Za dobru priču potreban je običan čovjek u neobičnim situacijama

Otok Vis potkraj listopada iz ljetne vreve naglo potone u razdoblje jesenske i zimske tišine, koju nakratko prekine tek ustreptalost božićnih blagdana. Da siječanj, veljača i ožujak ne bi bili mjeseci sumorne otočke zime, pobrinuli su se ove godine Povjerenstvo za kulturu i Turistička zajednica Grada Visa te Ogranak MH u Visu. Udruženim snagama osmislili su ambiciozan kulturni program, nazvavši ga Viškom kulturnom zimom, na kojoj su ugostili ugledne goste.

Renato Baretić na Viškoj kulturnoj zimi

U siječnju je u posjet došao Jurica Pavičić, pisac i novinar, koji je predstavio svoju knjigu Mater dolorosa i drugo izdanje svoje slikovnice za djecu Tri kuće, tri prijatelja, dok je u veljači fotograf, bloger i putopisac Jurica Galić Juka održao zanimljivo predavanje o svojim putovanjima.

Desetog ožujka u prepunoj Gradskoj knjižnici i čitaonici s Višanima se družio poznati književnik i novinar Renato Baretić. Bio je to susret za pamćenje, u opuštenu i prisnu ozračju. Mnoštvo mladih, posebno srednjoškolaca, te uz njih stariji željni živa susreta s književnošću, s pažnjom su pratili riječi etabliranoga književnika, suvremenog klasika hrvatske književnosti. Razgovor s njim znalački je vodila profesorica Katja Tresić-Pavičić, koju s Renatom Baretićem veže dugogodišnja suradnja, rad u splitskim novinskim redakcijama. Razgovaralo se o Osmom povjereniku, Baretićevoj knjizi objavljenoj prije točno dvadeset godina, po kojoj je 2018. snimljen istoimeni film. Dijelove iz romana čitala je profesorica i glumica viškoga amaterskog Kazališta Ranka Marinkovića Antonija Baržić, a Baretić je prisno, i s radošću što se nalazi na Visu, sličnom Trećiću, njegovoj izmaštanoj utopiji, govorio o svom radu i načinu stvaranja. Učenike srednje škole, koji Baretićev roman čitaju kao obveznu lektiru, zanimalo je kako je knjiga nastala, na koliko je jezika prevedena, kako je bilo moguće prevesti trećićonski, čakavski govor koji je Baretić izmislio, te je li zadovoljan filmom koji je nastao prema njegovoj knjizi. Baretić je govorio o svojem novinarskom radu i o pisanju scenarija za poznate domaće televizijske serije i filmove. Predstavio je ukratko i najnoviju knjigu, Zadnja ruka, govorio o poeziji s kojom je započeo literarni put, o prijateljstvu s Arsenom Dedićem i pjesmama koje su jedan drugom pisali. Njegova tri soneta bit će objavljena u novom 91. broju Hrvatske zore, glasila Ogranka MH u Visu. Obećao je na kraju da će još jednom doći na Vis na jesen te organizirati jednu od svojih poznatih radionica kreativnog pisanja za buduće viške pisce. Govorio je na kraju o fasciniranosti jezikom i jezicima, narječjima i govorima te da je u svim njegovima romanima zastupljena igra riječima. Takva su i pitanja koja sastavlja za kviz Tko želi biti milijunaš? i pojedine pub-kvizove.

„Za dobru priču potreban je običan čovjek u neobičnim situacijama“, objasnio je parafrazirajući Hitchcocka, te napomenuo da njega nadahnjuju obični ljudi i otoci, među kojima su mu najdraži Kornati, Susak i Vis. Potkraj druženja, u društvu pjesnikinje i novinarke Sanje Sviličić, s tugom se prisjetio prerano preminula novinara Zorana Franičevića, s kojim se družio u Visu, Komiži i Splitu. Sanja Sviličić tom je prilikom pročitala nekrolog koji je Baretić napisao u povodu Franičevićeve smrti.