Trebamo Zakon o hrvatskom jeziku

Prošle godine, 23. listopada, ovdje smo obilježili važni događaj u povijesti saborovanja, 175 godina otkad je narodni zastupnik, plemeniti Ivan Kukuljević Sakcinski, pozvao na donošenje saborske odluke o hrvatskome jeziku kao službenom u svim ustanovama i tijelima, što su naši časni predšasnici i usvojili da bi potom 5. lipnja 1848. prigodom povijesnog saborovanja i ustoličenja bana Josipa Jelačića u sabornicu donijeli stijeg ujedinjenih hrvatskih zemalja, s grbom Trojedne Kraljevine koji krasi krov crkve svetog Marka (događaj koji ćemo, nadam se, dostojno obilježiti).

„Dužni smo očuvati naš jezik, našu najvredniju baštinu koja je duboko upisana u naš DNK, a koja jest najvažnija sastavnica našeg identiteta” / Izvor YOU TUBE

Poštovane gospođe i gospodo zastupnici!

Danas nam se valja podsjetiti na hrabrost jezikoslovaca Matice hrvatske koji su u osvit Hrvatskog proljeća, na današnji dan 1967, donijeli i objavili Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, usprkos unitarizmu jugoslavenskih komunističkih vlasti i njihovoj namjeri da na osnovi Novosadskog dogovora zatru hrvatski jezik uvođenjem srpskohrvatskog.

U nekoliko sam navrata prethodnih godina o tome govorio, kako u prošlom sazivu tako i u ovome našem, a sve kako bih istaknuo ulogu Sabora u borbi za hrvatski jezik. Pada mi na pamet Katon Stariji sa svojim Ceterum censeo…

Jasno je da nam je slijediti naše prethodnike – narodne zastupnike, u nastojanju daljnjeg čuvanja, njegovanja i razvijanja našega materinskog jezika. I stoga ovdje pozivam da u ovome najvišemu domu donesemo Zakon o hrvatskom jeziku s kojim ćemo stvoriti pravni okvir i mjere za provedbu očuvanja hrvatskog jezika u 21. stoljeću, čime ćemo osigurati njegovu budućnost.  Zakonom bismo ustanovili Vijeće za hrvatski jezik koje će, sastavljeno od jezikoslovaca, predstavnika mjerodavnih ustanova, promišljati, raspravljati i predlagati mjere za očuvanje i razvoj našeg jezika. Podsjećam da su SDP-ove vlade dvaput ukidale Vijeće za normu hrvatskog jezika, prvi put 2000, a drugi put 2012.

Ugledni jezikoslovci okupljeni u Matici hrvatskoj, koja nas već 181 godinu uči hrvatskom jeziku, sačinili su nacrt Zakona o hrvatskom jeziku, koji je 7. studenoga prošle godine podupro Odbor za normu hrvatskog jezika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Na nama je, uvažene kolegice i kolege, donijeti toliko potreban Zakon.

Naš se jezik nedvojbeno mijenja, razvija i osuvremenjuje i baš zato tomu valja pristupiti oprezno i sustavno, a ne stihijski. Moramo biti svjesni da su naša djeca i mladi izloženiji nekoj mješavini engleskog i hrvatskog nego standardnome jeziku. Naši mladi naraštaji danas čitaju i razumijevaju Marulićevu Juditu „u versih harvatskih složenu“ jedino prilagođenu na suvremeni hrvatski jezik. Nikako ne treba zapostaviti ni problem ubrzanog gubljenja naših lokalnih govora koje mladi gotovo više ne razumiju. Ne valja olako kazati da je hrvatski među 24 priznata jezika u EU i na tome stati. Osiromašenjem, gubljenjem jezika, odnosno relativiziranjem njegova značenja, ugrožavamo nacionalnu opstojnost.

Oni koji se ne mogu složiti s postojanjem samostalne hrvatske države znaju da je sada ne mogu ukinuti, ali se zato trude učiniti je što manje hrvatskom. Oni danas tvrde da na Balkanu postoji jedan jezik, uvode tzv. BHS, koji, kažu oni, možemo nazvati svojim imenom ako nam se prohtije. To je samo jedan korak do ponovnog uvođenja srpskohrvatskog. Hrvatski jezik napadaju i iz Srbije prisvajajući našu pisanu baštinu.

Trebamo Zakon o hrvatskom jeziku. Dužni smo očuvati naš jezik, našu najvredniju baštinu koja je duboko upisana u naš DNK, a koja jest najvažnija sastavnica našeg identiteta. „Višnja slast i milina svojim prirođenim materinskim jezikom govoriti, moći i smjeti“, zborio je prije 180 godina Ivan Kukuljević Sakcinski.

Njemu i tadašnjim sabornicima u čast i spomen, i svima koji su živjeli za naš jezik i stvarali ga; od onog vrijednog opata koji je klesao glagoljska slova i pisao Zvonimirovo ime na Bašćanskoj ploči, preko pisaca Dobrinjske listine i Istarskog razvoda, Marka Marulića i njegovih suvremenika, Gundulića i Držića, Ljudevita Gaja, Janka Draškovića i bana Mažuranića i potom Šenoe, Marije Jurić Zagorke, Ivane Brlić Mažuranić i A. G. Matoša te mnogih drugih sve do dana današnjih – zaštitimo, njegujmo i sačuvajmo naš jezik. Hrvatski.