Lukas je prema Paveliću i ustaškom režimu izražavao animozitet

Prijepori oko (pre)imenovanja zagrebačkih ulica ponovno su uznemirili duhove i izazvali ideološke podjele. Najgore što se može dogoditi nekoj državi, nekom narodu ili gradu jest imenovanje ulica po ideološkim kriterijima, a ne po kriterijima koje smo prihvatili s rezolucijama Europskog parlamenta, koji zahtijeva od država članica jednak odmak od ideologija i njihovih nosilaca, i fašizma i komunizma. Najveći je prijepor prijedlog za uklanjanje imena ulice Filipa Lukasa, koji je 17 godina bio predsjednik Matice hrvatske, a kojega su predlagatelji prikazali kao ustašu, odnosno ustaškog dužnosnika koji je zbog svoje djelatnosti osuđen na smrt. Ali on je utekao iz Hrvatske i umro u Rimu. Njegovi posmrtni ostaci sahranjeni su na groblju u Kaštel Starom, odakle Lukas i potječe. Sudskom presudom u hrvatskoj državi, ovoj sadašnjoj dakako, nedokazana krivnja Filipa Lukasa – osuđena u uobičajenom postupku prijekog suda – odbačena je i Lukas je proglašen nevinim. Tako je to po zakonu, dakako u pravnim državama. Smatram da je upravo činjenica Lukasova čelništva u Matici bio jedan od ključnih motiva predlagača da se još jednom stigmatizira i viktimizira institucija Matice hrvatske. Ne samo to, bista Filipa Lukasa i danas se nalazi na jednom javnom mjestu, u zgradi Matice hrvatske. Zanimljivo će biti vidjeti hoće li „verbalni teror“ biti pretvoren i u fizički, tako da gradske vlasti još jednom pošalju policiju u zgradu Matice hrvatske da ukloni taj spomenik.

S obzirom na činjenicu da je moja majka rođena u Kaštel Starom i da je u dalekim rodbinskim vezama s obitelji Lukas, onda znam bolje od mnogih i više o njemu. Lukas je, kao i velik broj Hrvata, s oduševljenjem dočekao uspostavu NDH nadajući se da ćemo konačno dobiti svoju državu, i to demokratsku s ljudskim licem. Već prvim mjerama novouspostavljena režima nije bio oduševljen, ali ga je „voda nosila“ kao i većinu hrvatskih građana, koji su u ime države bili spremni zatvoriti oči na pojedine Pavelićeve svinjarije. Ono što je prelilo času kod Lukasa i najvećeg broja Hrvata u Dalmaciji bilo je darivanje Dalmacije Italiji. Lukas to nije mogao trpjeti i počeo je pokazivati pravi animozitet prema Paveliću i ustaškom režimu.

Prijepori oko imena ulica nastavit će se i dalje. Oni koji sada mijenjaju ulice u Zagrebu zaboravljaju da su nešto slično ili isto nedavno radili i neki drugi. Bojim se da će to tako ići u nedogled. Procjenjujem da je upravo to bila namjera predlagača koji su odmah nakon toga izašli s prijedlogom da se komunističkim boljševičkim radikalkama imenuju neke ulice u Zagrebu.

Kada smo ‘90-ih godina pokretali inicijativu za povratak imena Trga žrtava fašizma, razgovarali smo i o tome da se jedan od ključnih trgova u Zagrebu nazove po žrtvama komunizma. U Hrvatskoj do današnjeg dana ni u jednom gradu ili selu nema Ulice ili Trga žrtava komunizma. Postojala je inicijativa za to u Slavonskom Brodu. Sada u Slavonskom Brodu miču Ulicu Mile Budaka pa bi možda bilo dobro da realiziraju svoj prijedlog iz 2011. godine te da ulici Mile Budaka daju ime Ulica žrtava komunizma.

Vrijeme je! Kako za Slavonski Brod tako i za druga mjesta u Hrvatskoj, a posebno za Zagreb.