S punim povjerenjem u glazbu Dore Pejačević

Prvi put u povijesti zagrebačkoga glazbenog života održan je od 1. do 5. ožujka festival posvećen samo jednoj skladateljskoj ličnosti. Na inicijativu šefa dirigenta Zagrebačke filharmonije (ZF) Dawida Runtza, uz zdušnu potporu v. d. ravnatelja te ugledne zagrebačke glazbene institucije Mirka Bocha i uz veliki uloženi trud producentice Zvjezdane Bardun Knežević, muzikologinje po obrazovanju, ostvarena je petodnevna manifestacija pod naslovom Festival Dora Pejačević. Povod, 100. obljetnica skladateljičine smrti, mnogostruko je otkrio opravdanost inicijative da upravo u Zagrebu budu okupljene raspoložive snage i ostvarena višednevna manifestacija koja će ne samo podsjetiti na mnogo toga već učinjenoga u pogledu afirmacije života i stvaralaštva skladateljice kojoj se djela sve češće nalaze na repertoarima inozemnih glazbenika, već da zagrebačku i hrvatsku javnost što je moguće opsežnije i svakako glasnije upozori na lik i glazbu žene koja ravnopravno pripada generaciji skladatelja s prijelaza 19. u 20. stoljeće.

Šef dirigent Dawid Runtz i Zagrebačka filharmonija na koncertu Dora & Liszt / Izvor Zagrebačka filharmonija

Brojne glazbene poslastice

Srećom je odaziv glazbenih i drugih institucija odgovorio važnosti i plemenitosti poticaja. Tako je Muzej grada Zagreba, u kojemu je festival svečano otvoren, postavio izložbu Dora – zapis na brezovoj kori autorice Marine Perica Krapljanov, u Preporodnoj dvorani HAZU nastupila je njemačka pijanistica Kyra Steckeweh s programom nazvanim Dora – klavirski portret, a na večernjem je svečanom koncertu ZF pod ravnanjem Marije Ramljak i uz sudjelovanje mezzosopranistice Dubravke Šeparović Mušović i Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić izvela djela Blagoja Berse, Gustava Mahlera i Claudea Debussyja uključivši pjesme za glas i orkestar Dore Pejačević Zwei Schmetterlinglieder, op. 52 u kontekst programa naslovljena Dora Pejačević u društvu velikana. Jutarnji program drugog dana festivala okupio je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu studente muzikologije Loru Breški, Magdu Galić, Doriana Posavca, Pavela Novaka, Lovru Bakulu, Lovru Ivića, Maju Piljek i Saru Vrdoljak i njihove kolegice i kolege pjevače i instrumentaliste Petru Cik, Mislava Lucića, Hanu Ilčić, Anu Labazan Brajša, Tina Reba, Ninu Luciju Perina, Stipu Prskala, Katarinu Vorel, Helenu Herman, Petru Šket, Nelu Katalenić Klinar, Luciju Bošković i Luciju Kašnar. Nazvavši koncert Komornim stazama Dore Pejačević studentice i studenti predstavili su izbor solo pjesama i klavirskih minijatura koje svjedoče skladateljske domete Dore Pejačević na području komorne glazbe. Uvečer je u Muzeju suvremene umjetnosti brojna okupljena publika upoznala dugometražni dokumentarni film Dora – bijeg u glazbu koji su ostvarili Kyra Steckeweh i Tim van Beveren.

Martina Filjak, Zrinka Cvitešić i Pascal Rophé / Snimio Tomislav Jagar / KDVL

Treći su dan također održana dva termina, jutarnji naslovljen Dora Pejačević jučer i danas u okviru kojega je u Knjižnici HAZU akademkinja Koraljka Kos razgovarala sa Silvijom Lučevnjak, ravnateljicom Zavičajnog muzeja Našice i Nikolom ml. barunom Adamovićem Čepinskim, sinom nećaka Dore Pejačević, sve uz glazbene ilustracije sa snimkama Nataše Veljković, koja je dosad jedina na dva CD-a snimila sva Dorina klavirska djela (njemačka diskografska tvrtka cpo objavila je prije desetak godina sedam nosača zvuka sa cjelokupnim opusom Dore Pejačević).Večernjim koncertom Crvenog ciklusa Zagrebačke filharmonije nazvanim Dora & Liszt ravnao je šef dirigent Dawid Runtz, a izvedena je Lisztova simfonijska pjesma Les Préludes i Koncert za klavir i orkestar u g-molu, op. 33, s mladom hrvatskom pijanisticom Mijom Pečnik u solističkoj ulozi i Simfonija u fis-molu, op. 41 Dore Pejačević.

Otvaranje festivala u Muzeju grada Zagreba / Snimio FILIP POPOVIĆ/ ZF

Četvrti je dan u jutarnjem terminu bio posvećen najmlađoj publici s predstavom Minimini ciklus – Da sam ja kontesa Dora u izvedbi Marte Bratković i Komornog orkestra Zagrebačke filharmonije a u režiji Petre Radin, dok se u večernjem terminu festivalu pridružio Simfonijski orkestar HRT-a sa svojim šefom dirigentom Pascalom Rophéom kako bi tim koncertom, u ciklusu Lisinski subotom, dao mjesta za izvedbe komornih i orkestralnih naslova Dore Pejačević. Program U spomen na Doru Pejačević, koji je sadržajno osmislila pijanistica Martina Filjak, u prvom su dijelu ostvarili Andrej Bielow, violina, Monika Leskovar Šelendić, violončelo, Martina Filjak, klavir, Martina Mikelić, mezzosopran i Zrinka Cvitešić, glumica, s izvedbama minijatura za violinu i klavir, popijevki za glas i klavir i Trija za violinu, violončelo i klavir u C-duru, op. 29, prekidanima čitanjem fragmenata iz pisama skladateljice, da bi u drugom dijelu Pascal Rophé ravnao orkestralnim partiturama Dore Pejačević i to Uvertirom za veliki orkestar u d-molu, op. 49 i popijevkama za glas i orkestar Verwandlung, op. 37b i Liebeslied, op. 39 koje je pjevala Martina Mikelić. Skladateljica Helena Skljarov bila je pozvana da sklada novo djelo za koncert posvećen Dori Pejačević i njezin je odgovor naslov Portret Dore P. koji je i praizveden. Kraj večeri pripao je ponovno Dori Pejačević, njezinoj Koncertantnoj fantaziji za klavir i orkestar u d-molu, op. 48. u kojemu je solistica bila Martina Filjak.

Za peti je dan festivala, 100. smrtni dan Dore Pejačević, predviđen koncert u foajeu HNK-a u Zagrebu, u okviru Komornog ciklusa ZF i HNK-a – Klasika nedjeljom. Nazvan Krizantema za Doru program je sadržavao skladbe Dubravka Palanovića i Béle Bartóka u izvedbi Gudačkog kvinteta Zagrebačke filharmonije u sastavu Teodora Sucala Matei i Margareta Ugrin, violine, Hiwote Tadesse, viola, Janko Franković, violončelo, i Franjo Zvonar, kontrabas, te Blagoja Berse i Dore Pejačević, koje je za puhački kvintet obradio klarinetist Yaroslav Sadovyy, član kvinteta Kalamos, u kojemu uz njega djeluju Katarina Grubić, oboa/engleski rog, Aljaš Razdevšeg, saksofon, Rude Mimica, bas-klarinet, i Matko Smolčić, fagot.

Laude bez kraja

Koncipirajući ovo izvješće o Festivalu Dora Pejačević koje je kao novinski članak unaprijed ograničeno u opsegu namjerno sam odustala od svih epiteta kojima bih opisala sve navedene izvedbe, pohvalila svakoga pojedinog glazbenika i glazbenicu koji je sudjelovao na koncertima. Razlog je jednostavan, svi zavređuju pohvale jer sve krasi nadarenost kao i dobra pripremljenost za nastup i visoka tehnička razina izvođenja. Uostalom, većinom su to imena koja publika poznaje, glazbenici koje često susrećemo. Pojedinosti iz života Dore Pejačević studiozno je istražila još prije 41 godinu muzikologinja Koraljka Kos objavivši 1982. monografiju o Dori Pejačević. Poslije akademkinja, posebno je zaslužna za minuciozna istraživanja hrvatske glazbe razdoblja u kojemu je Dora Pejačević živjela.

No jedinstvenost cijele manifestacije posvećene skladateljici koja je ostavila tek 58 opusa i živjela samo 37 godina navodi na dalja razmišljanja. Kao grofica, nije bila polaznica javnih obrazovnih ustanova. Od osnovnog do visokog obrazovanja dobivala je privatnu poduku, a prema imenima profesora koje navodi autorica monografije bili su to uvijek ugledni pedagozi. Stoga ipak ne bih govorila da je bila samouka. Naime, kada se nekoga označava kao autodidakta, to uglavnom može imati pejorativno značenje. Nadalje, usprkos činjenici da su mnogi hrvatski glazbenici, pretežno pijanistice, rado i često izvodili djela Dore Pejačević, ipak nikome do sada nije palo na pamet da se ovako požrtvovno posveti njezinoj glazbi kao što je to učinio maestro Dawid Runtz. To da je napamet dirigirao njezinu jedinu, za hrvatsku baštinu bitnu, simfoniju ulazi u sferu njegovih iznimnih sposobnosti memoriranja i inače, ali inicijativa za organiziranje višednevnog festivala dokaz je oduševljenosti opusom hrvatske skladateljice i mnogo šire od orkestralnog aparata od strane poljskog glazbenika. Jednako tako interes za Dorinu klavirsku glazbu koji pokazuje njemačka pijanistica Kyra Steckeweh. Pa onda i odluka, isto tako njemačkog, redatelja Tima van Beverena da se zajedno s Kyrom Steckeweh uputi u zahtjevan posao snimanja dokumentarnog filma o Dori Pejačević, filma koji dvosatnim trajanjem pokazuje ne samo veliku profesionalnu redateljsku akribiju nego i očit emocionalni naboj prema skladateljici, njezinu karakteru i glazbi.

Glazba Dore Pejačević vrijedna je, inventivna, inspirativna, osjećajno bremenita i skladateljski na najvišoj tehničkoj razini. To da je izrasla iz kanona europske glazbene tradicije klasične glazbe, a nju su dakako stoljećima oblikovali skladatelji, dakle muški umovi, činjenica je. Čini mi se da upravo zbog toga nije potrebno isticanje spola. Dorina glazba nije ni u kojem momentu i ni po čemu „ženska“, ona je glazba, vrhunska i obogaćuje svakoga, i izvođače i slušatelje. Dokazali su to svi glazbenici na festivalu, posebno svakako dirigenti Dawid Runtz i Pascal Rophé.