Island, dalek i blizak

Islandska književna scena nevjerojatno je živa i raznolika. I ako se imalo maknemo od onih mitskih prebrojavanja broja kupljenih knjiga ili pak statističkih podataka o broju pisaca po glavi stanovnika, što su neki od prvih rezultata kada se upustite u guglanje pojma „islandska književnost”, i za mišljenje o književnoj sceni pitamo aktere koji u njoj sudjeluju – pišu, grade je i promišljaju – i oni će se složiti da je riječ o vitalnom, raznolikom i uzbudljivom književnom polju. Upravo takve odgovore na pitanje kako bi opisali književnu scenu na Islandu dobili smo od deset pisaca i spisateljica, pjesnikinja i pjesnika koji su u rujnu 2022. gostovali na festivalu Revija malih književnosti, koju je u Zagrebu organizirala udruga Kulturtreger, poznatija kao Booksa. Živa i raznolika, a usto i bogata, energična, solidarna i bliska još su neki od atributa kojima islandsku književnu scenu opisuju Kristín Ómarsdóttir, Sigrún Pálsdóttir, Ragnar Helgi Ólafsson, Sölvi Björn Sigurðsson, Elías Knörr, Eva Rún Snorradóttir, Bergþóra Snæbjörnsdóttir, Ewa Marcinek, Ásta Fanney Sigurðardóttir, Jónas Reynir Gunnarsson, koji su tog rujna gostovali uživo na Reviji u Booksi, a uz Guðbergura Bergssona i Brynju Hjálmsdóttir zastupljeni su u antologiji Svjetlucaju ledene perle, koja je pratila festival. Ako tomu dodamo i da je uz urednicu Miljenku Buljević selektor za antologiju bio proslavljeni islandski pisac i pjesnik Sjón, koji se festivalu također priključio uživo u klubu Booksa, lako je pretpostaviti da antologija nudi najbolje od suvremene islandske književnosti.

Izd. Kulturtreger, Zagreb, 2022, prev. Daria Lazić,
Vanja Veršić i Marina Veverec

Antologija Svjetlucaju ledene perle, dakle, na jednom mjestu okuplja dvanaest suvremenih islandskih pisaca i spisateljica, pjesnikinja i pjesnika, dosad neprevedenih na hrvatski jezik. S obzirom na to da je u pitanju zemlja iznimno bogate književne produkcije i tradicije, selektor Sjón sasvim sigurno nije imao lak zadatak. Ali rezultat njegova izbora raznolik je i uzbudljiv otprilike onako kako zamišljamo islandsku književnu scenu: knjiga tako okuplja doajene islandske književnosti, Guðbergura Bergssona, istaknutog pisca, pjesnika, prevoditelja, „dobrog duha islandske književnosti”, kako ga Sjón naziva, koji je prije svega poznat kao prozaist, no u antologiji se predstavlja kao vrstan pjesnik, a tu je i Kristín Ómarsdóttir, velika islandska spisateljica i pjesnikinja, koja je u antologiji zastupljena poezijom iz različitih stvaralačkih faza, ali uvijek jednako angažiranom i društveno osviještenom. Izbor iz Kristinine poezije sasvim sigurno pripada među vrhunce antologije, a čitatelje možemo usmjeriti na izvrsne pjesme Škarice i Oda. Uz sjajne autore srednje generacije, Ragnara Helgija Ólafssona (zastupljen ulomkom iz zanimljivoga hibridnog djela Biblioteka moga oca), Sigrún Pálsdóttir (zastupljena ulomkom iz romana Budoar) i Sölvija Björna Sigurðssona (zastupljen ulomcima iz romana Kopernika i Cvijet), velik dio antologije posvećen je mlađoj generaciji islandskih pisaca i spisateljica. Posebno je hvale vrijedna činjenica da je u antologiji predstavljena i generacija pisaca i spisateljica, doseljenika na Island, koji pišu i na drugim jezicima, a čine je Galicijac Elías Knörr i Poljakinja Ewa Marcinek. Ona u fragmentima Poliranje Islanda (Polishing Iceland, neprevodiva igra riječima!) na iznimno zanimljiv način opisuje svoje migrantsko iskustvo.

Ako moramo odabrati jednu riječ kojom bismo opisali ovu antologiju i u njoj zastupljene radove, bila bi to riječ eksperiment. Svi su pisci i spisateljice skloni eksperimentu na svoj način: bilo tematski i sadržajno, bilo formalno, bilo pretapanjem poezije i drugih vrsta umjetnosti, bilo u snažnom naglasku na izvedbenom potencijalu pisane riječi. Od mlađe generacije ističe se pjesnikinja i umjetnica Ásta Fanney Sigurðardóttir, predstavljena eksperimentalnom poezijom naslova 3 nejasna uvoda za 3 treperava plava svjetla, koja duh islandske književnosti, ako o tome iole možemo govoriti, možda i najbolje predočava, uz njegovu hladnoću, svjetlucanje i nadrealne momente. Dodajmo tomu i da je Astinu poeziju časopis The Guardian nedavno uvrstio na popis najbolje recentne književne produkcije. Kada je u pitanju proza mlađe generacije, svakako treba istaknuti Bergþóru Snæbjörnsdóttir, koja u ulomku romana Svinjska glava na posebno uvjerljiv i književno uspio način dočarava opsesivno-kompulzivni poremećaj i postporođajnu depresiju, teme nasušno potrebne književnosti. U antologiji je preveden i ulomak iz romana Smrt šume Jónasa Reynira Gunnarssona, izrazito atmosferična i snažna priča o smrti, ali i o tome kako se odnosimo prema prirodi, danas, čini se, aktualnija nego ikad.

Teško je u nekoliko kartica opisati islandsku književnost i dočarati sve nijanse antologije Svjetlucaju ledene perle, nije lako ostati objektivan – niti to ovaj tekst pretendira, uzevši u obzir da je njegova autorica sudjelovala u organizaciji Revije malih književnosti: Island – ali raznolikost generacija, izričaja, poetika, glasova i osobnosti, a sve uz visoku razinu kvalitete, čine ovu antologiju vrijednom čitateljske pažnje. Za kraj, potrebno je istaknuti i izvrstan prevoditeljski rad Vanje Veršić i Darije Lazić s islandskoga te Marine Veverec s engleskoga, koje su nam islandsku književnost približile s izrazitim osjećajem za jezične nijanse. Iako je Island kilometrima daleko, a čitateljsku kulturu kakva je njihova priželjkujemo barem u skoroj nam budućnosti, ova antologija zalog je bliskosti, a i još jedan dokaz kako dobra književnost ne mari za daljinu.