Mala junakinja na velikom platnu

Komedija Dnevnik Pauline P. ekranizacija je popularnog istoimenog romana za djecu autorice Sanje Polak. Roman je iznimno omiljen među ciljanom čitateljskom skupinom, od 2001. do danas objavljena su čak 24 izdanja, a uzme li se u obzir da se mala junakinja pred klincima i klincezama prvi put pojavila još sredinom 90-ih, u obliku dnevnika u dječjim časopisima Prvi izbor i Smib, lako je zaključiti da već brojne generacije djece odrastaju uz Paulinu, njezinu obitelj i prijatelje. To je, dakako, podrazumijevalo i priličnu odgovornost redatelja Nevena Hitreca, baš kao i scenarista Dore Delbianco i Ivana Turkovića Krnjaka, prema mladim čitateljicama i čitateljima koji odlično poznaju bistru i zaigranu djevojčicu žive mašte. A ako je suditi prema broju gledatelja koji su film pogledali tijekom prvoga tjedna prikazivanja, riječ je o impresivnoj brojci 13.485 te, uz napomenu da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja dalo preporuku za organizirana razredna gledanja filma u kinima i njegovu analizu u nastavi, nije teško zaključiti da su svi uključeni u projekt odlično pogodili duh romana i očekivanja publike. I to one svih generacija, jer je Dnevnik Pauline P. šarmantno, lepršavo, pozitivno infantilno i dinamično ostvarenje koje s lakoćom osvaja naklonost i odraslih, makar bili i vječno namrgođeni čangrizavci.

Plakat za film

Iako je ovo prvi film za djecu redatelja Nevena Hitreca, valja napomenuti da je on s djecom pred kamerama radio i u humornoj glazbenoj drami Snivaj zlato moje, a u njegovu dokumentarcu Povuci – potegni iz 2020. središnji dramski lik je djevojčica dobi slične Paulininoj. Rad na tom projektu trajao je praktički čitavo desetljeće, jer je na razvoju scenarija u HAVC-u prošao još 2013, u vrijeme dok dobar broj klinaca pred kamerama nije bio ni rođen, da bi se potom čitav proces neočekivano produljio. Roman Sanje Polak u scenarij je pretočila dramaturginja i dramatičarka Dora Delbianco, uz suradnju Ivana Turkovića-Krnjaka. Dora Delbianco je radom na Dnevniku... debitirala na filmu, a prethodno je bila (su)scenaristica TV-serija Žutokljunac, Ne daj se, Nina!, Luda kuća i Bibin svijet. No ono što je u konkretnom slučaju možda važnije, ona je prošle godine za zagrebačko Gradsko kazalište Žar ptica adaptirala tematski dosta blizak roman za djecu i mlade Tajni dnevnik Adriana Molea Sue Townsend, a predstavu je režirala Saša Broz. Od pokretanja Dnevnika... teče, dakle, i treće desetljeće, a u tom vremenu promijenili su se senzibiliteti djece, njihovi interesi i svakako svijet oko njih. Danas su tu mobiteli, društvene mreže, virtualna stvarnost i influenseri, a sve je to pred autore filma postavilo imperativ prilagođavanja promjenama. To je izvedeno dosta uspješno, pa učitelj (primjereno djetinjast i razigran Borko Perić) već pri početku razredu kaže da nema korištenja mobitela. To nije jedina (zanemariva) intervencija filmske ekipe u tkivo romana, jer su kao svojevrsni vodiči kroza nj umetnuti likovi nekoliko starijih osoba te fiktivni radnici u završnici, koji minimalno usmjeravaju gledatelje te čine svojevrsne dramske stanke.

Svijet mlade junakinje i njezinih vršnjaka kreiran je sjajno, energičan je i šaren, istodobno realističan, ali i efektno pomaknut, a većinom mladi glumci dočaravaju ga vrlo životno i uvjerljivo. Prilično je zanimljiv atraktivan spoj realnog i pojednostavnjeno rečeno bajkovitog, ili duhovito odmaknuta, spoj kojim pridonose i izraženi kolorit te nenametljivo, ali jasno sugeriranje da ono što gledamo nije posve stvarno, jer je Paulina sklona fantaziranju. Njezine roditelje vrlo raspoloženo i s autoironičnim odmakom tumače Judita Franković Brdar i Igor Kovač, a baku i djedove nešto suzdržanije (što je zbog dobi i logično), ali također s izraženom nijansom autoironije, Ksenija Marinković, Vinko Kraljević i Dražen Kühn. Posebno valja izdvojiti Katju Matković, koja utjelovljuje Paulinu, s toliko žara, energije, entuzijazma i autentičnosti da je i sama autorica romana rekla da je svoju junakinju zamišljala upravo takvom.

Na zgodan su način u film u tri navrata umetnuti animirani segmenti, kratki „crtić“ o komarcu i učitelju iz njegova djetinjstva, detalj s animiranom bananom i pračovjekom s toljagom kao avatarima Pauline i još jedne djevojčice, te kao najava važnog upozorenja za kraj. Animacija je važan dio djetinjstva svakog djeteta, a za nju je u filmu zaslužna skupina slovenskih animatora predvođena Tilenom Javornikom i Jernejom Žmitekom. Zasad sedam romana o Paulini P. Sanje Polak dosad je tiskano u više od sto tisuća primjeraka, pa ne treba sumnjati da će na valu uspjeha ovog filma uslijediti i nastavci.