Ljudskost drvenog lutka

U vrijeme nastanka ovog teksta film Pinokio Guillerma del Tora nominiran je za Oscar za najbolji crtić, a u istoj kategoriji već je osvojio Zlatni globus. Ako nominacija za pozlaćenu Akademijinu statuu bude potvrđena, Oscar će barem u tom segmentu ove godine dospjeti u prave ruke. Nije nimalo teško detektirati razloge koji su kultnoga meksičkog filmaša Guillerma del Tora privukli jednoj od najpoznatijih i najomiljenijih bajki svih vremena koja sadrži važnu pedagošku dimenziju.

Svijet Pinokija tipičan je deltorovski i ima sve osobine redateljeva rukopisa: makabričnu poetiku, stiliziranu grotesku i humanizmom obojenu tragičnost / Izvor: NETFLIX/IMDB

Priča o pustolovinama dječaka izdjeljana od drva u radionici skromnog i plemenitog starog drvodjelje Gepetta posjeduje sve osobine koje obilježavaju autorski rukopis jednog od najzanimljivijih filmaša posljednjih desetljeća, ponajviše makabričnu poetiku, stiliziranu grotesku i naglašeno humanizmom obojenu tragičnost. Bez obzira kojih se tema i kakvih junaka prihvati, baš kao i u koje vrijeme smjesti priče filmova, Del Toro se uvijek predstavlja kao maštovit autor čiji izvedbeni postupak odlikuju emotivan odnos prema likovima koje voli, njihova pedantna karakterizacija i razrada međuodnosa, dojmljiva vizualnost i osjećaj za kompoziciju filmskog kadra. Odlike njegovih filmova su i spretne i skladne stilizacije, vrsno redateljsko umijeće koje svakom, pa i naizgled najnevažnijem detalju poklanja pozornost, sjajna orkestracija zbivanja s korištenjem prostornosti kadra, spretna i funkcionalna uporaba specijalnih efekata, likovno i kolorističko bogatstvo djela te predan rad s glumcima iz kojih izvlači najbolje.

Slično Del Torovim prethodnim ostvarenjima Đavolja kralježnica i Panov labirint, koji su se odigravali tijekom španjolskog građanskog rata, i njegov Pinokio, u režiji kojeg mu je asistirao dugometražni debitant Mark Gustafson, smješten je u kontekst jednog rata, isprva Prvoga svjetskog, koji se na ikonografskoj i općenito izvedbenoj razini praktički nimalo ne razlikuje od španjolskog građanskog, a poslije u fašističku Italiju. Štoviše, sve je toliko slično da je između fašističkog upravitelja mjesta Podestè i grotesknog Mussolinija koji se pojavi u jednom dijelu te Francovih ljudi iz Panova labirinta moguće staviti znak jednakosti. Svijet Pinokija, koji je animiran klasičnom tehnikom stop motion, tipičan je redateljev svijet i po kreaturama koje ga napučuju, podjednako onim ljudskim, makar bi bilo ispravnije reći neljudskim, kao i fantastičnim kakva je recimo nekovrsna harpija iz podzemnog svijeta koja će više puta Pinokija vratiti u život, a koja jasno asocira na Pana. Taj je svijet tipičan deltorovski i po tragičnosti i fatalizmu, koji se osobito ogledaju u elaboriranju uvodnog dijela priče s Gepettovim pravim sinom koji tijekom rata pogiba u bombardiranju lokalne crkve, ali i poslije s postuliranjem Pinokija kao tragična lika koji tu svoju osobinu prikriva zaigranošću i formalnom infantilnošću. Te su pak osobine, baš kao i njegove verbalne dosjetke, potrebne da bi se mlađi gledatelji lakše povezali s protagonistom, te da bi i oni i stariji lakše podnijeli priličnu količinu mraka i tjeskobe koju redatelj nudi u obliku filma za djecu.

Pinokio Guillerma del Tora zapravo je tragedija dominantno melodramskog ugođaja u kojoj, također slično Panovu labirintu, tu tragičnost ne doživljavamo tako strašnom, jer je i ovdje zagrobni ili podzemni svijet ljepši i humaniji od nadzemnog. U njemu se zečevi čuvari kartaju, a spomenuta varijacija harpije odnosno sestra dobre vile funkcionira kao zaštitnica i gotovo surogat-majka dobrodušnoga drvenog dječačića napravljena od drva pinije. U nadzemnom svijetu pak, u bombardiranju u kojem gine Gepettov sin, u crkvi strada i drveni Isus na križu, na kojem je Gepetto radio i koji će ostati nedovršen. Poruka je jasna: ljudi su ubili Božjeg sina i spasa im na ovom svijetu nema, a humanizmom su obilježeni i ljubav zaslužuju oni autentično nevini i neiskvareni, kao svojevrsne Božje ovčice koje će se iskrenošću i dobrodušnošću – pa čak i kad lažu! – funkcionirati kao pozitivne anomalije u zlom i makabričnom svijetu. I na idejnom i na izvedbenom planu Pinokio Guillerma del Tora film je namijenjen svim uzrastima.