Ljubav kao mjera svih stvari

Slaveći danas Kristovo uskrsnuće, trebalo bi razmišljati o onome što je u ovom našem povijesnom vremenu najugroženije, a što je Krist upravo svojim uskrsnućem uzdigao kao vrijednost na najviši stupanj. Ta bi vrijednost za svakog čovjeka i za čitavo čovječanstvo trebala biti „mjera svih stvari“, a to je uzvišenost života i u toj uzvišenosti dostojanstvo svake ljudske osobe bez obzira na sve moguće razlike. U ime te uzvišenosti i dostojanstva Krist je svakom čovjeku darovao najdragocjeniju vrjednotu – vlastiti život. Veličina toga božanskog dara – žrtve – trebala je u minulim stoljećima iz temelja promijeniti povijesni hod ljudskog roda prema ostvarivanju „kraljevstva nebeskog“ na Zemlji.

Nažalost nakon dva tisućljeća u ovom povijesnom trenutku život se u suvremenom svijetu ponižava i ugrožava na mnogim mjestima i u brojnim prigodama.

Umjesto uzvišenosti života i dostojanstva ljudske osobe za pojedine strukture u globalnoj politici „mjera svih stvari“ su interesi i profit. Dovoljno je samo u jednom danu pratiti informacije koje do nas stižu sa svih strana da se uvjerimo koliko je ljudski život izgubio na cijeni, kako su moć i sila postali sredstvo za postignuće i zaštitu „viših interesa“ svjetskih velesila i svjetskih moćnika.

Uskrsna čestitka iz 1910. godine / Izvor Digitalna zbirka razglednica NSK

Kad profit i interes ne bi bili „mjera svih stvari“ svjetskih moćnika, ne bismo imali stotine milijuna nezaposlenih i gladnih, ne bi maloljetnici i djeca u pojedinim dijelovima svijeta bili prisiljeni raditi teške poslove da bi preživjeli, ne bi se gotovo svakodnevno u mafijaškim obračunima ubijali ljudi i ne bi tisuće ljudi umirale od gladi i bolesti. Osim toga svjedoci smo i beskrupuloznog onečišćenja okoliša najgorim otrovima, a sve zbog pohlepe za profitom i interesa onih koji u svojim rukama drže najveći dio svjetskog bogatstva.

Doduše, bilo je u svakom povijesnom razdoblju onih koji su opominjali i ukazivali na prave vrijednosti i pravi put. Još nam je u živom sjećanju papa Ivan Pavao II, u međuvremenu proglašen svetim, koji je svjestan opasnosti od „kulture smrti“ za suvremeni svijet kao „glas vapijućeg u pustinji“ isticao gotovo u svakoj prigodi uzvišenost života i dostojanstvo svakog čovjeka bez razlike, ali oni koji bi trebali čuti taj glas „imaju uši a ne čuju“.

Krist je svojim životom, smrću na križu i uskrsnućem došao da uspostavi mir na Zemlji na temelju ljubavi, koju je proglasio vrhovnim zakonom posvjedočivši značenje tog zakona vlastitim primjerom. Naime, poznata je njegova izreka da „nema veće ljubavi nego kad netko dade život za drugoga“, a to je upravo on učinio. Suvremeni svijet pak uspostavlja mir na temelju moći i sile, odnosno oružja i materijalnog bogatstva. Dokle god se svijet ne razoruža, i to najprije u sebi, dok se ne oslobodi želje za moći i vladanja nad drugima „kraljevstvo nebesko“ neće se moći ostvariti i nastaniti među ljudima. Umjesto profita i vlasti nad drugima kao najviših vrijednosti i interesa trebalo bi kao vrhovni zakon i najviši interes uspostaviti uzvišenost života i dostojanstvo svakog čovjeka koji bi u slobodi i miru bez ikakva straha mogao uživati u radosti života.

Krist je umro na križu i uskrsnuo da bi mogao reći: „Ja sam put, istina i život“. Zašto mnogi ljudi radije vjeruju „lažnim prorocima“ koji ih vode u propast nego onomu koji je životom i smrću posvjedočio nedvojbenu istinu o smislu života? Vrijeme Uskrsa pravi je trenutak da svaki čovjek u sebi i za sebe nađe odgovor. Nakon Kristove žrtve za nas i njegova uskrsnuća nitko ne može reći da ne zna odgovor na pitanje koje je Pilat postavio Isusu: „Što je istina?“