Nasilni elitizam

Ovu knjigu imam već dugo na polici, no nikako se nisam mogao odlučiti napisati nešto o njoj. Darovao mi ju je H. D. S. Greenway, jedan od elitnih američkih političkih novinara. U knjigu je ubacio napomenu: „Ovo je fascinantna biografija, ali dio koji će te zanimati je Bosna, poglavlje koje počinje na str. 239. Poznavao sam Holbrookea i imao sam s njim nekih nesuglasica.“ Vrlo slično formulirao je problem Robert D. Kaplan, o čijoj sam knjizi Adriatic (2022) nedavno pisao za Vijenac. „Holbrooke i ja smo se sukobili na našem prvom susretu oko moje knjige Balkanski duhovi (1993), koja je iskorištena kao argument protiv intervencije u Bosni, iako je knjiga bila dovršena i njezini dijelovi objavljeni prije no što je ispaljen prvi metak.“ Knjiga Balkanski duhovi bitno je utjecala na politiku predsjednika Billa Clintona.

Knjigu Our Man iščitavao sam mnogo više kao sjajno napisanu biografiju (bila je u najužem izboru za Pulitzerovu nagradu), no kao nešto posebno važno za Hrvatsku. Tijekom Domovinskog rata imao sam u nekoliko navrata priliku razgovarati s američkim veleposlanikom Peterom Galbraithom. Jednom smo bili u muzejskoj restauratorskoj radionici, gdje smo razgovarali o nepoznatoj Giorgionevoj slici Poklonstvo kraljeva, koja je bila pred nama. Iznenadio me poznavanjem mjesta gdje se čuvaju malobrojna djela tog venecijanskog renesansnog slikara.

Kad su u svom klubu u Bostonu, H. D. S. Greenway i Peter Galbraith sjede jedan do drugog. Prije Petera na istom mjestu sjedio je njegov otac John Keneth Galbraith, nobelovac, jedan od najutjecajnijih ekonomista 20. stoljeća. On je bio savjetnik predsjednika Kennedyja, a Greenway je 22. studenog 1963, u trenutku atentata na Kennedyja u Dallasu, bio u Bijeloj kući. Tom elitističkom judeokršćanskom svijetu, na potezu Washington – New York – Boston, pripadali su i Richard Holbrooke i njegov biograf George Packer.

Izd. Alfred A. Knopf, New York, 2019.

George Packer (1960) američki je novinar, romanopisac i dramatičar. Diplomirao je na Yaleu. Najpoznatiji je po tekstovima za The New Yorker i The Atlantic o vanjskoj politici SAD-a i po svojoj knjizi The Assassins’ Gate: America in Iraq. Packer je također napisao veliku uspješnicu The Unwinding: An Inner History of the New America, pokrivajući povijest SAD-a od 1978. do 2012. U studenom 2013, za The Unwinding (Odmotavanje) dobio je Nacionalnu književnu nagradu za publicistiku. Njegova nagrađivana biografija, Naš čovjek: Richard Holbrooke i kraj američkog stoljeća, objavljena je u svibnju 2019.

U prologu piše: „Holbrooke? Da, poznavao sam ga. Ne mogu izbaciti njegov glas iz glave. Još ga čujem kako govori: Nisi pročitao tu knjigu? Moraš je pročitati! I dalje: Osjećam i vjerujem da ne zvučim odveć samozadovoljno kad kažem da u vrlo teškim situacijama, u kojima nitko nema odgovora, ja barem znam koja su ključna pitanja i mogućnosti. Dodaje: Moram ići, Hillary je na vezi.“ Taj glas! Miran, nazalan, trag nekadašnjeg New Yorka, pjevni ritam kad je bio veseo, ali uvijek je pritiskao sugovornika – ugovarao, laskao, maltretirao, zavodio, podbadao, analizirao, podizao – primjenjivao je kontinuirani pritisak poput snažne podvodne struje, tako da ste se do kraja razgovora, čak iako je trajao tek dvije minute telefonom, našli daleko od mjesta s kojeg ste krenuli, nesigurni kako ste tamo stigli i misteriozno iscrpljeni.“ Knjiga Our Man obrubljena je prologom i epilogom, a tri velika, središnja, ratna poglavlja su: Vijetnam – Bosna – Afganistan. Tu su bili i Galbraith, i Greenway, i Kaplan. Svijet je malen kad ste u njegovu središtu!

Richard Holbrooke (New York, 1941–Washington, 2010) bio je diplomat, novinski urednik, publicist i profesor. Potječe iz ruske židovske obitelji, no izbjegavao je spominjati izvorno obiteljsko prezime. Otac, liječnik po zanimanju, Abraham Dan Golbraich, rođen je 1912. u Varšavi, a uselio se u SAD tridesetih godina. Holbrooke je bio jedini pomoćnik državnog tajnika za dvije različite regije svijeta (za Aziju 1977–1981. te Europu 1994–1996). Umro je 13. prosinca 2010. u Sveučilišnoj bolnici George Washington, nedaleko Bijele kuće. Uzrok smrti bilo je puknuće aorte tijekom sastanka s Hillary Clinton. Nije ga spasila ni dvadesetosatna operacija. Za hrvatsku prošlost i budućnost ključan je događaj od 16. rujna 1995. O tome piše Galbraith u povodu Holbrookeove iznenadne smrti 2010: „Sudbina grada Banje Luke visjela je o koncu, a s njom i budućnost Bosne i Hercegovine... Richard Holbrooke, posebni izaslanik predsjednika Billa Clintona za Bosnu, trebao je uvjeriti Hrvate da ne zauzmu Banju Luku. Holbrooke je doletio u Zagreb, gdje sam bio veleposlanik, dan prije sastanka s hrvatskim autoritarnim predsjednikom Franjom Tuđmanom. Holbrooke je, kao i ja, sumnjao u promišljenost njegovih uputa... Razumio je Tuđmanovu želju da ga se tretira kao osobu od povjerenja i saveznika Sjedinjenih Država. Na sastanku je učinio sve da se hrvatski predsjednik osjeća kao da i on usmjerava politiku SAD-a. Bez ijedne prijetnje dobio je što je htio. Petnaest godina poslije, ne znam jesmo li donijeli pravu odluku. Bosna bi danas bila ujedinjenija i uspješnija država da su ekstremisti odgovorni za rat slomljeni, umjesto što su dobili kontinuiranu – i razornu – ulogu nakon rata. Pad Banje Luke možda bi smanjio Miloševićev stisak nad Srbijom, a rat na Kosovu možda ne bi bio potreban.“

Packer jednostavno zaključuje u svojoj impresivnoj knjizi: „On je volio povijest, toliko da ju je želio oblikovati“ te „Morali ste čuti da je bio monstruozan egoist. To je istina.“ Holbrooke je bio nasilni egoist među elitistima i oduvijek je smatrao da mu pripada položaj državnog tajnika najmoćnije svjetske sile. Koliko su ga inteligencija, energija i karakter vukli naprijed, toliko ga je beskrajna proizvodnja neprijatelja – na svim razinama! – tri puta koštala tog položaja. A možda i Nobelove nagrade za mir, nakon Daytonskog sporazuma.