KNJIŽEVNOST IZDVAJA

GLAS – I MNOGO VIŠE

Maria Callas se baca u more u knjizi pjesama Zrinke Posavec, koja se u više stavaka, cjelina, opsesivno bavi fenomenom glasa, načinima njegova usvajanja i korištenja, „jezik se mora slobodno kretati / jer žudi za vlažnom slobodom“. Pjesme su uglavnom određene temom protežnosti i naravi glasa, što je ujedno autorski ulog u izgradnji i traženju primjerena pjesničkog jezika, koji se mijenja u intonaciji i dužini, u namjeri i razlogu njegova oblikovanja.

Izd. Fraktura, Zagreb, 2022.

Propedeutički i poučno, uputno i nemilosrdno smjenjuju se dionice glasa koji se metaforično i figurativno smješta i rasprostire u iznimno kratkim, gnomski i strelovitim pjesmama. Ili se u narativnim i razmjerno opsežnim dionicama autorica bavi sudbinom Marije Callas, drugim, nerijetko anonimnim pjevačicama, njihovim životnim statusima i pjevačkim ulogama. Pjesnički glas je, kao i knjiga, konceptualan i strog, ali jednako tako fragilan, neuhvatljiv, jer ga autorica svjesno i samosvjesno ne podređuje samo jednom načelu, standardu. U području smo pustolovnog istraživanja i pjevanja, u prostoru u kojem ono što nastaje stječe, i dobiva i gubi svoja imena i značenja – baš kao glas i mnogo više od njega.

DVIJE KOŠTICE U DŽEPU – ONO ŠTO ČINIM, ŠTO ČITAM…

Projekcija filma vlastitog odrastanja, djetinjstva, nelagode i siromaštva nije područje zaborava nego upravo suprotno, mjesto na kojem su se ogledale i na kojem se zrcale različite prakse. U slučaju knjige priča Ivice Prtenjača Kino sloga čita se pjesnički rukopis koji se upisuje u tijelo proznog teksta, u tijelo riječkog predgrađa. Ne zbog kina i ne zbog sloge nego zbog autorova umijeća preoblikovanja očekivanog u gorko, oskudnog u obilje detalja, minucioznih zapažanja i uvida, čitatelj nije u području ogorčene isključivosti i obračuna, naprotiv, njemu je drugi, stran i udaljen svijet, preveden i ponuđen kao kadrirani prizori nečega u čemu je i sam sudjelovao, ili upravo sad pokušava vlastito iskustvo sravniti, prepoznati i oživiti.

Izd. VBZ, Zagreb, 2022.

Kino Sloga odavna ne postoji, njegova su vrata sasvim sigurno zatvorena, ali projekcije i poetički prostor Prtenjačinih kratkih priča upravo započinju: mrak i upereno svjetlo, likovi i platno, otvorene oči čuđenja i gledanja. Ništa nije prešućeno, ali ne znači da je bilo što završeno, priče uvezane pripovjedačevom prisutnošću u središnjem i rubnom traju i kao da se na putu do romana neće nikada završiti: „Nisam se mogao nauživati te slobode. I nisam mogao dočekati da se vratim k njoj, u njezin očaj. I svoju ljepotu.“

FIKCIJA FILOZOFIJE, STVARNOST KNJIŽEVNOSTI

Terry Eagleton u romanu Sveci i učenjaci napušta pouzdan i naizgled siguran zaklon književne teorije koja se odavna kreće u vlastitom dijalogu, koji ne uključuje nužno književnost. Ali ne slučajno ostaje u području interesa koji su mješavina aktualnih književnoteorijskih prijepora, filozofskih uvida u narav neposredne povijesti, povijesti koja se nudi kao niz nasumičnih, izvan kronologije nevidljivih uzročno-posljedičnih zabuna i događaja.

Izd. Disput, Zagreb, 2022. S engleskog preveo Nikola Petković.png

Tko su sveci i učenjaci, pitanje djelomično pogađa narav odnosa i ideja koje Eagleton nudi i podmeće čitatelju: njegovi su protagonisti Ludwig Wittgenstein, koji se, između ostalog, bavi logikom jezika u filozofiji, Nikolaj Bahtin, stariji brat ruskog teoretičara Mihaila Bahtina, ali i irski republikanac, s čijim pogubljenjem roman i započinje. Razmjeni ideja, s nizom pripovjedačkih intervencija, izmicanja u njihovu svakodnevicu, mučnine i opsesije, pridodaje se konstruiranjem i prisutnošću Leopolda Blooma, lika iz Joyceova Uliksa. Iskoristivost romanesknog prostora pokazuje se kao kratkoročna investicija u koju se ulažu znanja o mnogočemu izvan sudbine i stradanja (filozofske, etičke, socijalne ideje i misli), ali i dobrodošla mjera pripovjedačkih digresija, odlaganja i upletanja mašte i domišljanja, nužnih da se i očuva i sruši jedinstveni romaneskni prostor. Nije teško zaključiti da autor barata znanjima, ali i da njim vladaju sile i demoni, sveci i učenjaci, koji ga čine i autorom i likom istodobno, onim koji baca mrežu čitatelju u koju je i sam uhvaćen, zapleten i osvojen.