Početak kraja Pete republike ili repriza ‘68?

Posljednji neredi oko mirovinske reforme u Francuskoj nalikuju na pravu revoluciju. Nakon što je premijerka Elisabeth Borne aktivirala čl. 49. st. 3 kako bi se usvojila nepopularna mirovinska reforma mimo glasanja u Nacionalnoj skupštini, široko nezadovoljstvo i ulični neredi rasplamsali su se 16. ožujka na Place de la Concorde. Ondje je uhićeno 197 ljudi zbog nasilja. Dan nakon što se Emmanuel Macron službeno obratio francuskoj javnosti međusindikalna je centrala 23. ožujka organizirala veliku mobilizaciju 3,5 milijuna prosvjednika diljem Francuske. Došlo je do velikih uličnih nereda i nasilja u središtu Pariza, kada je ozlijeđeno 149 osoba, a uhićena su 172 prosvjednika. Manji dio prosvjednika pripadnici su radikalne ljevice i anarhističkog „crnog bloka“. Oni nastoje politizirati prosvjede šireći „strategiju kaosa“, kojoj je cilj destabilizirati vlast i učiniti Francusku neupravljivom.

U kontekstu svakodnevnih uličnih nereda sučeljavanje argumenata palo je u drugi plan / Snimio Stevens Tomas / ABACA PIXSELL

Protivljenje gotovo osamdeset posto Francuza novoj mirovinskoj reformi proizlazi iz dugog gomilanja, „agregacije ljutnje i radikalnosti“. Ta mobilizacija simptom je socijalne nesigurnosti u kontekstu odricanja od radnih i pravnih stečevina koje za sobom donosi proces „uberizacije“ cjelokupne ekonomije, fleksibilizaciju rada i nove standarde organizacije poduzeća, poteškoće u zadržavanju ili pronalaženju posla (prekarijat), zaduženost, porast siromaštva i nejednakosti, stambenu krizu, slabljenje sustava socijalne sigurnosti, ali i kulturnu nesigurnost u odnosu na nekontroliranu imigraciju.

Mirovinska reforma pretvorila se u ekspres-lonac koji je već pištao pod drugim socijalnim pritiscima. Porast inflacije (14,5 posto), rast cijena energije, goriva i struje, stagnacija zbog financiranja rata u Ukrajini, moralna i postpandemijska kriza i pitanje nekontrolirane imigracije, a sam timing i „tehnokratski pristup“ nametanja mirovinske reforme djelovali su zapravo kao katalizator svih tih nagomilanih eksplozivnih čimbenika.

Od početka Pete republike, ovo je stoti put da je aktiviran čl. 49. st. 3. francuskog Ustava. Članak propisuje da premijer može, nakon razmatranja Vijeća ministara, preuzeti odgovornost Vlade pred Narodnom skupštinom o glasanju o prijedlogu zakona o financiranju ili socijalnom osiguranju. U tom slučaju taj se prijedlog zakona smatra usvojenim, osim ako se u roku od 24 sata ne izglasa nepovjerenje pod uvjetima predviđenim u stavku. Od početka Pete republike premijerka Borne je na drugom mjestu uporabe čl. 49. st. 3 (11 puta), iza Michela Rocarda.

U tom smislu nije ni čudno da krajnja ljevica i oporba NUPES nastoji nametnuti debatu o nužnosti institucionalne transformacije ukidanjem Pete republike i predsjedničkog modela, Jean-Luc Mélenchon je još u posljednjoj predsjedničkoj kampanji zagovarao uspostavu Šeste republike. Prema njegovim riječima, hitno je i potrebno stati na kraj „predsjedničkoj monarhiji“ i vratiti narod „u središte javnog odlučivanja“.

U kontekstu gotovo svakodnevnih uličnih nereda i duboke polarizacije društva, trijezno sučeljavanje argumenata za i protiv palo je u drugi plan. Vlada smatra da je reforma nužna jer je „mirovinski sustav u deficitu“ i „nije financijski uravnotežen“, a dulji radni vijek imperativ za francuski model socijalne zaštite. Prema posljednjem izvješću Vijeća za usmjeravanje mirovina (COR), ukupna bilanca francuskih mirovinskih sustava doista bi trebala „znatno degradirati“ od 2023. Najoptimističniji scenariji predviđaju povratak u ravnotežu između sredine 2030-ih i kraja 2050-ih godina. Suprotno tomu, ljevica tvrdi da je deficit sustava privremen jer se čak i bez reformi možemo nadati povratku u ravnotežu u roku od petnaest godina. Reforma bi, prema zagovornicima, mogla omogućiti ulaganje u druge sektore, pri čemu bi se udio javnih rashoda trenutno namijenjenih mirovinama namijenio zdravstvu ili obrazovanju.

Nitko ne zna kako će se višeslojna politička i društvena kriza raspleti. Zasad se očekuju nove sindikalne mobilizacije i štrajkovi diljem Francuske. Unatoč tome što je mirovinska reforma službeno usvojena uporabom čl. 49. st. 3, ona još nije stupila na snagu. Skupštinski zastupnici ljevice NUPES već su najavili upućivanje zakona Ustavnom vijeću, čiju će odluku šef države morati pričekati. Istraživanja javnog mnijenja već duže vrijeme potvrđuju da su Francuzi iz dana u dan sve sumnjičaviji prema institucijama i političkoj klasi, stoga malotko vjeruje u učinak novih građanskih „konvencija“ na rješavanje navedene krize i novi demokratski zamah. Drugi scenarij daljnje radikalizacije i nasilne eskalacije ide u prilog radikalnoj ljevici koja legitimira „defenzivno socijalno nasilje“ i instrumentalizira institucionalno pitanje „zastarjelosti“ Pete republike i njezino ukidanje u korist novoga modela izravne demokracije i narodnog parlamentarizma.