Što misli i kako živi papa Franjo

Pred nama je još jedno izdanje splitskoga Verbuma, nova knjiga pape Franje, koji je nedavno obilježio deset godina kako je rimski biskup. Naslov Otvoreno o svemu: iskreni odgovori na izravna pitanja zaista je prikladan, riječ je pitanjima koja su papi postavili siromasi iz cijeloga svijeta, od Poljske preko Južne Amerike, pa sve do Indije. Udruga Lazar planirala je veliki susret siromaha iz cijeloga svijeta s papom, ali je u Rim 29. svibnja 2020. došla tek nekolicina siromaha i beskućnika. Korona je spriječila veći susret, ali pitanja su išla preko videoveze, papa je izravno odgovarao na svako postavljeno pitanje. Održan je i drugi susret u kolovozu 2021. i tako je nastala ova knjiga. Treba reći da je u proteklih deset godina na hrvatski prevedeno pedesetak naslova kojima je autor papa, bilo da je riječ o razgovorima kao što je ovo izdanje, ili o autorskim knjigama.

Izd. Verbum, Split, 2023.

Papa nije ledenjak

Papa stvarno odgovara na svako pitanje. Možemo doznati koju literaturu papa preferira (francuske klasike), koju glazbu sluša (njemački klasični skladatelji), a kako ljude širom svijeta zanima svašta, papa je dobio i pitanje zašto je odjeven u bijelo, na što je rimski biskup odmah odgovorio: „Pape su mogli nositi bilo koju boju sve do razdoblja Pija V, dominikanca koji je odlučio da će službena papinska boja biti boja habita njegova reda. Odatle proizlazi tradicija nošenja bijele boje. Ali ne nosim ni crvene cipele ni bijele hlače. Dva dana nakon što sam postao papa rekli su mi: ‘Sveti Oče, morali biste nositi bijele hlače.’ Odgovorio sam im: ‘Pa nisam ledenjak!’“

Krivo bi bilo pomisliti da su bila samo tako „jednostavna“ pitanja. Upiti su se protezali na apsolutno svaki aspekt života, od gospodarstva, vjere, praktičnog života, bilo vjerskoga, bilo svjetovnoga. Papa izrazito, ali stvarno jako ne voli bogataše, kritičar je suvremenoga kapitalizma, ustraje na socijalnom nauku Crkve, na putu koji su utrli njegovi prethodnici od Ivana XXIII. sve do pape Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI. Papa je pomalo ljut i na bogate svećenike. Jedan ga je siromah pitao zašto Vatikan ne rasproda vlastito bogatstvo, na što je papa odgovorio da je to trenutno nemoguće, jer da su ekonomi raznih vatikanskih institucija stvorili dugove koje će trebati otplaćivati godinama. Obrušio se na svaki oblik korupcije.

Presudan je kontinuitet

Papi je važan kontinuitet i iz teksta izvire nužnost biskupske službe. Unatoč svemu, ne odustaje od Crkve i gaji optimizam. „Dakle, postoji jedna neizmjerna milost koja mi u tome pomaže. Vjerujem u Duha Svetoga i njegovu prisutnost u svetome Božjem narodu, u narodu krštenih. To znači da smo svi djeca Božja, da nas je odabrao Isus i da smo primili pomazanje Duha Svetoga. Da, vjerujem u sveti Božji narod. Tomu narodu pripadaju biskupi, kardinali, ali i svaki krštenik. Svi smo mi sveti Božji narod. Osim toga, utjehu mi daje još jedno vjerovanje Crkve – ono koje kaže da se sveti Božji narod kao sveukupnost vjernika u vjerovanju (in credendo) ne može prevariti.“ Ovdje vidimo čvrstu teološku vezu s njegovim prethodnikom, odnedavno pokojnim papom Benediktom XVI. Za trenutnoga rimskog pontifa tradicija je izrazito važna (tu se nalazi na tragu francuskoga kardinala Henrija de Lubaca, kojega citira na kraju knjige, te kao najvećeg neprijatelja Crkve ističe „duhovnu svjetovnost“ – „život prema pravilima ovoga svijeta“). Nije zabrinut za budućnost Crkve: „No u ključnim će dijelovima Crkva ostati ista. Grijeh tradicionalizma svodi se na želju sprečavanja njezina rasta. Grijeh progresivizma svodi se pak na želju za rastom bez tradicije, bez korijenja.“

Za papu vrlo je važno dostojanstvo svakoga čovjeka, posebice siromaha i bolesnika. „Pitanje je sljedeće: što je dostojanstvo? Svodi li se ono na elegantan način odijevanja? Na visok društveni status? Na sveučilišne diplome? Na bogatstvo? Na važan politički položaj? Je li sve to dostojanstvo? Nije? Sve te osobe mogu biti dostojanstvene, mogu imati dostojanstvo. No ne žive nužno dostojanstveno zahvaljujući onome čime se bave. Jednostavno rečeno, dostojanstvo opisuje jedan način življenja pred Bogom i drugima. Kada govorimo o dostojanstvu, ono opisuje osjećaj za stvarnost, poniznost i tuđe potrebe. Živjeti dostojanstveno znači živjeti dar, poklon koji smo primili. Dar o kojemu pričam bivanje je Božjim djetetom.“

Spomen hrvatskog
ispovjednika

Papi je važna molitva, važna mu je slika Boga kao oca, Bog je naš otac kojemu se moramo obraćati. Čak i svađa s Bogom oblik je molitve, jer se u ljutnji obraćamo Bogu kao ocu. Bogohuljenje i psovanje Boga papu posebice smeta. Optimist je spram ateista, za koje smatra da će se začuditi kada dođu pred Boga. Poziva na poštovanje homoseksualaca i transrodnih osoba. Poziva na susrete s drugim nekatoličkim kršćanima (spominje da je nedavno u Rimu objedovao s grupom luteranskih biskupa), dok s druge strane ustraje na marijanskoj pobožnosti, poziva na molitvu vlastitom anđelu čuvaru.

Čitatelje vrlo vjerojatno zanima spominje li se Hrvatska ili Hrvati? Samo jedan Hrvat, papa se prisjeća svoga ispovjednika, pokojnog fra Berislava Ostojića. „Egzorcist nadbiskupije u Buenos Airesu koji je istodobno bio i moj ispovjednik bio je svet čovjek hrvatskoga podrijetla.“

Ovo je prava knjiga za razumijevanje pape Franje. Lako se čita, odličan je prijevod s francuskoga Jakoba Filića. I u osamdesetima papu krasi bistar um, iako ga zdravlje sve više izdaje.