Jer od knjiga djeca rastu

…

Još od 1967. Međunarodni se dan dječje knjige obilježava 2. travnja, u spomen na rođendan jednog od najvećih pisaca dječje književnosti Hansa Christiana Andersena, a kako bi se u javnosti podigla svijest o postojanju dječje književnosti i važnosti čitanja djeci. Knjiga nije hrana, ali je poslastica, zapisao je jedan drugi zaigrani književni um, a kojim se knjigama s djecom zasladiti, preporučila nam je Verena Tibljaš, dugogodišnja voditeljica dječjeg odjela riječke gradske knjižnice.

Marija Braut – očima svojeg fotoaparata

Još jedan ukras Malih zvona, naslov iz serije slikovnica o hrvatskim vizualnim umjetnicima, Marija u gradovima, čiji tekst i koncept potpisuje Sanja Lovrenčić. Priča donosi prikaz života fotografkinje Marije Braut ispričan iz perspektive njezina nerazdvojnog pratioca – analognog fotoaparata. Lirski intonirano, zaranjamo u intimni, stvaralački i stvarni svijet umjetnice, upoznajući izbliza njezine osjećaje, interese i putove kojima je prolazila i nalazila inspiracije za svoje škljocaje. Tako se skladno izmjenjuju njezine misli, namjere, dojmovi, detalji, detalji, detalji toliko važni oku osobe koja svijet bilježi hvatanjem njegovih trenutaka. Trenuci u kojima kamera promatra Mariju uzvraćajući joj pažnju koju je ona posvetila njoj posebno su dragocjeni. Ilustracije mladog Dominika Vukovića (koji završava Akademiju u klasi Svjetlana Junakovića) ozbiljan su pothvat za koji zavređuje još poneku nagradu (dosad je za znanstvenu slikovnicu Svjetlana i sni o letu već nagrađen Vitezom, a još su dvije uvrštene u izbor najljepše oblikovanih hrvatskih knjiga, no ova je ljepša od svih navedenih). Slikovnica je namijenjena djeci starije školske dobi, a svidjet će se i odraslima s istančanim okom za lijepo i kvalitetno.

Izd. Mala Zvona, Zagreb, 2021.

Izd. Ibis grafika, Zagreb, 2021.

Izd. Školska knjiga, Zagreb, 2020.

Izd. Sandorf, Zagreb, 2018.
S danskoga prev. Dora Maček

Kao patchwork mnogih pročitanih knjiga

Sjajan pustolovni roman za djecu Stefana Boomena Nahoče iz Wammerswalda koji se čita u dahu, a dopast će se i onima kojima nije namijenjen. Sjajan stil, dobar smisao za humor, očite referencije na motive brojnih klasika dječje književnosti, tako da na kraju roman djeluje kao patchwork mnogih pročitanih knjiga, ali dobro spleten, koji se lako čita, ne ispušta iz ruku jer je pustolovina napeto sročena. Iako ima predvidljive rasplete (možda se djeci zbog nedostatka čitateljskog iskustva i neće dogoditi taj efekt), raduje čitatelja jer je knjiga vesela, na momente fino šašava, a sve garnirano odličnim ilustracijama. Zrak koji udiše autorski dvojac (pisac i ilustrator Tom Schoonooghe) nizozemski je, te se dašak te slobode osjeća i među recima. Kompletna atmosfera knjige tijekom čitanja priziva sjajnog Fredricka Backmana i njegovu Britt-Marie koja je bila ovdje. Atmosfera složnog sela u koje pridošlica, u obama slučajevima glavni lik, unosi pozitivnu promjenu i podiže selo na noge za zajedničku dobrobit prisutna je i tu i tamo, ali s obzirom da je nekima od nas Britt-Marie posebno draga, opraštamo Boonenu toliki oslonac na poznato – neka i djeca imaju jednu malu Briticu, u svakom slučaju bolje od raznih dnevnika čiji stilovi i sadržaji ne pomažu čitatelju da mrdne iz vlastita dvorišta. Ovdje će sjesti na kovčeg i s prvom poplavom otploviti u pravu pustolovinu!

Sjajan spoj igre i ludosti

Uvijek je isti osjećaj čitati priče Tamare Bakran, a istovremeno uvijek drukčije i novo. Zavodljivo nas uvuče u naizgled realistični diskurs, a onda ni iz čega iskoči detalj ludosti koji preusmjeri radnju i potvrdi da u njezinoj glavi caruje igra, a u njenim pričama nema predvidljivog, očekivanog, dosadnog, istog. Uvijek na granici između zbilje i mašte, Tamara Bakran igra se natopljenim spužvama (cijedi ih na žedne biljke!), narančastim tigrovima (koji postaju kućni ljubimci), prekrasnim jedrenjacima (koji pristaju usred grada, u slijepim ulicama, tik uz nasip, a pored bučne autoceste!). I Marko Polo iskrcava se usred grada i sa sobom donosi miris Kine, daljine, začina i dalekih putovanja. Tamarine priče oživljavaju u punoj veličini uz prave ilustratore. Ovaj put to je Vendi Vernić i ovoj priči, Jedrenjaku na kraju ulice, boljeg slikopisa nije moglo biti. Sjajan spoj igre i ludosti u dvjema glavama – Tamarinoj i Vendinoj.

„Ako je Zenobija mogla,
možeš i ti!“

Umjetnički strip, ozbiljna tema, jednostavno ispripovijedano, sjajno ilustrirano. Teme su stripa Zenobija crtača Larsa Hornemana i dječjeg pisca Mortena Dürra sirijski migranti, prenatrpani čamci, borba za život i jedna nit vodilja, uzor ženama – sirijska kraljica, ratnica, ljepotica Zenobija – borila se, vladala, jahala poput muškarca. „Ako je Zenobija mogla, možeš i ti!“ – riječi su kojima su mame hrabrile djevojčice da opstanu u svijetu muškaraca i ratova. Djevojčica Amina ima djetinjstvo tako drukčije od djetinjstva koje djevojčice zaslužuju, a motiv mora i njezina nestajanja u njemu motiv je bijega od nesreća, ratova, progona, vojnika… Priča nalik Hosseinijevoj Molitvi moru, svaka tužna na svoj način, a obje jednako važne.

Priča za stvaranje međugeneracijskih mostova

Topla priča o starenju i umiranju, o baki koja počinje zaboravljati, o baki koju počinjemo gubiti kao što ona gubi nas, još za života. O tome kako se nositi s takvim promjenama, kako prihvatiti život sa svim njegovim fazama, kako u sjećanjima pospremiti tugu i sreću istovremeno. „Moja je baka sve znala i mogla. Dok jednoga dana više nije.“ Jednostavno i s mjerom ispričana teška tema, s potrebnom nijansom optimizma i prihvaćanja. Moja baka ne zna tko sam priča je koja razvija empatiju kod djece i senzibilitet prema starijim osobama i starenju uopće. „Volim se smijati s bakom, čak i kada ne zna tko sam. Ja ću uvijek pamtiti tko je ona.“ Uz ovu priču Ive Bezinović Haydon i Hane Tintor, ako vam se svidjela, preporučujemo nešto stariju slikovnicu vrlo slične poruke i senzibiliteta Zašto se baka ljuti? slovenskih autorica Lele B. Njatin i Alenke Sotler.