Svjetionik u hrvatskoj povijesti

U Društvu hrvatskih književnika (DHK) u utorak 28. veljače obilježena je 34. obljetnica povijesne tribine na kojoj je prekinuta mučna i dugačka hrvatska šutnja i najavljen početak demokratskih promjena, a Beogradu prvi puta, ne kao citat iz Matoša, nego kao politička poruka izrečena ona Regnum regni non praescribit leges.

Hrvoje Hitrec, Neven Jurica, Vladimir Šeks i Stjepan Šešelj prisjećaju se
povijesne tribine

Tog povijesnog utorka 1989. bio je prolom oblaka nad Zagrebom i pravi povodanj, koji nisu spriječili petstotinjak hrabrih sudionika i posjetitelja da dođu u tadašnje Društvo književnika Hrvatske, prisjetili su se Hrvoje Hitrec, Neven Jurica, Vladimir Šeks i Stjepan Šešelj, koji su tada na tribini govorili uz Franju Tuđmana, Dubravka Horvatića, Dragu Stipca, Antu Korljana, Dalibora Brozovića i Ivana Gabelicu. Na tribini je tada prvi put hrvatskoj javnosti predstavljena inicijativa za osnivanje Hrvatske demokratske zajednice, a druga točka dnevnog reda bila je osnivanje neovisnoga hrvatskog kulturnog tjednika.

Prisjećajući se toga dana Hrvoje Hitrec istaknuo je da se Stari zavjet otvara Knjigom Postanka, a da je nova hrvatska povijest otvorena upravo na toj tribini, kojoj je prethodio znameniti Plenum hrvatskih književnika u teatru &TD na kojem je žestoko odbačena nakana srpskih unitarističkih krugova da se iz Ustava SFRJ izbaci hrvatski književni jezik s obrazloženjem da „Hrvatska mora popustiti Srbima jer da ima hipoteku“. Kao i na tribini i na tom je plenumu sudjelovao Tuđman i toliko je bio uzbuđen tom floskulom o „hipoteci Hrvata“, da je u jednom trenutku umjesto hipoteka rekao apoteka, prisjetio se Hitrec. Podsjetio je na snažne riječi pojedinih govornika na tribini, među njima i Vladimira Šeksa, za koje se, kako je rekao, moglo dobiti od tri do pet godina zatvora. Govoreći o protekle 34 godine ustvrdio je: „Nije ovo Hrvatska kakvu smo sanjali, ali jest Hrvatska na javi, ona postoji i dajmo joj šansu!“

Neven Jurica ustvrdio je da je Hrvatska postala punopravni dio Zapada, ali da je to plaćeno ideološkom cijenom, detuđmanizacijom i dekroatizacijom. Danas imamo nametljivi globalizam i političare otuđene od naroda, ustvrdio je.

Vladimir Šeks pročitao je izvatke iz tadašnjega govora Franje Tuđmana, a podsjetio je i na naglaske iz svojega govora koji glase: „Ovdje se ne radi, gospodo, o visokom stupnju društvene krize; ovdje se radi o terminalnom stadiju banditske i zločinačke Jugoslavije.“ Osvrnuo se i na pisanje tadašnjega prorežimskoga tiska, koji je oštro napadao cijeli događaj i njegove govornike. Beogradske Večernje novosti HDZ su nazvale „ustaškom organizacijom“, a za njega (Šeksa) pisale da mu je Savez komunista „oličenje svega zla svijeta“, „mafijaška Cosa nostra“ te da je Hitrec „gnusno izvrijeđao hrvatske rukovodioce“.

Stjepan Šešelj podsjetio je da je druga točka dnevnog reda tribine bila pokretanje glasila za državotvorna i kulturna pitanja. To je ostvarilo Hrvatsko slovo, koje je počelo izlaziti 28. travnja 1995, da bi u 28. godini izlaženja otišlo u povijest jer mu je uskraćena novčana pomoć. Predložio je da Hrvatski sabor i DHK 28. veljače obilježavaju kao nacionalno važan dan te da Matičin dvotjednik Vijenac počne izlaziti u tjednom kontinuitetu jer je to prijeko potrebno nakon ukidanja Hrvatskoga slova.

U ime organizatora tribine predsjednik DHK-a Zlatko Krilić ocijenio je da je tribina iz veljače 1989. svjetionik u našoj povijesti i nagovještaj samostalne države Hrvatske. Obilježavanju 34. obljetnice tribine trebala je prisustvovati i tadašnja predsjednica Društva književnika Hrvatske (DKH) Marija Peakić-Mikuljan – njezin je doprinos organiziranju tribine golem – ali se zbog bolesti ispričala.