Senko Karuza i Vid Bešlić nagrađeni na 60. Goranovu proljeću

„Kada sam stigao do polovice ovog prikaza, doslovce u pola rečenice prekinuo me snažan potres. Bio je to onaj potres magnitude 6,2 koji je porušio Baniju. Sjedio sam ukočen za radnim stolom i čekao da zlokobno ljuljanje prestane. Prije nego se zgrada smirila, zacrnio se ekran kompjutora ispred mene.“ Napisao je to Krešimir Bagić u prvom postpotresnom broju Vijenca (br. 701, 14. siječnja 2021) u prikazu knjige Nestajanje Senka Karuze (Split, 1957), kojemu je pripala ovogodišnja nagrada Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu, dok je Petrinjac Vid Bešlić (Sisak, 2000) odabran za dobitnika nagrade Goran za mlade pjesnike, i to za rukopis koji tematizira Banovinu i potres. Tako je Karuzu i Bešlića na stranicama Vijenca povezao potres.

Zbirka Senka Karuze ovjenčana Nagradom Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu

Bagićev prikaz u ovoj je prigodi zanimljiv i zbog uvodnog odlomka: „Prije petnaestak godina na zadnjem sjedištu autobusa koji je pjesnike prevozio u Lukovdol na početak Goranova proljeća veselo je društvo raspravljalo o životu i poeziji, prisjećalo se storija s različitih pjesničkih i književnih druženja, pričalo viceve. Malo prije Lukovdola čak se i zapjevalo, štoviše ludički raspoloženi pjesnici u trenutku su u poznate melodije umetali nove stihove. Kada su u rimi završili Lacan i Derrida, to je izazvalo salve smijeha, pravi urnebes. Jedan od glavnih generatora takve atmosfere bio je Senko Karuza…“ 

Karuza je i na ovogodišnjem putu za Lukovdol imao razloga za dobro raspoloženje, a kako je taj put pao na utorak 21. ožujka kad smo zaključili ovaj broj Vijenca, o putešestvijama goranovaca i jubilarnom 60. Goranovom proljeću detaljno će izvijestiti naša reporterka u sljedećem broju.

U ovom pak broju predstavljamo laureate obrazloženjima žirija i razgovorima koje su s njima vodili Monika Herceg i Davor Šalat, dok Božidar Petrač donosi intrigantan esej o političkom djelovanju Ivana Gorana Kovačića izložen na simpoziju u Matici hrvatskoj 14. ožujka.

Na natječaj za Nagradu Ivan Goran Kovačić pristiglo je 95 naslova, od kojih je 93 odgovaralo propozicijama. U finalu su za nagradu konkurirale knjige: Ponornice Krešimira Bagića (Meandarmedia, 2021), Vježbe hrabrosti Gorana Bogunovića (Durieux, 2021), Skica za junakinju Sanje Lovrenčić (Mala zvona, 2021) i Proces gorenja Darka Šeparovića (Durieux, 2022).

U obrazloženju struč­nog povjerenstva, koje su činili Dorta Jagić, Miroslav Mićanović i Branislav  Oblučar stoji: „Knjiga Nestajanje Karuzin je pjesnički prvijenac, kojim je otvorio svoju poetsku dionicu. U ovoj je zbirci na površinu izbio pjesnički impuls koji se nije očitovao samo u nastupima, nego i u knjigama Karuzine kratke proze. (…)… može se reći da je Nestajanje ujedno i ispovijest, i svođenje računa, i puštanje mašti na volju; knjiga koja ne pravi razliku između velikih tema i malih stvari. Radi o poeziji stečenoga iskustva, ali stvar je u tome da upravo to iskustvo dolazi pod znak pitanja – da poezija počinje tamo gdje se iskustvo provjerava, prihvaća ili odbacuje. Tamo gdje se miješaju očaj i smijeh Karuza ispisuje svoje najbolje stihove, pjesme koje se pamte.“

Autorica ovogodišnjeg vizuala je Ana Kovačić,
a dizajn potpisuju Damir Prizmić i Tina Ivezić

Na ovogodišnji natječaj za nagradu Goran za mlade pjesnike pristiglo je 38 rukopisa. Povjerenstvo u sastavu Marija Dejanović, Dinko Kreho i Branko Maleš žirirao je i jednoglasno kao najbolji odabrao rukopis Vida Bešlića, naslovljen Ektoplazma. Kako ovaj rukopis tematizira Banovinu i potres, može se reći da je taj tragičan trenutak na stranicama Vijenca spojio dvojicu Goranovaca, Karuzu i Bešlića.

Žiri je također odlučio pohvaliti rukopise Kuća na otoku Silbe Ljutak, Kosa nam ne smije biti mokra Nikole Serdara i Iz mraka se bježi ravno u kaktus Mateje Tutis.

Marija Dejanović za Bešlićevu Ektoplazmu u obrazloženju kaže da je „zaokružen i pomno osmišljen konceptualni rukopis pjesama u prozi pisan snažnim, originalnim autorskim glasom. (…) Tematski, ovaj bi se rukopis mogao svrstati u zavičajnu i egzistencijalističku poeziju. Ektoplazma je knjiga o Baniji, o potresu kao prijelomnoj točki, trenutku nakon kojeg se ratom obilježena prošlost ove regije, iskazana kroz usmene legende i uspomene na preminule ljude, prikazuje simultano s autofikcionalnim zapisima u prvom licu koji dočaravaju besperspektivnu sadašnjost lirskog subjekta i ljudi koji ga okružuju, tvoreći tako dojam da su prošlost, sadašnjost i budućnost u ovom rukopisu jedna točka na karti Banije – točka pucanja kataklizmičkih razmjera. “

Najvažnija pjesnička manifestacija u Hrvatskoj, Goranovo proljeće, ove godine od 20. do 23. ožujka po 60. put održana je u Zagrebu, Rijeci i Lukovdolu, rodnom mjestu pjesnika Ivana Gorana Kovačića. Nagrada Ivan Goran Kovačić dodjeljuje se za najbolju izvornu pjesničku knjigu tiskanu u dvogodišnjem razdoblju, čije su prvo izdanje objavili nakladnici registrirani u Republici Hrvatskoj i koja nije posredovana prijevodom. Dodjeljuje se od 2019, u okviru manifestacije Goranovo proljeće, naizmjenično s nagradom Goranov vijenac za izniman doprinos hrvatskom pjesništvu. Sastoji se od novčanog dijela, plakete i skulpture, rada akademskog kipara Igora Rufa.