Berlinsko filmsko slavlje

Stanovnicima glavnog njemačkog grada i njegovim gostima poznato je da je međunarodni filmski festival Berlinale najučinkovitije sredstvo za zagrijavanje hladnih berlinskih dana u veljači. Berlinale su premijere s crvenim tepihom, fotografiranje mobitelom filmskih zvijezda iz uglavnom solidne udaljenosti i sve manje stajanje u redovima za karte, a sve više igranje „najbržeg prsta“, čim ulaznice stignu u online prodaju. U odnosu na ostale svjetske festivale sedme umjetnosti, Berlinale odlikuje dvosmjernost i komunikacija između onih koji prikazuju i onih koji gledaju. Publika je jedan od glavnih glumaca festivala, što je na ovogodišnjem posebno naglašeno na promidžbenim materijalima. Uz medvjeda kao odavno prepoznatljiv simbol, ove se godine na prospektima i plakatima našao i crtež kinodvorane s prikazom gledatelja.

Ovogodišnje 73. festivalsko izdanje grijalo je atmosferu u gradu od 16. do 26. veljače. Diljem Berlina četiristotinjak filmova prikazivalo se u raznim terminima od ranoga jutra do kasnih noćnih sati, a Zlatnoga medvjeda, glavnu nagradu festivala, na iznenađenje dobra dijela njemačke filmske kritike, dobio je dokumentarni film Na Adamantu. Priča o skupini dementnih pacijenata i osoblju koje se skrbi o njima propitkuje ustaljeni odgovor na pitanje tko je tu lud i smanjuje razlike između pacijenata i onih koji bi to tek mogli postati. Od brojnih ostalih nagrada spomenimo počasnog Zlatnog medvjeda, nagradu za životno djelo, koju je dobio neumorni Steven Spielberg.

U središnjem natjecateljskom dijelu festivala nije bilo hrvatskih filmova, no u bogatom festivalskom programu ipak su se našla tri filma snimljena u hrvatskoj koprodukciji: animirani film Eeva, nastao kao rezultat domaćih i estonskih snaga, dokumentarac Između revolucija, koji je okupio rumunjske, hrvatske, katarske i iranske filmaše, i konačno horor s elementima znanstvene fantastike Bazen beskraja, zanimljiv i po tome što je djelomično sniman u Šibeniku i okolici. Valja spomenuti i domaće glumce Niku Petrović i Leona Lučeva, koji su glumili u filmovima stranih produkcija (film Disco Boy u kojem je glumio Lučev bio je u natjecateljskom programu).

Za razliku od romantične komedije Faraway, koja je početkom ožujka osvanula na Netflixu i u kojoj Hrvatska „glumi“ Hrvatsku, a Goran Bogdan lokalca Josipa, što je u domaćim medijima odjeknulo uglavnom zbog gologa glumca u nekoliko kadrova, šibenske plaže u Bazenu beskraja imaginarna su zemlja Li Tolqa, očito nadahnuta nekim dalekoistočnim odredištem. Kako to već biva u hororima, destinacija iz snova uskoro se pretvori u destinaciju iz noćne more, no sudeći po pretraživanjima na internetu, gledatelje je ipak zanimalo gdje se uistinu nalaze ležaljke, plaže i hotel iz filma Bazen beskraja.

Publika je jedan od glavnih glumaca festivala, što je na ovogodišnjem posebno naglašeno na plakatima

Hrvatska se sve češće pojavljuje na filmskim platnima, što nije rezultat pukog slučaja ili standardne turističke promidžbe već projekta pomno osmišljena kako bi našu zemlju prikazao ne samo kao fotogeničnu nego i kao praktičnu za filmske klape. Prije desetak godina u sklopu Hrvatskog audiovizualnog centra oformljen je program Filming in Croatia, čiji je cilj privlačenje stranih snimanja na domaćem terenu. Nakon starijih filmova snimljenih u Hrvatskoj na kartu filmskih destinacija u velikom nas je stilu vratila serija Igra prijestolja Luca Bessona, a koliko je filmska pozadina moćno sredstvo privlačenja, svjedoče brojne turističke ture po lokacijama na kojima su snimane scene iz Igre prijestolja. No uz spomenuti Bessonov hit u projektu Filming in Croatia sudjelovalo je i drugih stotinjak stranih filmova, npr. drugi nastavak filma Mamma mia iz 2018. u kojem se u ulozi imaginarnoga grčkog otoka Kalokairi pojavljuje naš Vis. Pogrešno bi bilo smatrati da za svoje kadrove strani filmski timovi traže samo sunce i more. Prema službenim podacima najviše je dana snimanja prošle godine ostvareno u Zagrebu. U britanskoj kriminalističkoj seriji Dosje Ipcress premijerno prikazanoj 2022. Zagreb je poslužio za snimanje scena koje se događaju za vrijeme Hladnog rata u Berlinu, a tijekom prethodnih nekoliko mjeseci promet središtem Zagreba bio je preusmjeravan zbog snimanja holivudskog filma Canary Black.

Berlinale ne čine samo projekcije filmova i druženja nakon njih. Već potkraj sedamdesetih nametnula se potreba za formalnijom razmjenom ponude i potražnje filmske industrije, zbog čega je osnovan Europski filmski sajam ili European Film Market. Nakon dvije godine stanke zbog pandemije ove je godine sajam ponovno održan, kao mjesto susreta, razmjene informacija i sklopljenih prijateljstava i poslovnih suradnji, pa očekujemo da će se hrvatski krajolici i dalje viđati u nekim novim filmovima.