Kotorski zbornik – kulturna vitalnost bokeljskih Hrvata

Vitalnost naroda temeljno je vidljiva u dvama aspektima: demografskom i kulturnom. U cjelini hrvatski narod u prvome vidu nažalost već desetljećima pokazuje duboku krizu, dok s kulturnim vitalitetom, srećom, nešto bolje stojimo, prije svega zbog privrženosti tradicijskim impulsima.

Da je tako, pokazuje i zajednica bokeljskih Hrvata, koji, unatoč stogodišnjim udarcima povijesne sudbine, tijekom kojih su postupno gubili političku i demografsku kompetitivnost na svom povijesnom tlu, pokazuju izvanrednu kulturnu živost. Posljednji prilog tomu nedavno je izašli Kotorski zbornik, priređen i tiskan upravo u okrilju Matice hrvatske u Boki kotorskoj, što je još jedan od pokazatelja izvanredne važnosti Matičine prisutnosti u hrvatskim izvangraničnim zajednicama. Pišući uvodnik, urednica Marija Mihaliček ističe obvezujući karakter Matičine prisutnosti, koja, u ovom slučaju, ima bitnu i kreativnu ulogu u „afirmaciji povijesnoga i kulturnoga značenja Hrvata iz Boke i“, ne manje važno, „svih univerzalnih vrijednosti kojima se na ovom prostoru oduvijek težilo“. Upravo taj univerzalistički značaj, odnjegovan u okrilju katoličkog kršćanstva, ključan je za održanje etičke, političke i cjelokupne duhovne osnovice hrvatskoga nacionalnog bića, kao i za njegovu otvorenost svemu što je u svih naroda plemenito i humano, na što upućuje i hrvatsko-crnogorska dvojezičnost zbornika.

Izd. Ogranak MH u Boki kotorskoj, 2022.

Zbornik je, iako bez radova o njemu, posvećen Milošu Miloševiću (1920–2012), istaknutom znanstveniku i književniku. Nemoguće je spomenuti, a kamoli prikazati sve radove na više od tristo stranica, obogaćene brojnim likovnim prilozima, pa navedimo veće. Stranica ciborijuma iz Biskupije u Kotoru Zorice Čubrović bit će zanimljiv povjesničarima sakralne umjetnosti, a slijedi ga pregledani članak Grozdane Franov-Živković Glagoljica u Kotorskoj biskupiji, koji upućuje na uporabu glagoljice do u 10. stoljeće i na praksu glagoljanja do 19. stoljeća. O brodograđevnim vezama između Kotora i Korčule pisala je Anita Mažibradić, dok se kotorskim useljenicima u bratovštini sv. Jurja i Tripuna u Mlecima od 15. do 18. stoljeća posvetila Lovorka Čoralić. Jasmina Bajo piše o poeziji Ljudevita Paskvalića u kontekstu renesansne poezije Dubrovnika i Boke, prizvavši nam u pamet potrebu ozbiljnijega sustavnog istraživanja književnoga stvaralaštva Kotora i Boke kotorske. Biografsko djelo o znamenitim Kotoranima Franje Marije Appendinija iz 1811. prikazala je Vesna Čučić, ukazujući na hrvatsku prisutnost i obrazovanost u tadašnjoj društvenoj i kulturnoj eliti Kotora. Lingvističkoj temi Infinitiv u jeziku Nauka krstjanskoga Ivana Antuna Nenadića posvetila se Marija Starčević.

„Prilog poznavanju religioznosti i identiteta bokeljskih katolika“ dao je opširnim člankom Euharistijski kongres na Mulu 1938. don Robert Tonsati. Kongres, prvo održan u Kotorskoj biskupiji, priređen je u povodu 500. obljetnice rođenja bl. Gracije te 50. obljetnice izgradnje kapelice njemu u čast i osnutka Hrvatskog pjevačkog društva Zvonimir iz Mula. Vrijedan je uvod temi opći pregled povijesti održavanja euharistijskih kongresa (prvi u Avignonu 1878). Hodočašća Gospi od Škrpjela u kontekstu maritimnih hodočašća obradio je Mario Matić.

Među ostalim kulturnim temama Prilog proučavanju kulturno-prosvjetnih društava na Prčanju do Drugoga svjetskog rata daje Željko Brguljan, posebice obradivši Slavjansku čitaonicu, Hrvatsko radničko društvo Slogu, Prosvjetno i Tamburaško društvo Lisinski te Sokolsko društvo.

Marija Mihaliček u prvome dijelu rada Članovi Matice hrvatske iz Boke kotorske od XIX. stoljeća do Drugog svjetskog rata podsjeća na dvadesetak istaknutih svećenika matičara od Mihovila Florija do don Lava Spalatina, među kojima je i biskup Frane Ucellini, a nalazimo i dvojicu pravoslavnih svećenika, Jovana Sundečića i Jovana Bućina. Dva nepoznata vrijedna djela slikara Ivana Volarića (1873–1948), Sv. Ceciliju i Navještenje iz crkve sv. Gospe od Karmena, predstavila je Jasminka Grgurević. Doprinos hrvatskih istraživača proučavanju rimskog grada Dokleje (Doclea) potkraj 19. i početkom 20. vijeka u Kneževini Crnoj Gori, među kojima su Baltazar Bogišić, don Šime Ljubić i don Frane Bulić, predstavila je Tatjana Koprivica. Vrijedan prilog Ane Vuksanović posvećen je hrvatskome pjesniku i mučeniku Vjenceslavu Čižeku (1929–2000).

Željko Brguljan svoj je drugi rad posvetio doti Konavoke Marije Pušić, udane na Prčanj, kao prilog poznavanju običajne kulture i ekonomskih odnosa na prijelazu 19. i 20. stoljeća. Vrijedan prilog putopisnom poznavanju Boke kotorske dao je naš poznati matičar Stjepan Sučić radom Boka kotorska – putopisi, crtice, pjesme, u kojoj je podsjetio na zapise Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, Dragutina Hirca, Ivana Despota, Vjekoslava Klaića, Vladislava Vežića, Kerubina Šegvića, Josipa Horvata i dr.

Ovdje zbog ograničena prostora moramo stati. Zaključno, uz čestitke urednici i autorima, zbornik je prije svega izvanredno važan i dragocjen prilog kulturi sjećanja, nasuprot nekulturi zaborava i nemara, i još većoj nekulturi poricanja ili prefabrikacije prošlosti. On je svakako uspio popuniti neke praznine ili podsjetiti na važne momente bokeljske kulturne povijesti do Drugoga svjetskoga rata, povijesti kojoj možemo pridružiti i hrvatske i dalmatinske i europske atribucije, ovisno o kontekstu. No on nas, uz ostalo, podsjeća na prijeku potrebu da se napokon prihvatimo izrade sinteza povijesti i kulture naših izvangraničnih „otoka“ i „poluotoka“, koji bi, zašto ne, bili svojevrsni školski vodiči i lektire, kako nam djeca ne bi izlazila iz škola, a da o, primjerice, bokeljskim, srijemskim ili bačkim Hrvatima nisu ni čuli. No o tome opširnije drugom prilikom.