Vrijedan izvedbeni i kulturološki pothvat

Golemu opusu akademika Anđelka Klobučara, koji se u višestruku glazbeništvu toga plodnoga autora proteže u mnogim smjerovima – od crkvene do filmske i od orguljske do komorne glazbe – nije lako označiti granice. Možda nikad do kraja nećemo uspjeti okupiti i popisati sve sastavnice toga skladateljstva. Pa ipak, novim dvostrukim diskografskim izdanjem s više od dva sata snimljene glazbe Gudački kvartet Sebastian učinio je velik korak u osvještavanju činjenice koje sve vrijednosti u tome opusu baštinimo.

Izd. Cantus, Zagreb, 2022.

Gudački kvarteti Anđelka Klobučara redovito su dio kvartetskoga repertoara. A opet, da gudački kvarteti, zajedno s drugim djelima pisanim za isti sastav, zauzimaju stožernu poziciju u opusu toga autora, moguće je spoznati tek kad ih se stavi na kup i sagleda u cjelovitosti. Reprezentativnim dvostrukim CD-izdanjem u nakladi Cantusa i s potporom Ministarstva kulture i medija, nagrađeni smo za takvu mogućnost.

Među programskim smjernicama Gudački kvartet Sebastian ističe poticanje i izvođenje hrvatske glazbe. Tijekom već više od trideset godina Kvartet je često izvodio i Klobučarova ostvarenja. „Bio je skladatelj koji je umjetnicima davao punu slobodu interpretacije“, bilježi Gordana Krpan u knjižici CD-a, „no nije se ustručavao komentirati vlastita djela, obrazložiti neku glazbenu situaciju i dati smjer mogućoj interpretaciji“. U takvoj bliskosti Kvartet Sebastian ostvario je suradnju s autorom prožetu autohtonim iskustvima koja su sada utkana u diskografsko izdanje.

„Odsvirati i snimiti sve gudačke kvartete nekog skladatelja znači duboko zaroniti u njegov izraz i stil i postati mu glazbeno blizak“, misao je iznesena u popratnom eseju, koju je Kvartet u sastavu Anđelko Krpan, prva violina, Teodora Sucala Matei, druga violina, Nebojša Floreani, viola, te Zlatko Rucner, violončelo – istaknuo kao kredo. I doista, zaronili jesu! Posrijedi je jako dobro odrađen posao, ali i vrijedan kulturološki pothvat, što izdanju daje posebnu važnost.

Album je snimljen u dvorani franjevačkog samostana u Sigetu u Zagrebu, u dvama navratima, rujna 2020. (CD 1) i veljače 2021. (CD 2), pa je, prema tome, na stanovit način odraz pandemijskih vremena, kada je bilo možda manje prigoda za nastupanje, a više za pripremanje projekata takve ekstenzivnosti i intenziteta. Barem neka korist od tih ružnih prošlih vremena...

Skladatelj je Kvartetu Sebastian posvetio Peti kvartet te djela Krist na križu (trostavačnu skladbu nadahnutu trima postajama križnoga puta iz 2009) i U početku bijaše Riječ (iz 2010), dok je Collage (iz 1998) na inicijativu Kvarteta godine 2004. Klobučar preradio za gudački kvartet.

Uz svih šest kvarteta (iz 1970, 1974, potom 1990, 1991, 2000. i 2002. godine) te već spomenuta djela, na albumu su snimljene i skladbe Brojke nisu važne iz 2010. (za koju Gordana Krpan piše da se može smatrati skladateljevim sedmim kvartetom), zatim Uskrsnu Isus doista, peterostavačna partita prema napjevu iz zbirke Cithara octochorda iz 1997. te Tri ugođaja za gudače iz 1967/1973, koju Kvartet uz skladateljevu privolu izvodi u verziji za gudački kvartet.

Djela su donesena bogatom tonskom paletom koju je postavio Krešimir Petar Pustički, što svirku Kvarteta čini živom, tonski vibrantnom i fizički prisutnom, gotovo kao da želi ući u dnevni boravak slušatelja, a Klobučarovoj glazbi dobro pristaje.

Ako govorimo o osobnim favoritima, onda su oni, među ostalim, u množini glazbenih karaktera u Prvome kvartetu te posebno u liričnosti završnog Andantina, u groteskoj zaigranosti stavka Vivace iz Drugoga kvarteta te u silovitosti Maestosa i izražajnosti Larghetta u Trećemu kvartetu. Nalaze se i u virtuozitetu stavka Allegro risoluto te meditativnosti stavka Andante iz Četvrtog kvarteta, kao i u kontrastu između oporosti i eteričnosti Maestosa u Petom kvartetu. Prepoznaju se u čistoj jednostavnosti Uskrsnu Isus doista, krajnjoj intimnosti Krista na križu te, naposljetku, u prirodnom šarmu Triju ugođaja programnih naslova Nedjeljna šetnja, U parku i Igra, izvorno skladanih za školski orkestar, koji zaključuju izdanje.

Na papiru Klobučarova glazba ne govori mnogo, dapače izgleda plošno. U zvuku, posrijedi su djela višestrukih lica i krajnjeg ekspresiviteta. Akademik Nikša Gligo u jednoj je prigodi zapisao kako glazba Anđelka Klobučara struji izravno do srca slušatelja. I da je razlog tomu povjerenje koje Klobučar, koji je i sam bio interpret, polaže u izvođače.

Sve je na ovom albumu učinjeno da se baš to dogodi.