popularan ciklus Lisinski subotom uz mentore su pripremili izvedbu oratorija Uskrsnuće Georga Friedricha Händela, njegovo relativno rano djelo, označeno tek brojem 47 od njih više od šest stotina. Štoviše, navodi se da je to bila prva izvedba tog oratorija u nas uživo jer neki drugi trag ne postoji.

Kako nalaže običaj godišnjih studentskih produkcija u velikoj dvorani Lisinski, svi su sudionici studenti Akademije, a predvodi ih iskusan profesionalac. Ovaj put to je bio Gábor Hollerung, mađarski dirigent svjetske karijere koji osim svog primarnog poziva osobitu pozornost posvećuje obrazovanju mladih orkestralnih glazbenika. Na tom se tragu posvetio i izvedbi oratorija Uskrsnuće sa zagrebačkim studentima, među kojima mnogi pokazuju interes za specijalizaciju u izvođenju barokne glazbe. No do tog je cilja dug put u golemoj produkciji povijesno obaviještenih izvedbi među kojima su već sad brojni ansambli prave zvijezde postavši to potpomognuti diskografskom industrijom i mnogim specijaliziranim festivalima koji na europskom tlu neprestano niču. Rano, prije više desetljeća, u taj su se trend u nas uključile Varaždinske barokne večeri skrećući pozornost na bogatstvo barokne literature i privlačeći novu publiku dotad naklonjenu prije svega klasično-romantičarskim djelima i nešto manje ostvarenjima iz prijelomnoga 20. stoljeća, koja su pak svoju oazu nalazila na Muzičkom biennalu Zagreb, a danas postala dio izvodilačke prakse. S baroknom je glazbom malo teže, odnosno drukčije, jer se praksa toliko razvila da zahtijeva poseban pristup, način sviranja pa i instrumente. No to nikako ne bi trebalo značiti da se prebogata barokna literatura ne treba i ne smije izvoditi i na suvremenim instrumentima. Nova, i kako su istraživanja utvrdila prva izvedba Uskrsnuća također u nas, utekla se kompromisu koji obogaćuje znanja svirača kao i publike koja u Lisinski nije pohrlila u onom broju kao što to inače čini kada su na programu velika vokalno-instrumentalna djela.

Maestro Gábor Hollerung i Barokni orkestar Muzičke akademije uz soliste Nikolinu Hrkač, Petru Cik, Dinu Jularić Ivančić, Mislava Lucića i Benjamina Šurana / Snimio Tomislav Jagar

Pod vodstvom Gábora Hollerunga izvedbu je pripremio relativno nov Barokni orkestar Muzičke akademije, petero vokalnih solista koji su ujedno skupno bili i u ulozi nevelika, ali dovoljno prezentna Zbora anđela i duša te zaključnog zbora. Potez je bio razumljiv jer u tom ranijem Händelovu djelu iz njegova talijanskog razdoblja, na koje upućuje i njegova gotovo operna struktura jasno profiliranih likova, uloga zbora nije velika kao u nekim kasnijim oratorijima.

U ciklusu Lisinski subotom, čiji svaki koncert nosi ponekad i odveć poetski pa i bombastičan naziv, projekt Muzičke akademije nazvan je Glazba nade na naslovnoj stranici programske knjižice koju su pripremili studenti odsjeka za muzikologiju. Prigodan i primjeren naslov mogao se dvojako iščitati: sadržajno kao nada koju donosi Uskrsnuće i kao nada i pouzdanje u mladu generaciju izvođača koji nisu iznevjerili premda je pred njima još dug put naporna rada i usavršavanja. K tome se izvedba Uskrsnuća pripremala još jednom u dvorani Bersa Muzičke akademije s novim solistima nekoliko dana poslije kao još jedan znak nade, a praćena je i tribinom – razgovorima s umjetnicima i analitičkim radovima muzikologa. Rezerviranost se ponajviše osjetila u prvom dijelu oratorija, kada je oprez prevladao i učinio izvedbu dovoljno korektnom, školničkom do prolazne ocjene na nekom ispitu, dok su se u drugom dijelu rasplamsale suspregnute iskre muzikalnosti sve do prirodnijeg i uvjerljivijeg iznošenja građe. Ishod je bio znatno bolji, što je popraćeno iskrenim i burnim pljeskom razdragane publike te povicima bravo, osobito brojne grlene pjevačke navijački nastrojene publike iz redova kolega sa studija. Izvedba je u drugom dijelu doista poprimala jasnije obrise znalački koliko i srčano iznesena u boljoj suradnji njezinih sudionika, među kojima se istaknula zahvalna dionica pjevne oboe i prve violine, a kao vizualna atrakcija provirivao je vrat teorbe.

Među vokalnim solistima plijenio je mek i pokretljiv, prozračni glas Anđela u izvedbi Nikoline Hrkač, potom i voluminozniji i intenzivniji sopran Petre Cik kao Marije Magdalene, sposoban i za drukčije uloge, a ženskom tercetu uvjerljivo se priključila mezzosopranistica Dina Jularić Ivančić kao Marija Kleofina. Svijetlo i razgovijetno i dojmljivo zazvučao je Sv. Ivan Evanđelist Mislava Lucića, dok je vrašku pokretljivost i interpretativnu dosjetljivost pokazao bas-bariton Benjamin Šuran u zahvalnoj ulozi Lucifera. U cjelini – ako zanemarimo prvi, ukočeni dio ili moguće prigovore stilskih puritanaca – stekao se dojam da je do punog suglasja ansambla nedostajalo proba usklađivanja koje bi prvu izvedbu Händelova oratorija Uskrsnuće u Hrvatskoj učinile još uvjerljivijom.