PIŠE Ljerka Car Matutinović

Da, takvo bi trebalo biti djetinjstvo, duh djetinjstva: obdaren prirodnom dobrotom kao najtananija supstancija duhovne moralnosti, žuđeni domet istinskih spoznaja. Spokojna poetika djetinjstva u jezgri mirisa začudnih mijena godišnjih doba. U djetinjstvu prebiva sva ljepota svijeta: nostalgična simbolika uspomena. I nadasve: opojan miris tek ispečena majčina pšeničnog kruha.

Sva ta idealizirana maštanja uzalud ćemo tražiti u dobrodošloj knjizi autora Jadranka Bitenca Sve je to rock ‘n’ roll. I sam naslov sugerira autorov ironijski odmak od stvarnosti koja iščitava probleme bitka i pozitivne stvaralačke preobrazbe kojima autor teži.

Izd. Alfa, Zagreb, 2022.

Roman za mladež situiran je u nukleus obitelji u kojoj dominira otac, doslovno ubačen poput vihora koji odnosi ljudskost života, izgubljenu strahu što sve preplavljuje: „Jer, čim bi se probudio, krenula bi nezaustavljiva navala vrijeđanja i psovki, a sve bez nekog posebnog razloga. Stvarnost mu je postala čista gnjavaža. Za naglu živčanost nije mu trebao razlog. Ljudi se obično naspavaju pa su usporeni ili barem zadovoljni što su se odmorili. Lica im prekrije osmijeh. Ali ne. Tati Zvonkecu nisu trebale ni riječi ni zvukovi ni kretnje da bi bio izazvan. On bi poludio samo tako. Bile su to nenadane eksplozije koje zatrpavaju stvarni život bez ljubavi i, čini se, bez razloga.“ (Sram ih može biti).

Svjetlost komunikacije koja bi razbila tu auru straha i prijetećeg nasilja čini se obmanom. Članovi obitelji, nesretna majka Ružica, polusestra Nataša koja izlaz vidi u bijegu i sin, dječak Ado, zazidani su u vlastitu samoću. Majka ne može obraniti ni sebe te prihvaća poniženje tonući u dramu promašenoga života.

Kao i u vrsnom romanu o agresivnoj svakodnevici u izbezumljenom svijetu narkomanske realnosti kojoj se suprotstavlja gimnazijalac Solo (Meko okidanje, 2007), tako se i u romanu Sve je to rock ‘n‘ roll dječak Ado okreće vlastitim snagama, što u toj realnosti znači učenje koje mu donosi uspjeh i pruža mogućnost da bude svoj, da ne podlegne negativnim vibracijama koje u obitelji nameće otac alkoholičar. Učinkovitost tako osmišljena stajališta iščitava se u dječakovoj odluci da brani svoj intimni svijet, svoju unutrašnju ravnotežu. Traženje smisla postojanja u krutoj, nesmiljenoj svakodnevici znači i osvajanje duhovnosti drugih, kako bi se u djelotvornoj preobrazbi osovio i vlastiti ja. To je osjetljivost za neku drugu stvarnost, samo što dalje od ravnodušnosti. Stavljajući u pokret svoju otvorenost životu, autor uvodi u roman i književnika koji se svojim stvaralačkim nastupom pred učenicima uklapa u pozitivna stajališta koja zagovara autor: da se generacija mladih hrabro suoči s tjeskobom gubitničke realnosti nadilazeći svakovrsne pokušaje nasilja koje sotonizira žudnju za životom: bez trauma, nespokojstva i straha. Dijaloška forma u romanu dinamizira narativni slijed događanja i dramatski se otvara imaginativnom performansu.

Roman je ilustrirao poznati umjetnik Ninoslav Kunc. Predgovor urednika Božidara Prosenjaka
(I uspjeh čovjeka može iznenaditi) te pogovor Hrvojke Mihanović-Salopek (Pogled u drukčije djetinjstvo), smjestili su roman u kontekst vremena koje je definitivno opčinjeno nasiljem.