Kašica (ulomak)

Ništa nije funkcioniralo. Ne s ovom bebom. Jedino što ju je moglo umiriti bile su bradavice. Marnine bradavice. Gledala je bebu koja je konačno odlučila nastaviti s tim ritualom hranjenja, sišući je kao pijavica, s donjom usnom izvrnutom van i kontaktom očiju tako intenzivnim kao da želi biti sigurna da se Marni neće usuditi pomaknuti dok se ona hrani i dok joj ljepljivo mlijeko kaplje niz trostruku bradu. Marni nije marila za to da bude i dječja duda ako treba kad bi joj to pružilo i malo predaha. No kad god bi prekinula tu vezu od bradavica do usta, beba bi vrisnula iz protesta. Kad bi se to dogodilo noću, kao što je to bilo sinoć, bio je to signal za Matta da noć provede u drugoj sobi. Nakon što je jedanput promijenio bebine pelene, povukao se kako bi bio svjež za posao. Svjež. Marni se nije osjećala svježe, niti je izgledala ili mirisala svježe, već mjesecima. Ma to je „samo jedna životna faza“ – majčina uvjeravanja svrdlala su kroz Marnine uši kao hrđavi odvijač. „Auuuuh“, jauknula je Marni. Bebine desni postaju sve snažnije. „Nije u redu. Nije. U redu.“ Osjećala se tako smiješnom i bespomoćnom govoreći ozbiljnim glasom i prijeteći mašući prstom prema bebi: „Znaš što? Dosta je tog glupog sisanja. Dobit ćeš kašicu od jabuke kao i svi normalni petomjesečni ljudi.“

Marni je odlijepila bebu sa sebe i stavila je u dječji vrtić za bebe. Beba je počela plakati. U kuhinji je Marni ogulila jabuku, stavila je u parnu posudu i čekala tapkajući nogom po pločicama, odlučna nadjačati bebin plač nervoznim pjevušenjem. Nakon što je jabuka omekšala, Marni ju je izvadila na plastični tanjur i zgnječila vilicom. „Ako sam ja mogla preživjeti bez blendera kao i bezbrojne generacije beba prije mene, možeš i ti“, protisnula je Marni kroz stisnutu čeljust. Nagnula se nad dječji vrtić da bi podigla bebu i položila je na svoje lijevo bedro. Sjedile su za stolom dok je Marni puhala u jabučnu kašu koja se parila, kako bi je ohladila. Čim je prinijela žličicu bebinim ustima, ona je trznula rukama i nogama i prevrnula i žličicu i tanjur. Jabučna se kašica rasprsnula po njihovim licima. „Arrrrgggghhhh!“ rikala je Marni, uzela je bebu i odnijela je na svom kuku u kuhinju, pokušavajući gledati kroz oči pune jabučne kaše. Odvrnula je slavinu i zapljusnula vodom svoje a onda i bebino lice. Kaša se nije dala odmah oprati. Osjećala se kao da je njome prekrivena od glave do pete. Ta glupa jabučna kaša i ta nezahvalna beba! Uključila je drobilicu otpada u sudoperu i prema njoj usmjerila otpatke i oguljenu koru. Drobilica je proždirala otpatke i Marni je uživala u njihovu nestajanju. Ispružila se kako bi je isključila. Bebine su nožice visjele iznad sudopera. Marni je vidjela jednu od njih točno preko odvoda, kako se smjestila unutar njegovog promjera, k’o po mjeri. Kako oslobađajuće, kako pročišćavajuće bi to bilo pustiti bebu da padne unutra u odvod zajedno s korom od jabuke. Kako bi brzo bila odstranjena iz njezina života zajedno sa sinoćnjim trulim ostacima – oglodanim pilećim kostima, hrskavicom, kožom, neuspjelim umakom holandez. Njezina je ruka još bila na prekidaču drobilice, koja je sve proždirala. Beba je bila nemirna i nije sumnjala ni u što, lebdeći nad silovitim vrtlogom. Marni je stisnula zube kako bi zaustavila lavu koja joj se uzdizala prsima. Stisnula je bebine noge odjevene u baršunaste hlače, mekane kao zeko. Nagnula se nad bebinu glavu i u nosnice udahnula uljnu aromu njezina tjemena, a da nije znala razdražuje li je ili umiruje.

A onda, silovito kucanje na vratima. Marnin je prst pritisnuo prekidač na drobilici. Iznenadna ju je tišina dezorijentirala – noge su joj klecale, dah joj je zastao u grlu. Osjetila je kako beba okreće glavu lijevo i desno, oslanjajući se na njezin kuk, struk i ramena. Bebine sitne ruke i noge, prsti, stopala, laktovi i koljena pritiskali su joj tijelo kao da se očajnički žele sjediniti s njom. Marni je otrgnula tu pijavicu i spustila je u dječji vrtić za igru. Beba je počela plakati. Marni se okrenula i pridržala za radnu plohu, a nalet hladnoće iz mramora rashladio joj je tijelo i spriječio ga da se raspadne. Zatim je šepajući izišla iz kuhinje, oslanjajući se o zid koji je vodio do vrata, dodirujući palcem Mattove fotografije bebe, po jednu za svaki mjesec života, kao i drugih devet za svaki mjesec inkubacije u Marni. Do sada nije ni zamijetila kako nitko ne bi mogao ni znati da je žena na fotografijama bila Marni. Glava joj je bila odrezana. Trbuh je mogao biti bilo čiji. Opet nestrpljivo lupanje na ulaznim vratima. Marni je pritisnula kvaku i otvorila ih. Vani nije bilo nikoga. Samo kutija. Stigao je blender.