Ezopove basne kao kabaret

Ezop i njegove basne zasigurno bilježe tragove u sjećanju gotovo svakog pojedinca, barem kada je riječ o prvim susretima s književnošću od najranijih dana. Sažeta forma, životinjski likovi i poučni obrat uspješan su spoj primjeren djeci, a odrasli ih se rado prisjećaju zajedno s njima, vraćajući se tako u vlastito djetinjstvo. Prema tome, basne se mogu često naći na repertoarima kazališta, napose onih dječjih i lutkarskih, i dobar su predložak na kojem kazališni umjetnici mogu raditi. Stoga je zanimljiva predstava Ezopov kolaž Zagrebačkoga kazališta lutaka, koja u sebi komponira više autorovih basni; Cvrčak i mrav, Kornjača i zec, Miš i lav, Vuk i pas, Vuk i janje, Lisica i grožđe te Gavran i lisica. Basne se izvode naizmjence, a neke se i nadovezuju jedna na drugu ako dijele iste likove, kao što je slučaj s basnama u kojima se pojavljuju lisica i vuk.

Raznovrsnost tipova lutaka uklapa se u isprepletenost kolaža Ezopovih basni / Snimila Ines Novković

Predstavu otvara Cvrčak (Borna Galinović) koji se gotovo neprimjetno pojavljuje na sceni svirajući ukulele, dok se izvan dvorane čuje lupanje Mrava (Adam Skendžić) na vratima koji pokušava ući. Uz njih dvoje, u predstavi igraju još Marta Bolfan-Ugljen, Dinka Vuković, Ana Herceg (koja je i koreografkinja) i Ivan Bošnjak. Oni se na pozornici pojavljuju u crnoj odjeći, s crnim šeširima na glavi. Cvrčak i Mrav središnji su likovi i njihova priča glavni je okvir na kojem se temelji predstava – skorašnji dolazak zime, koji se dočarava zvukom snažnoga hladnog vjetra nekoliko puta tijekom predstave, Cvrčku je posebno težak jer je samo svirao i pjevao te nije pripremao zalihe ni nastambu za zimu poput Mrava. Zanimljiv je trenutak kada se Cvrčak usprotivi tvrdnji Mrava da glazba nije rad i da je baviti se umjetnošću manje vrijedno od njegova marljiva pripremanja za zimu. Tu malu intervenciju možemo shvatiti kao odbijanje pukog reproduciranja sadržaja basne i djelomice promijeniti razumijevanje pouke koju ona uobičajeno nosi: „radi danas da imaš sutra“. Umjetnost će poslije u predstavi doslovno spasiti život jariću kada plesom uspije pobjeći od vuka koji ga je htio pojesti.

Cvrčak predloži Mravu da tijekom zime u njegovoj nastambi prikazuju kabaretske predstave kako bi što brže dočekali proljeće. U najavi autorice teksta Tonković Dolenčić stoji da im je kabaretska forma omogućila primjenu raznih animacijskih tehnika koje se mijenjaju iz točke u točku, a da svaka lutkarska tehnika zrcali pouku basne i karakter lika. Što se tiče odrednice kabareta, ona djelomice funkcionira jer se pojedine basne ne pripovijedaju zasebno i radnje im se isprepleću, ali taj aspekt ostaje pomalo nedorečen. Izvedba je obogaćena koreografijama (koje se na trenutke doimaju neujednačeno, nespretno i monotono), glazbom (skladao Nenad Brkić) i songovima. U predstavi su najdojmljiviji kostimi i lutke koje je oblikovao Milan Trenc uz pomoć Ane Sekulić. Cvrčkovo upadljivo šareno odijelo na pruge divno upotpunjava lik veselog umjetnika kojeg odlično igra Galinović, istovremeno dajući dojam razigranosti i koncentracije. Kostim Mrava također obogaćuje lik marljivog radnika tregerima i građevinskom kacigom s ticalima. Jako mi se sviđa i dodatni par ruku na kostimima koje prate pokrete stvarnih ruku glumaca.

Lutke se razlikuju veličinom pa tako velike lutke funkcioniraju više kao golemi kostimi koji potenciraju karakteristike određene životinje, primjerice kod kornjače sporost ili kod lava samouvjerenost. Izgledom su simpatične, no problem se javlja kada glumac unutar njih mora govoriti, zbog čega glas zvuči prigušeno i teže se mogu čuti replike, zbog čega djeca gube interes gledati prizor koji slabo čuju i vrpoljenjem stvaraju košmar u publici. Dizajn manjih lutki kreativniji je utoliko što izgled svake životinje podsjeća na neki od svakodnevnih predmeta, kao što je primjerice pas-metla, jarić-stolić, lisica-harmonika i gavran-kišobran. Raznovrsnost tipova lutaka uklapa se u isprepletenost kolaža Ezopovih basni.

Sve u svemu, ideja komponiranja više basni u jednu predstavu odlična je s obzirom da su tekstualno basne same po sebi već maksimalno sažete. Izvedbi ipak nedostaje energije i dinamike da u potpunosti zaokupi pozornost. Zato vjerujem da u predstavi ima prostora za napredak.