Iz druge domovine najveće hrvatske skladateljice

Kada je glazbeni kritičar i publicist Nenad Turkalj nakon koncerta u povodu pedesete godišnjice skladateljičine smrti 1973. napisao da je „po onome što smo do sada čuli, Dora Pejačević svakako najznačajnija skladateljica hrvatske glazbe“, nitko nije mogao zamisliti da će obilježavanje stote godišnjice smrti pedeset godina poslije postati slavlje Dore Pejačević u zemlji i inozemstvu o kojem ostali hrvatski skladatelji trenutno mogu samo sanjati. Iako se spomenuti zaključak o „najznačajnijoj skladateljici hrvatske glazbe“ danas čini neupitnim, zapravo je tek Nenad Turkalj ustvrdio da je tada gotovo nevidljiva skladateljica ipak bolja i veća od ostalih nevidljivih skladateljica, kojih je u našoj povijesti glazbe bilo i prije i poslije Dore Pejačević. Od tada do danas interes za Doru polako je rastao, doživjevši 2023. vrhunac u Hrvatskoj, ali i šire. Djela Dore Pejačević nikada se do sada nisu u tolikoj mjeri javno izvodila kao u veljači i ožujku 2023, ni tijekom skladateljičina života, niti nakon njezine smrti. Osim najvidljivijega petodnevnog festivala u organizaciji Zagrebačke filharmonije, koja se zahvaljujući tadašnjem dirigentu Baranoviću upoznala s Dorinom partiturom još 1924, cijeli je niz glazbenika ovih dana izvodio njezina djela.

Dora Pejačević, Sidonija Nádherný von Borutin i Karl Kraus u parku dvorca Janowitz (Janovice) / Izvor HGZ

Istovremenost izvedbi

Spomenimo kao najveći kuriozum da je Dorina Simfonija u fis-molu, op. 41 3. ožujka bila na programima čak dvaju koncerata, Zagrebačke filharmonije i Simfonijskog orkestra Frankfurtskoga radija. Publika u Zagrebu i u Frankfurtu na Majni istovremeno je uživala u djelu koje se sve više pretvara u najpoznatiju skladbu Dore Pejačević i najizvođeniju hrvatsku simfoniju.

Do domaće javnosti nije dovoljno jasno stigla vijest da se Dorina obljetnica na zavidnoj razini proslavlja i u Njemačkoj, drugoj skladateljičinoj domovini, u kojoj je provela otprilike šest godina kratkoga života. Od mladenačkog dolaska u Dresden u pratnji guvernante i solidna proboja na lokalnoj glazbenoj sceni (drezdenska notna izdavačka kuća H. Bock objavila je početkom 20. stoljeća čak sedam ranijih opusa Dore Pejačević!) do očigledno teške trudnoće, depresivnog stanja praćena prestankom skladanja nakon Drugoga gudačkog kvarteta i konačno smrti u Münchenu prošlo je manje od petnaest godina. Poveznica s Njemačkom dovoljna je da se tamošnji glazbenici i istraživači zagriju za Doru Pejačević, a kako je ispravljanje nepravdi iz prošlosti njemački modus operandi, Simfonija koju je lajpciški Gewandhausorchester trebao izvesti 1922. godine dospjela je na repertoar 2022.

Do kraja godine u Njemačkoj će se održati nekoliko događaja u spomen na Doru Pejačević, između ostaloga i u Dresdenu, u kojem je skladateljica provela sretnije dane u odnosu na München. No u veljači i ožujku tri su grada svojevrsno žarište neimenovanog njemačkog festivala Dore Pejačević – Leipzig, Frankfurt na Majni i Bremen. I dok za lajpciški interes svakako valja zahvaliti autorima dokumentarnog filma Dora. Bijeg u glazbu Kyri Steckeweh i Timu van Beverenu, koji su u sklopu priprema za film upravi Gewandhausa ukazali na hrvatsku skladateljicu, iza bremenskih i frankfurtskih izvedbi Dorinih djela stoji Ivan Repušić, trenutno najveće hrvatsko dirigentsko ime u svijetu. Repušić je trebao i ravnati izvedbama Simfonije u Frankfurtu i ciklusa Četiri pjesme, op. 30 u Bremenu, no spriječen bolešću morao je prepustiti dirigentski pult Michaelu Wendebergu (Bremen) i Jaderu Bignaminiju (Frankfurt). No repertoar je ostao nepromijenjen.

Simfonijski orkestar Srednjonjemačkog radija / Snimio Domagoj Marić Snimio Domagoj Marić

Izvedbe uoči Dana žena

Jedna je komponenta svakako išla na ruku recentnim njemačkim izvedbama Dore Pejačević. Ako postoji sreća u nesreći skladateljičine smrti, onda je to datum. Igrom slučaja Dora Pejačević umrla je tri dana prije Međunarodnog dana žena, koji se stidljivo obilježavao i 1923, u godini skladateljičine smrti. Dok su hrvatski koncerti i ostali događaji s početka ožujka organizirani i tumačeni izvan konteksta Dana žena, u Njemačkoj to nije slučaj. Istoga dana kada su u lajpciškom Gewandhausu održana čak dva koncerta posvećena Dori, u Mendelssohnovoj kući nekoliko stotina metara dalje organiziran je koncert s djelima Clare Schumann i Fanny Hensel rođ. Mendelssohn. Nasreću, radilo se o matineji, pa je lajpciška publika istoga dana mogla čuti djela triju spomenutih skladateljica.

Lajpciški pregled opusa

Koncert Bremenske filharmonije na kojem su se našle Četiri pjesme, op. 30 Dore Pejačević održan je dvije večeri zaredom, 26. i 27. veljače. Pjesme je izvela Annika Schlicht, njemačka mezzosopranistica koja je u srpnju prošle godine u Münchenu pjevala Odu zemlji iz Gotovčeve opere Mila Gojsalić, ali i solističku dionicu na Repušićevoj snimci Hrvatskoga glagoljaškog rekvijema Igora Kuljerića. Nekoliko dana poslije, 2. i 3. ožujka, spomenuti Simfonijski orkestar Frankfurtskoga radija (izvorno hr-Sinfonieorchester ili Frankfurt Radio Symphony) ostvario je jednu od najboljih izvedbi Simfonije u fis-molu, op. 41 do sada, svakako intonativno precizniju i muzikalniju od lanjske izvedbe u Gewandhausu. Ni dan nakon koncerta snimka s izvedbe ima desetak tisuća pregleda.

Na sam dan stogodišnjice smrti u već spomenutu Gewandhausu održana su dva koncerta s Dorinim djelima, u 18 i 19.30 sati, tako da je valjalo propustiti početak drugog kako bi se do kraja odslušao prvi, komorni koncert posvećen samo Dori Pejačević. U ad hoc sastavljenu kvintetu uz našu sjajnu čelisticu s lajpciškom adresom Kajanu Pačko našli su se violinisti Tristan Thery i Kıvanç Tire, violist Anton Jivaev i spomenuta pijanistica Kyra Steckeweh, koja je požurila iz Zagreba kako bi stigla na koncert. Uz dvije minijature za violinu i klavir, ranu Canzonettu, op. 9 i kasnu Meditaciju, op. 51, na programu su bili Klavirski kvartet Dore Pejačević, op. 25, praizveden u Dresdenu 9. ožujka 1910, i posljednje djelo, ekspresionistički Drugi gudački kvartet, op. 58.

Vokalno-orkestralno slavlje nastavilo se u Velikoj dvorani Gewandhausa, ovaj put u izvedbi Simfonijskog orkestra Srednjonjemačkog radija (MDR-Sinfonieorchester) pod ravnanjem Alexandera Shelleyja i uz sopranisticu Lauru Aikin. Ovoga se puta Dora Pejačević našla u društvu Richarda Straussa (Don Juan i Smrt i preobraženje) i Albana Berga (Sedam ranih pjesama). U središtu koncerta ipak su bili Dorina Uvertira, op. 49 i kao najveća poslastica pjesme za glas i orkestar Liebeslied, op. 39, Schmetterlingslieder, op. 52 i čuvena Verwandlung, op. 37 u vrhunskoj izvedbi briljantno precizna orkestra i muzikalne sopranistice Aikin.

Uzmemo li u obzir i tri nedavne američke izvedbe Simfonije, op. 41, održane od 23. do 25. veljače u Detroitu u izvedbi tamošnjega simfonijskog orkestra, dolazimo do zaključka da svjedočimo nevjerojatnom interesu za Doru Pejačević u Hrvatskoj i inozemstvu. Najveća hrvatska skladateljica postaje najveće hrvatsko skladateljsko ime.